Histerija umjesto propitivanja i ozbiljne analize

18.04.2011.

ZAGREB Izvjestitelju HTV-a iz Pakoštana »kanula je suza na oko«, a naslovnica Večernjeg lista na dan presude osvanula s Antom Gotovinom kao Che Guevarom uz potpis – heroj. To su samo dva primjera načina kojim su mediji pripremili i pratili presudu te reakcije na nju.
   
Zoran Pusić, predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava (GOLJP), taj način ocjenjuje »katastrofom«.
– Građani nisu dužni znati sve detalje optužnice i procesa, ali mediji im moraju dati bar osnovne naznake. U ovome slučaju ni to se nije dogodilo. Mediji su potpuno zakazali, javnost već godinama ne zna osnovne činjenice o procesu Gotovini, Čermaku i Markaču. Javnost je očekivala ono što joj je servirano iz medija: oslobađajuću presudu i slavlje nakon slavodobitnog povratka oslobođenih generala. Nije se čuo nijedan glas koji bi upozorio da možda neće biti tako, nijedan relevantan glas koji bi ozbiljnije analizirao proces, nijedan glas koji bi se pozabavio žrtvama – ocijenio je Pusić za naš list.
    Filozof Žarko Puhovski slaže se s dojmom kako je na djelu »kolektivno poricanje«. Posljedice su obeshrabrujuće, zaključuje: »Cijeli koncept suđenja za ratne zločine doživio je neuspjeh, jer očito ne dovodi do potrebe za suočavanjem sa zločinima. Nije uspjela zamisao da će kazne u ljudi prouzročiti šok, a taj šok pitanje: kako je moguće da se to dogodilo? Događa se suprotno: šok izaziva poricanje«, smatra Puhovski, koji moguće objašnjenje nalazi u drakonskoj visini kazni Gotovini i Markaču. Što se medija tiče, Puhovski se ne čudi toliko reakcijama u najutjecajnijim medijima »srednje struje«, ali ga čudi i obesrabruje da su zakazali »rubni«, alternativni mediji. »Pogledate li naslovnice novina dan poslije presude, nema razlike. Od televizija, samo je RTL razgovarao sa žrtvom. Alternativni elektronski i internet mediji isti su, ako ne i gori, uz pojedinačne iznimke«, ocjenjuje filozof.
    Odvjetnica Jadranka Sloković, koja ima iskustvo braniteljice na Haškome sudu, kaže kako je jedan od većih problema činjenica da su mediji površno i rijetko pratili suđenje trojici generala. »Tu i tamo bilo bi objavljeno da stvar odlično stoji, da nema iznenađenja, da padaju svjedočenja tužiteljstva, da je obrana sve dokazala... Sjeća li se itko ijednoga komentara da možda neće biti tako? Mediji su dijelom odgovorni za takvu prezentaciju, premda je istina da ovako važnu presudu nitko ne može posve neutralno i nezainteresirano pratiti. U medijima je manjkalo nezavisnog mišljenja, praćenja, analize i postavljanja pitanja. Šok javnosti djelomice je posljedica i tog manjka, premda je ovakva euforična reakcija ljudska i razumljiva«, kaže Sloković. Uz upozorenje da još treba dočekati presudu šestorici vođa Herceg-Bosne, za koju Sloković predviđa da bi mogla biti – još šokantnija.

Piše: Boris Pavelić

Povratak