Marko Bilić: Novinari, ignorirajte Mamića

29.04.2011.

Guzica Davora Butkovića najnoviji je fetiš Zdravka Mamića. Jer da nije, ne bi joj toliko pažnje posvećivao. Niti bi o njoj toliko govorio.

U još jednom javnom ispadu Mamić se jučer primitivno obračunao sa stražnjicom dugogodišnjeg kolumnista i zamjenika glavnog urednika Jutarnjeg lista koji je bombu aktivirao nazivajući Mamićev Dinamo “porazom svih moralnih vrijednosti”.

Kad te nešto ne zanima, onda tome ne pridaješ značaj. Ne govoriš o tome, jednostavno te ne zanima. Ali, Mamić je dobro proučio Butkovićevu stražnjicu. Nazvao ju je “neprirodnom” zbog njezina oblika te ju je poželio nabiti nogom, a cijelog Butkovića “odstraniti iz čovječanstva”, ma šta god to značilo.

“Zbog njegovog estetskog izgleda”. Što bi se moglo shvatiti i prijetnjom. Uostalom, Mamić bi trebao znati da “butt” na engleskom označava upravo – stražnjicu.

Nazvao ga je i sotonom. I poručio da su “Zagrepčani 700 puta nesretniji zbog Butkovića i sličnih”. Kao da je Butković kriv što je na proslavi Dinamove titule nekidan bilo jedva dvije tisuće navijača!?

Valjda nisu došli zbog Butkovića... Ovo je, nažalost, samo jedan u nizu Mamićevih javnih ispada. Ni prvi, ali ni zadnji. Poziva on tako sve navijače Dinama “da klub bude mjesto gdje će se čuvati hrvatske vrijednosti”. Kaže to čovjek koji je prije par dana izbačen iz sudnice jer je vikao na sutkinju.

Koji je fizički napao i naganjao novinara Sportskih novosti Kristijana Toplaka, javno izvrijeđao urednicu Romanu Eibl, kao i novinara Boruta Šipsa. I sad Butkovića. I novinari su mu fetiš.

Kao i skupocjeni satovi Rolex koje voli darivati. Na hrvatske vrijednosti poziva čovjek koji je nogometnog izbornika Slavena Bilića nazvao rasistom jer u reprezentaciju nije pozvao Dinamova Sammira.

“Hrvatska vrijednost” koja je u salonu maksimirskog stadiona opalila pljusku Nikoli Mandekiću, šefu riječke POA-e, koja je Štimcu i njegovima javno poručila “prokleti bili svi”, koja se pred gledateljima u Splitu hvatala za genitalije, koja je navijačima u Rijeci pokazala “bosanski grb” netom je bila nagrađena bosanskim Oscarom.

Tip je vrijeđao, prijetio i fizički napadao. Toliko o “hrvatskim vrijednostima”. Kažu da se psa koji laje ne treba bojati. Jer taj ne grize. Je, vraga! Svako malo neki pas nekoga ugrize.

Nekidan su četiri pit bulla u Meksiku na smrt izgrizla jednu ženu. Meksiko jest zemljopisno daleko od Hrvatske, ali neke su “vrijednosti” iste... Pa grizu i ovi naši što laju. Ovo nije tekst o Davoru Butkoviću. Nećemo vas ovdje uvjeravati da je on dobar ili loš.

Svatko ima pravo na svoje mišljenje. Što Zdravko Mamić nikada nije mogao dokučiti. I zato se ponaša tako kako se ponaša. A znate li zbog čega se i dalje tako ponaša?

Zato što mu to dopuštaju oni koji to ne bi smjeli i zato što ima onih koji ga i dalje slušaju. I sve dok bude tih koji će ga slušati i javno prenositi njegove vrijednosti prvobitne zajednice, on će i dalje zagađivati. Kad ih ne bi bilo, kad bi napustili svaku presicu na kojoj će vrijeđati i prijetiti, on bi ostao sam i ne bi imao više komu se obraćati.

Izgubio bi smisao. Kao što je već izgubio smisao na praznome Maksimiru. Novinari mogu lako riješiti ovaj problem. Mogu ignorirati Mamićeve ispade, napustiti svaku konferenciju za medije na kojoj će se ponašati kao što je to jučer učinio.

Jer će tada moći govoriti jedino sam sa sobom... Ako ništa, barem je jučer priznao da je sišao sa stabla. S drveta iz maksimirske šume s kojega je prvi put gledao Dinamovu utakmicu. Ono kad je Haris Škoro zabio Zvezdi...

Marko Bilić

Povratak