MEDIJSKE (NE)SLOBODE HRT protiv svojih novinara: Saslušanje ravnatelja Popovca zbog zabrane Latinice

05.05.2011.

Dnevno.hr

Na javnom sudskom ročištu zakazanom za 6. svibnja 2011. u 8,30 sati na Trgovačkom sudu u Zagrebu trebao bi biti saslušan Josip Popovac, v.d. glavnog ravnatelja Hrvatske radiotelevizije. Ujedno će na istom ročištu biti ‘pregledana TV emisija Latinica 'Zločini privatizacije ne zastarijevaju' sa svim spornim prilozima novinara: Ane Jelinić, Nataše Ban Leskovar, Petra Štefanića i Josipa Oreča’

Upravo je posljednji navedeni, Josip Oreč u utorak dobio nagradu HND-a kao najbolji novinski istraživač u 2010. godini. Prilično nevjerojatno, HRT mu dao otkaz, a struka mu je dala nagradu za najboljeg novinara istraživača. Podsjećamo, Oreču je zahvaljeno na suradnji nakon što je, odlukom čelnika HTV-a, zabranjen prilog o bivšem šefu Carinske uprave Mladenu Barišiću i fantomskoj ispostavi Carinske uprave u Kanfanaru preko koje su se švercale cigarete s lažnim markicama. Dakle, Oreču taj prilog nikad nije prikazan, a zbog njega je izgubio posao.

- Ovo mi je prva vijest da se na sudu raspravlja, između ostalog, o mojem prilogu. Ovo je i znakovit primjer o katastrofalnom stanju u hrvatskom novinarstvu. Otkaz me toliko nije zabolio, koliko tvrdnja da sam, po tumačenju čelnika HTV-a bio neprofesionalan - kaže Oreč.

Podsjećamo, prilog Josipa Oreča nikad nije prikazan na HTV-u, već na portalima i okruglom stolu i strukovnoj projekciji u Novinarskom domu sredinom prosinca. To je , valjda, bilo dovoljno da HRT pokrene procese, a između ostalih, i protiv Hrvatskog novinarskog društva zbog, kako tvrde, povrede autorskog prava.

No, to ostavlja mnoga pitanja - primjerice je li sudstvo olako HND-u zabranilo ‘pregled Latinice’ rješenjem o privremenoj zabrani, tobože, radi sprečavanja povrede autorskog prava HRT na emisiju Latinice ‘Zločini privatizacije ne zastarijevaju’. Zbog toga je posebno važan i stručan postupak utvrđivanja jesu li glavni ravnatelj Josip Popovac, Uprava HRT i odgovorni urednici HTV-a poštovali zakonska prava na javno informiranje i na obaviještenost građana kad su prošle godine u prosincu odlučili zabraniti objavljivanje emisije Latinica ‘Zločini privatizacije ne zastarijevaju’. Naime, prema članku 3. Zakona o elektroničkim medijima ‘nijedna odredba tog Zakona ne može se tumačiti na način da se daje pravo na cenzuru ili ograničenje prava slobode govora i izražavanja misli’. Na ročištu zakazanom za 6. svibnja sudac Radoslav Dobronić će morati stoga saslušati glavnoga ravnatelja Popovca i na okolnost mogućeg kršenja prava građana na obaviještenost. Podsjećamo, Latinica je zabranjena, kako se kaže, službeno zbog priloga o privatizaciji Jadran filma i šteti koja bi toj tvrtki i Vinku Grubišiću napravila. I to prije objavljivanja.

- Činjenica da je HRT pokrenuo dva postupka (sudske) zabrane objavljivanja TV emisije Latinica 'Zločini privatizacije ne zastarijevaju' protiv trećeg (HND-a), dovodi do opravdane sumnje u stvarne motive, odnosno čini upitnima tvrdnje HRT-a da zahtijeva da se spriječi povreda prava iskorištavanja autorskih djela novinara zaposlenih na HTV-u. Potpuno je nejasno što bi se to štetno moglo dogoditi HRT-u da je HND (ili bilo tko drugi) Latinicu objavio, nakon što je već HRT očito odustao od objavljivanja te emisije? Kako je to HRT mogao ‘nastradati’ da je HND protupravno (kršeći autorsko pravo HRT-a) objavio sporne priloge? S obzirom na to da sudski postupak zabrane HND-u da ‘pregleda’ TV emisiju Latinica 'Zločini privatizacije ne zastarijevaju' nije stvarno u funkciji zaštite interesa HRT-a, logično je zaključiti da je HRT služio nečijim tuđim interesima. Čijim? Interesima gledatelja sigurno ne. Ako je ‘sprečavanje da novinarski prilozi ugledaju svjetlo dana’ ublaženica za jedan oblik cenzure, proizlazi da HRT kroz navodnu zaštitu svojeg autorskog prava u konkretnom slučaju nastoji provesti cenzuru- tvrdi Ivica Grčar, predsjednik Društva za zaštitu novinarskih autorskih prava.

UPITNO JE LI HRT NOSITELJ AUTORSKIH PRAVA

Upitno je i da li je HRT stvarno nositelj autorskog prava. Naime, iz članka 76. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima proizlazi da autorsko pravo pripada zaposleniku, a ne poslodavcu. Iz prve rečenice istog članka proizlazilo bi da se ugovorom o radu utvrđuje stječe li poslodavac (u konkretnom slučaju - HRT) pravo na iskorištavanje autorskog djela. U tekstu samih ugovora o radu novinari Latinice nemaju eksplicitne odredbe koja bi govorila o bilo kakvom autorskom pravu ili pravu iskorištavanja za poslodavca. HRT je autorsko pravo ‘sebi u korist’ zapravo propisao pravilnikom o radu, a pravilnik je opći akt kojeg poslodavac donosi jednostrano (bez izravne privole zaposlenika – novinara).

Moguće je tumačiti Zakon o autorskom pravu tako da poslodavac jednostranim činom (donošenjem pravilnika o radu ili kakvog drugog instrumenta jednostranog karaktera) može svog zaposlenika – autora lišiti autorskog prava jer bi to značilo negaciju praktički temeljnog načela na kojem taj zakon počiva, a to je da ‘izvorni’ nositelj autorskog prava (a to je ipak zaposlenik, po čl. 76. rečenica 2.) isključivo svojom voljom može nekom dozvoliti iskorištavanje autorskog djela stvorenog u radnom odnosu, zaključuje Ivica Grčar, predsjednik Društva za zaštitu novinarskih autorskih prava.

Piše: Miroslav Edvin Habek

Povratak