BARBARA COCHRAN VODILA JE NEKE OD NAJUTJECAJNIJIH AMERIČKIH MEDIJA

28.05.2011.

U digitalnim medijima »obični« ljudi postaju novinari, no i dalje ćemo trebati profesionalnog novinara koji je naučen provesti istraživanje i vrednovati informaciju

Barbara Cochran cijelu je karijeru provela u medijima radeći na visokim pozicijama u televizijskom i tiskanom novinarstvu, a danas svoje iskustvo prenosi drugima putem washingtonskog ureda škole za novinarstvo u Missouriju. Nekada je bila potpredsjednica zadužena za vijesti na National Public Radio, izvršna producentica NBC-jeve emisije »Meet the Press«, a vodila je i washingtonski ured CBS Newsa. Nadgledala je »pokrivanje« najvažnijih novinarskih priča, od afere Watergate do Zaljevskog rata i 24 godine igrala važnu ulogu u praćenju svih izbora i političkih konvencija.
    Danas, osim što predaje, radi s udrugom »Committee of Concerned Journalists« (u slobodnom prijevodu, vijeće zabrinutih novinara) te supredsjeda Međunarodnom zakladom žena u medijima. U Hrvatsku je također stigla radi te teme – okruglog stola na kojem je propitivana uloga žena u današnjim medijima. A situacija, kaže naša sugovornica, nije sjajna.
    – Naša je zaklada upravo provela dvogodišnje istraživanje da bi se utvrdilo koliko je žena na vodećim pozicijama i među zaposlenicima u medijima u 59 zemalja i u više od 500 tvrtki. Otkrili smo da muškarci prevladavaju i na vodećim pozicijama i među zaposlenima. U prosjeku, radi se o 73 posto muškaraca i 27 posto žena. No, otkrili smo i da postoje dvije regije u svijetu u kojima je broj žena u medijima veći nego drugdje. To su nordijske zemlje Europe i Istočna Europa.
   

Zadržati vrijednost

Imate li objašnjenje za to?
    – Istraživači smatraju da su žene u socijalizmu bile poticane da studiraju, da se obrazuju i od njih se očekivalo da rade izvan kuće. Tako da je u tim zemljama postojala tradicija participacije žena.
    Je li situacija ista u javnim i komercijalnim medijima?
    – Iako smo istraživali i jedne i druge, nismo pravili razliku. No, koliko se sjećam, postojala je bilješka da u javnim medijima visoke pozicije uglavnom drže muškarci koji su za iste pozicije i bolje plaćeni. Međutim, moram reći da je uzorak bio ograničen.
    Vi ste autorica rada »Ponovno promišljanje javnih medija«. Zašto smatrate potrebnim da se javni mediji nanovo osmisle?
    – Taj je rad posvećen američkim javnim medijima. Oni su drugačiji u odnosu na većinu demokratskih i industrijaliziranih zemalja. Krenuli su kasno, nakon komercijalnih medija koji su se prvi pojavili. To su nadomjesni mediji, a ne osnovni izvor informacija, zabave, kulture, obrazovanja. Danas se javni mediji, kao i svi drugi, suočavaju s izazovom digitalne revolucije. Glavno je pitanje sada kako će javni mediji zadržati svoju vrijednost i napredovati, i hoće li imati javnu potporu.
    Jedna od vaših preporuka je da postanu »lokalniji«. Što to znači?
    – U SAD-u, a vjerujem da je i u Hrvatskoj tako, postoji jako puno informacija na nacionalnom nivou. Postoje novi mediji, blogeri, ljudi koji pišu komentare umjesto izvještaja, i svi su oni jako zainteresirani za nacionalnu sliku. Ljudi imaju puno informacija koje mogu birati iz puno izvora. Na lokalnoj razini ne postoji toliki izbor. U SAD-u na lokalnoj razini lokalni izvori informacija gube publiku i gube oglašivače.    
    Vrijedi li ta preporuka i za komercijalne medije da bi prestali gubiti publiku?
    – To je zamišljeno kao način da se osiguraju izvori informacija za lokalne zajednice. Naravno, uvijek ćete moći saznati informacije o vremenu, prometu itd., ali istraživačko novinarstvo, koje je tako važno, nestaje. Ideja je da javni mediji, koje podupiru porezni obveznici, popune tu prazninu i odigraju veću ulogu u takvom tipu izvještavanja.
    To znači da bi mediji trebali zapošljavati više ljudi?
    – Ono što je zanimljivo, a što se sve više događa jest da zbog digitalnih medija imate sve više »običnih« ljudi koji igraju ulogu novinara. Neki ljudi smatraju da će to zamijeniti novinare. No, ja ne mislim da je to točno. I dalje ćemo trebati profesionalnog novinara koji je naučen da provede istraživanje, koji zna vrednovati informaciju i koji su profesionalno obvezni tražiti nove informacije.

Vi znači ne mislite da su novinari zamjenjivi »običnim« ljudima?

 – Ne, ne mislim da je tako. Morate dobiti obuku koju prođu novinari, u etici, u pravu, u istraživačkim metodama, tehnikama intervjuiranja i slično. Sve ono što novinari nauče u školovanju ili tijekom rada u nekoj redakciji. Neki građani-novinari mogu se razviti u profesionalne novinare i shvatiti da su stvarno dobri u tome, ali nema zamjene za profesionalnu obuku.
   

Vijesti na žici

Što radi »Committee of Concerned Journalists«?
    – Ta je ideja krenula prije desetak godina. Među američkim novinarima tada je vladala zabrinutost zbog pitanja vjerodostojnosti medija prema javnosti. Istraživanje je, naime, pokazalo da javnost sve manje vjeruje medijima. I svi u novinarstvu su se pitali zašto. Bilo je jasno da nije dovoljno da mi mislimo da radimo dobar posao, ako javnost u to ne vjeruje. Zato smo se upitali što možemo učiniti da okrenemo taj trend. Zato se skupina ljudi organizirala da bi raspravila situaciju. Nastalo je i nekoliko različitih knjiga, koje se sada poučavaju u novinarskim školama u cijelom svijetu.
    Jeste li sada zabrinuti za našu profesiju u pogledu vjerodostojnosti?
    – Mislim da uvijek morate biti zabrinuti. Uvijek postoji nešto gdje mislite zašto se to događa i je li to stvarno pravi smjer.
    Jeste li zabrinuti za budućnost novina zbog digitalnih medija?
    – Sve češće čujem od mlađih ljudi da jednostavno više ne čitaju novine. Kažu da dobivaju vijesti »na žici«. Problem je što vijesti na internetu nastaju u novinama u redakciji, ali budući da se sada ne naplaćuje dobivanje vijesti putem interneta, nema načina da se tako zaradi novac. Čak i kad postoje oglašivači povezani s nekom web stranicom, prihod je samo jednu desetinu u odnosu na oglašivanje u tiskanim izdanjima. Dakle, ako prirodno evoluiramo u sustav gdje nema tiskanih izdanja, nego samo internetska, a prihodi od oglašivanja ne porastu, pitanje je kako će taj sustav financijski uzdržavati zaposlenike i istraživačko novinarstvo. Istina je, svi sada traže novi poslovni model, ali još nitko nije našao rješenje.
    Je li rješenje »The Daily«, prve novine za iPad?
    – Još je rano reći. No, i taj je proizvod ovisan o osoblju postojećih novina, dakle, koristi osoblje koje dobiva plaću od novina. Kao moguće rješenje spominjalo se i stvaranje »pay walla«, postavljanja »zida« na internet tako da, ako želite vidjeti iza »zida«, morate platiti. Nešto slično kao »skidanje« pjesama za 99 centi. Znači, ako želite pročitati samo jedan članak, platit ćete nešto sitno za to. S time se zasad eksperimentira, no još nitko ne zna hoće li taj sustav biti uspješan. No, i dalje se smatra da tiskana izdanja nisu suvišna.

POVRATAK »STARIM« KNJIGAMA

Možete li vi zamisliti svijet bez tiskanih izdanja?
– Dobila sam Kindle prije nekoliko godina i neko vrijeme sam ga obožavala, bio je sjajan. Ali, otkrila sam da je iskustvo čitanja knjige na Kindleu značajno drugačije nego u papirnatoj formi. Zato se sve više vraćam »starim« knjigama.

Piše: Irena Frlan

Povratak