Najveći hrvatski žongler

04.06.2011.

Ninoslav Pavić, najveći hrvatski izdavač žonglira sa stotinu loptica i pritom ne smije dopustiti da mu jedna padne na pod

Hrvatska je u agoniji, njezine institucije pucaju po šavovima, a taj problem ne može riješiti ni Papa pojačan korom nebeskih anđela. Događaji koji se pletu iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec, dokaz su da se kroz proteklih dvadesetak godina nagomilalo toliko nevolja da nema te političke opcije koja ih može sanirati u jednom mandatu.

Minulih tjedana zaprepastila nas je afera zbog koje se sastalo Vijeće za nacionalnu sigurnost. Njezin glavni akter ravnatelj je policije Oliver Grbić , osumnjičen da je pisao anonimne kaznene prijave protiv oporbenih političara.

Sad bi policija trebala istraživati policiju, e kako bi se utvrdilo je li policija u minulom razdoblju bila stavljena u službu interesa vladajuće političke opcije. Iza ove priče, međutim, valja se jedna prosječno informiranom čitatelju još uvijek nevidljiva lavina. A što se to valja - to šira javnost nije imala pravu priliku doznati, isključivo zbog problema kojeg kanimo iznijeti u ovom tekstu. U njegovom fokusu bit će Ninoslav Pavić , najveći hrvatski izdavač koji je trenutačno u poziciji žonglera koji žonglira sa stotinu loptica i pritom ne smije dopustiti da mu jedna padne na pod.

Elem, Ninoslav Pavić  u teškim je problemima, jer se našao u ulozi predmeta policijskih obrada koje se tiču transparentnosti vlasništva u medijima. Tu je još i ona famozna kupnja Slobodne Dalmacije,  što je priča koja nije niti izbliza doživjela svoj epilog.

U većini hrvatskih medija, naime, na snazi je nepisano pravilo da se o konkurenciji ne piše, pa čak niti kad za to postoje evidentni javni interesi Kao i velikom broju drugih, ovoj istrazi vjetar u leđa daje Europska unija, točnije Europska komisija koja je zaključila da je netransparentno vlasništvo jedan od najvećih problema slobodne riječi na Balkanu.

Kad smo kod ovog, javna je tajna da pravo na komad Pavićevog carstva već dugo vremena polaže Miroslav Kutle , takozvani kontroverzni poduzetnik i dobar znanac hrvatskog pravosuđa.

S obzirom na ovu činjenicu, kao i činjenicu utjecajnosti Pavićevih izdanja, otvara se pitanje: »Tko sve i na koji način ima priliku putem medija utjecati na političke procese u zemlji, prije svega na odluke vladajuće političke opcije?« Spomenuti izdavač, rekosmo, danas je jedan od predmeta policijske istrage. Ovu informaciju svakako valja imati na umu kad se promatra u uvodu spomenuta afera navodne zloupotrebe policijskog aparata.

Daleko od toga da smatramo da je Grbić dobro rješenje za prvog policajca , ali nikako nije pametno trčati pred rudo i donositi unaprijed zaključke o njegovoj krivnji za anonimne kaznene prijave. Vijeće nacionalne sigurnosti po ovom pitanju nije riješilo ništa, a teško da nešto može i riješiti.

Međutim, u slučaju sazivanja VONS-a zanimljiv je pojačan angažman predsjednika države Ive Josipovića. Vijesti iz dobro informiranih, insajderskih izvora, govore da Ninoslav Pavić u predsjedniku vidi slamku spasa,  a imajući to na umu - sad valja samo pozorno motriti i analizirati poteze šefa države, e kako bi se moglo zaključiti hoće li Josipović pristati na namijenjenu mu ulogu. Čovjek koji je okarakteriziran kao spona između izdavača i šefa države zove se Marko Vojković. 
  
Riječ je o bivšem Pavićevom partneru u projektu Adriatica.net  i dugogodišnjem predsjednikovom kućnom prijatelju. Bilo bi porazno da predsjednik u ovoj priči pristane postaviti se kao bedem pred Pavićevim carstvom.

Josipović je racionalan i pragmatičan tip, pa vjerujemo i usrdno se nadamo da će na vrijeme shvatiti opasnost koju njemu i cijeloj zemlji ta uloga nosi. 
Priča s Pavićem nije jedina kad je u pitanju vlasništvo u medijima.

Minulih par mjeseci dogodio se i obračun unutar tjednika Nacional , čiji vlasnik je navodno nekakav švicarski odvjetnik. S obzirom na opravdanu sumnju da se radi o paravanu kojim se prikriva pravo vlasništvo i ovdje možemo postaviti ono isto pitanje: »Tko sve i na koji način ima priliku putem medija utjecati na političke procese u zemlji, prije svega na odluke vladajuće političke opcije?« Isto vrijedi u slučaju televizije Z1, tjednika u formiranju po imenu »Aktual«, Otvorene televizije...

 Sve što smo naveli poznato je manje - više svakom upućenijem novinaru u zemlji, ali svoja znanja oni rijetko imaju priliku iznijeti.

U većini hrvatskih medija, naime, na snazi je nepisano pravilo da se o konkurenciji ne piše, pa čak niti kad za to postoje evidentni javni interesi.

Međutim, stvar je otišla predaleko, pa bi sve ovo o čemu govorimo u narednom razdoblju mogla biti jedna od glavnih javnih tema. Bilo bi više nego ljekovito da se i taj čir napokon rasprsne. Jadranka Kosor spremna je na takav rasplet, ali Žongler je jednom već pokazao da je sposoban izvući se iz situacija sličnih ovoj u kojoj se našao. U svakom slučaju, bit će vatre.

Piše: Ladislav Tomičić

Povratak