Hrvatski zakoni moraju vrijediti i za privatizaciju medija

16.06.2011.

Kad je premijerka Jadranka Kosor najavila da će tražiti sazivanje sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost kako bi se rasvijetlilo tko su zapravo pravi vlasnici hrvatskih medija te je li i u kolikoj mjeri u njih ušao kapital sumnjiva podrijetla, malo se tko javno tome usprotivio. I većina je medija to javno poduprla, premda vodećim strukturama u mnogima od njih sigurno nije bilo nimalo ugodno kad ih se, u povodu sjednice VNS-a, prozivalo i proziva zbog nerazvidne vlasničke strukture. Pogotovo to nije ugodno onim novinskim moralizatorima koji svakodnevno otkrivaju financijske i druge skandale vezane uz političare, naglašavajući da javnost ima pravo sve znati, dok o financijskim i drugim nepodopštinama u vlastitoj kući neće ni zucnuti.

A imalo bi se tu štošta reći, odnosno otkriti javnosti, koja zapravo ne zna tko su doista pravi vlasnici najutjecajnijih hrvatskih medija, točnije tko se i čiji kapital zapravo krije iza mahom stranih medijskih kuća koje su ih pokupovale.

 Mnogi kažu da je »majka» svih kasnijih muljaža i nezakonitosti u prodaji pojedinih domaćih medija - prodaja Večernjeg lista dogovorena na Pantovčaku 1997., kada su glavni »prodavači« bili hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i njegov najbliži suradnik Ivić Pašalić. Iako se govorilo da su vodeći političari tada najtiražniji dnevni list prodali Autokući Zubak i Montmontaži, oni su bili tek fiktivni vlasnici, a o stvarnima se samo nagađalo, kao i o sumnjivu kapitalu navodno s Djevičanskih otoka. Večernji je 2000. prodan austrijskom koncernu Styriji, koji je većinski vlasnik i 24 sata i Tiskare Zagreb, ali novinari tog lista tvrde da nikad nisu objelodanjeni svi ugovori o prodaji, odnosno sumnjaju da postoji i neki tajni ugovor.

Uz EPH, medijsko carstvo Ninoslava Pavića, od samih početaka vežu se brojni prijepori zbog kojih je nakratko 2000., u vrijeme Račanove vlade, bio i uhićen u sklopu afere Gruppo; sumnjalo se da je Pavić jedan od četiri ortaka, pod političkim patronatom ranije moćnog Pašalića, koji su se htjeli jeftino dočepati većine hrvatskih medija. Ništa se nakon niza skandala i unatoč istrazi nije do kraja rasvijetlilo, samo se Pavićevo ime, nakon promjene vlasti, opet počelo dovoditi u vezu sa sumnjivim poslovima.

Uoči sjednice VNS-a izbila je žestoka svađa između komentatora Jutarnjeg lista Davora Butkovića i glavnog urednika Novog lista Branka Mijića o tome čiji je gazda pošten, a čiji »crni kapital prede.

Konkurencija, naime, tvrdi da je jedan od povoda sazivanju VNS-a upravo namjera da se otkrije kako se Pavić prije šest godina »uknjižio« kao vlasnik Slobodne Dalmacije. Javno se govorilo da je Sanaderova vlada tajnim ugovorom prepustila $lt$en$gt$Slobodnu $lt$/en$gt$WAZ-u i EPH-u, no ni do danas taj ugovor nije objavljen. Na dušu bivšem premijeru idu i svjedočenja bliskih suradnika koji su otkrili da su torbarenjem, preko crnih fondova u Sanaderovo vrijeme pokupovani pojedini lokalni listovi i radiostanice. O tome su neki detalji isplivali tijekom prošlogodišnje istrage o Fimi mediji, a nekako istodobno uhićen je i većinski vlasnik Novog lista Robert Ježić. Riječki tajkun u Remetincu je proveo nekoliko mjeseci zbog afera u HEP-u, a ne zbog muljaže pri kupnji Novog lista. No, zanimljivo je da je uoči sjednice VNS-a izbila žestoka svađa između vodećeg komentatora Jutarnjeg lista Davora Butkovića i glavnog urednika Novog lista Branka Mijića.

Povod teškim optužbama bili su gazde dvaju dnevnih listova, odnosno natjecanje Butkovića i Mijića oko toga čiji je gazda pošten, a čiji »crni kapital prede«.

I ta je polemika - kao i ona koja se danas vodi između pojedinih grupa Nacionalovih novinara, bivših i sadašnjih, o tome tko se sve sa svojim crnim kapitalom sakrio u vlasničkoj strukturi tog tjednika, a tvrdi se da da tu ima i pripadnika crnogorske mafije - pokazala da su pojedini novinari i urednici spremni javno braniti i ono neobranjivo. Spremni su, naime, zbog interesa domaćeg ili stranog gazde, zakinuti hrvatsku javnost za pravo da zna tko joj zapravo uređuje medijski prostor i tko je od osamostaljenja do danas onemogućavao da se hrvatski zakoni odnose i na medije, na njihovu privatizaciju i kupnju.

Ivka Bačić

Povratak