Tempiranje priča urednička je vještina

29.06.2011.

Malo je zbrčkano bilo prošlih desetak dana i što se događaja, a onda i medija tiče. Unatoč praznicima, događaja napretek. Jedan je zasjenio drugi, svi važni, a neki i vrijedni. Redovito smo ih pratili na radiju, televiziji i portalima, a napreskokce u novinama. Izlazile su kao trobroji i dvobroji, istina, nijedan događaj, barem u Večernjaku, nije zanemaren, no je li svaki dobio odgovarajući prostor, o tome možemo razgovarati. To je već stvar interesa.

Neki se događaji mogu predvidjeti pa onda i planirati način novinarske obrade. Urednicima i novinarima nije nikakva mudrost pratiti izbore, recimo. Svake su četiri godine, imaju svoj scenarij, a redakcije znaju što treba raditi. Prije samih izbora trust redakcijskih mozgova smišlja samo kako rutini dodati nešto novo, kako biti drukčiji od drugih i kako biti zanimljiviji čitateljima.
A što je primjerice s događajem poput završetka naših pregovora s Europskom unijom? Već se stanovito vrijeme znalo da je kraj lipnja taj termin. Ako i nismo prije dva mjeseca vjerovali optimističnoj premijerki, posljednja dva tjedna svi su signali potvrđivali termin 24. lipnja 2011. I kad je obznanjeno da su pregovori gotovi, Večernjakov bruxelleski izvjestitelj Stojan de Prato vrlo dobro je primijetio da je taj događaj prošao bez imalo euforije, a uzrok je našao u iscrpljujućem šestogodišnjem putu koji je sve umorio.
Smiju li si mediji dopustiti umor, zasićenost ili ravnodušnost? Praćenje takvog događaja zanat je, a ne umjetnost, ali dopuštam dvojbu oko pravog trenutka za objavu određenih vrsta novinarskih uradaka. Savršeno vrijeme često nije moguće postići, ali uvijek je bolje uraniti nego zakasniti.

Čitatelji već barem godinu dana s vremena na vrijeme, a posljednjih dana znatno češće, traže odgovore na posve jednostavna pitanja u vezi s hrvatskim ulaskom u EU. Završetak pregovora seli nas s načelne razine razgovora na konkretne teme. Čitam da je sam ministar Jandroković ovih dana sudjelovao u kreiranju 50-ak TV spotova kojima  je Ministarstvo vanjskih poslova (zakasnjelo) počelo objašnjavati što nas čeka u EU. Vidjeli smo već neke od njih i jasna je njihova svrha – razbiti predrasude. I to je tek pedesetak odgovora, a što je s drugima?

Dobar je trenutak da urednički timovi sjednu i postave si dva pitanja: prvo, koje teme mi želimo obrađivati sljedećih tjedana i mjeseci; drugo, što pretpostavljamo koje bi teme naši čitatelji rado čitali? Drugo je pitanje teže, a odgovor treba potražiti u kombinaciji poznatih podataka i mašte. Do tih podataka, u našem slučaju konkretnih čitateljskih pitanja, nije teško doći pozivom na suradnju izravnim telefonskim kontaktom ili preko weba. Čini mi se da čitatelji jedva čekaju.
Što se uredničke mašte tiče, ona se vidi u sadržaju koji čitatelja pomalo iznenađuje, u informacijama za koje čitatelji nisu ni znali da ih trebaju. Dobar će urednik uvijek kombinirati (dnevnu) improvizaciju i planiranje na dulji rok, a sadržaj će uvijek biti čitateljima na korist. Nije li tako, novine postaju stvar bez kojih se može.

Piše: Ružica Cigler

Povratak