MEDIJI Skandal s tabloidom News of the world

17.07.2011.

Etike je u medijima sve manje, a osjećaj svrhe lako se može zamijeniti osjećajem uzaludnosti, smatra profesor novinarstva na njujorškom sveučilištu Howard Good, koji budućim predstavnicima sedme sile bezizlaznost položaja medija prema profitu uvijek cinično naglašava riječima kako ga »treba žaliti jer radi Sizifov posao«, odnosno predaje etiku u vrijeme kada je etika sve manje važna profesionalnim novinarima

Iako su mediji odavno iz sfere informiranja prešli u sferu skandala, gdje etički kodeksi uglavnom ostaju mrtvo slovo na papiru, nitko se nije nadao da bi zapleteno klupko serije skandala koje se počelo odmotavati prošlog tjedna toliko snažno moglo uzdrmati list s tradicijom dugom 168 godina, ali i cijeli svijet. Riječ je o sada već ugašenom britanskom tabloidu News of the World u vlasništvu medijskog mogula Ruperta Murdocha koji je zbog skandala s hakiranjem mobitela, ali i učestalog podmićivanja informatora iz policijskih redova, morao zauvijek zaustaviti tiskarske strojeve.

Koliki je intenzitet afere, ponajviše govori podatak da je i vlada u Downing Streetu 10 na udaru javnosti koja traži opsežnu istragu zbog hakiranja telefona političara, slavnih osoba i žrtava zločina, koje su, očito, provodili novinari tabloida News of the World. Osim gubitka unosnih oglašivača, kada je afera izbila na površinu, gnjevni čitatelji lista koji se prodavao u milijunima primjeraka organizirali su kampanje putem internetskih stranica, pozivajući na bojkot novina, što je dosad neviđeni slučaj iako su britanski tabloidi poznati po neetičnosti.

Čitateljima i javnosti očito je dozlogrdilo, jer je slučaj hakiranja poruka ostavljenih na automatskoj sekretarici mobitela trinaestogodišnje Milly Dowler, koja je oteta 2002. i pronađena mrtva nakon šest mjeseci, pokrenuo lavinu čitateljske gorčine. Naime, već godinama traje skandal oko hakerskih provala u servere na kojima su automatske sekretarice mobitela javnih osoba, a podatke su koristili novinari tabloida u očajničkoj želji da podignu nakladu novina, bez obzira na etičke principe kojih bi se novinari morali pridržavati, osobito kada je riječ o škakljivim temama kao što je bio nestanak nesretne Milly.

Mnogi bi se složili da je pojam izraza medijska etika oksimoron, osobito u vrijeme sveopće komercijalizacije, no dobri poznavatelji prilika u novinarstvu tvrde da se teško boriti protiv iskušenje zloporabe novinarske funkcije u korist komercijalizacije i profita, jer komercijalizam, baš kao što je to jednom izjavio slavni američki novinar Joseph Pulitzer, ima legitimno mjesto u novinama, upozorivši ipak da komercijalizam, koji je prirodan u poslovnom uredu, postaje degradacija i opasnost kada osvoji uredništvo. Pulitzer, po čijem je imenu nazvana najpriznatija novinarska nagrada, problem komercijalizacije slikovito je opisao riječima da je »novinarsko prihvaćanje novina kao ekskluzivnog komercijalnog posla kraj novinarske moralne moći«.

Etike je u medijima sve manje, a osjećaj svrhe lako se može zamijeniti osjećajem uzaludnosti, smatra profesor novinarstva na njujorškom sveučilištu Howard Good, koji budućim predstavnicima sedme sile, govoreći o bezizlaznosti položaja medija prema profitu, uvijek cinično naglašava da njega »treba žaliti jer radi Sizifov posao«, predaje etiku u vrijeme kada je etika novinarima sve manje važna.

Postavlja se pitanje kako primijeniti etičke principe u medijima kad etika u svom značenju postaje apstraktni pojam za suvremena građanska društva u kojima je gotovo sve u funkciji profita. Na svim novinarskim studijima profesori se istinski trude tvrditi da je to doista moguće, no za to je prijeko potrebno da buduće generacije novinara shvate etičke principe još na uvodnim predavanjima o vještinama novinarskog zanata. Iskustvo u moralnom rasuđivanju, makar bilo i hipotetičko, pomoći će studentima da se pripreme za dan kada će u svom poslu, bilo u tabloidima ili ozbiljnijim tiskovinama, morati donositi etičke sudove, slažu se svi predavači.

S tom se tvrdnjom slaže i Stjepan Malović, redovni profesor na predmetu Tisak Studija novinarstva sveučilišta u Zadru i Dubrovniku. Malović ponavlja da bi se svi novinari, bez obzira na medije u kojima rade, morali strogo pridržavati moralnih i etičkih načela, upozoravajući da je »istina«, iako najstariji i najcjenjeniji etički princip civilizacije, u novinarskoj profesiji s vremenom postala vrlo rastegnut pojam, osobito kada je u pitanju zarada.

»Ako gledamo cjelokupno stanje u našim medijima koji sve više podliježu senzacionalizmu, ono još nije dobro. Mnogi mediji dobivaju negativne ocjene. Stanje u našim medijima dovelo je do toga da o njima raspravlja i Vijeće za nacionalnu sigurnost, što je besmisleno«, kaže Malović. Bitno je naglasiti da većina novinara počne drukčije razmišljati o povredi ljudskih prava kada to osjeti na vlastitoj koži, podsjeća profesor. Važno je regulirati medijski sektor, i to radi oslobađanja novinarstva od ishitrenog objavljivanja nepravovaljanih informacija, neutemeljenih spekulacija i korištenja neimenovanih izvora, tvrdi jedan od naših stručnjaka.

»Senzacionalističko novinarstvo zanemaruje čovjeka i njegovo dostojanstvo«, kaže Malović i dodaje da se danas protiv profita ne može, ali i da zaradu ne treba miješati s dignitetom osobe.

Dovoljno je prisjetiti se Slobodnog tjednika iz devedesetih, koji je bio tipičan primjer notornog novinarstva koji je je na gotovo identičan način poput ugaslog diva iz Fleet Streeta ucjenjivao i špijunirao odobrane mete, čime je u potpunosti napadnut etički pojam privatnosti, danas najnezaštićenije kategorije.

Predavači novinarstva smatraju da novinari moraju biti vrlo obzirni u tumačenju pojma privatnosti, jer nerijetko nisu svjesni posljedica koje mogu proizvesti njezinim narušavanjem. Pritom su demantiji i građanske parnice jako slaba utjeha za narušavanje privatnosti. Etički standardi radnika u medijima nisu odvojeni od ostatka društva, a oni koji rade u medijima moraju razriješiti svoje etičke nedoumice istim procesom moralnog rezoniranja kao i svi ostali, u ovom slučaju korisnici medija. Zbog činjenice da zauzimaju tako ključnu i istaknutu poziciju u komunikacijskim kanalima društva, novinari, stručnjaci za odnose s javnošću i producenti masovne zabave moraju biti na čelu onih koji stvaraju moralne stavove u ovom raznolikom društvu koje je ionako suviše tabloidizirano.

Teorijom tabloidizacije bavi se i Colin Sparks, profesor medijskih studija Centra za komunikacijske i informacijske studije Sveučilišta Westminster. On konstantno piše o svjetskom trendu pada profesionalnih standarda u novinarstvu i terminom tabloidizacija označava »povećan interes medija za privatne živote i srozavanje praćenja događaja na ozbiljan način«. Za Sparksa je dvojben manjak suglasnosti medijskih teoretičara o tome je li tabloidizacija samo trend medijskog zaglupljivanja ili je to potrebna taktika masovnih medija da uključe što širi krug korisnika koji nemaju naviku konzumiranja medijskih proizvoda što su u stanju nepovratno uništiti živote.

Možda ponajbolje stanje u medijima opisuje šef vatikanskog lista L'Osservatore Romano Gian Maria Vian koji kaže da je aktualna afera hakiranjem samo vrh ledenog brijega. Upozorava da su nužne etičke smjernice za novinarsku struku, baš kao što su nužne i u drugim profesijama. Dodaje kako kršenje privatnosti koje je počinio britanski tabloid pokazuje i temeljni nedostatak poštovanja prema žrtvama. »Prije same informacije prednost imaju pravda i poštovanje prema dostojanstvu svake ljudske osobe«, zaključuje Vian.

Piše: Vanja Majetić

Nužna je katarza

Skandal s prisluškivanjem do temelja je potresao sustav britanskog novinarstva, ali je potresao i briselske krugove. Znakovito je da je javnost godinama uživala u špijuniranju poznatih osoba, u njihovim aferama i pričama iz privatnog života.
Piše: Alen Legović

Tko je slavan u Velikoj Britaniji, nema pravo na privatnost, a medijski voajerizam ne smatra se nemoralnom pojavom nego je prihvatljiv i dopušten kao izraz novinarske istraživačke kreposti. Taj je način postao upitan tek kada je objavljeno da su žrtve prisluškivanja bili i obični građani, udovice poginulih vojnika te žrtve terorističkih napada i razbojstava, pa je čak provaljeno u e-poštu ubijene djevojčice da bi se otkrili očajnički pozivi roditelja ubijenog djeteta. Od tog trenutka stroj zgražanja pokrenut je svom snagom te je doživio vrhunac u najavi ukidanja lista News of the World. Zgražanje pokazuje upravo onaj izdavač koji je desetljećima odobravao takav rad svojih medija i na tome dobro zarađivao. Zapravo je riječ o skandalu unutar skandala. Murdochovo medijsko carstvo uvijek je tvrdilo da prisluškivanje telefona ide na račun pojedinačnih počinitelja, pa se sada logično postavlja pitanje zašto se zbog toga morao zatvoriti jedan cijeli medij? Zašto je otkaze moralo dobiti 200 novinara, a ne oni koji su odgovorni za prisluškivanje u nekoliko tisuća slučajeva? Odgovor je vjerojatno u tome što je, kao i uvijek, riječ o mogo važnijim stvarima od ljudskih sudbina, o profitu. Ako postoji i najmanja šansa da Rupert Muroch preuzme Pay TV Sky, to može samo ako se cijela priča i skandal brzo zaborave. Zbog toga se riješio News of the Worlda. U međuvremenu je odustao od namjera preuzimanja britanskog televizijskog lanca BskyB. Ipak, medijski promatrači i analitičari smatraju da se neće mnogo toga promijeniti u metodama britanskog tabloidnog novinarstva. Puno bi se već postiglo kada bi se kao posljedica cijelog skandala razotkrio truli sustav povezanosti politike, policije i medija: primjerice, reporteri koji za novac od policijskih službenika dobivaju uvid u pojedinosti istrage, zatim visoki policijski službenici koji ne razjašnjavaju slučajeve nego žmire na oba oka, jer su dobili poziv na večeru od glavnog urednika, i na kraju vodeći političari, koji se zbog straha od negativnih naslova ulizuju te usporavaju i odgađaju provedbu istraga i usvajanje zakona. Samo će hrabrost spasiti Davida Camerona da mu birači još ovaj put oproste, unatoč njegovim neukusnim vezama s upraviteljima Murdochova carstva. Aktualni skandal pokazuje da je često riječ o osobnim vezama i prijateljstvima između glavnih urednika i premijera, ovaj put Davida Camerona. Britanski tabloidi dugo su se opirali etičkoj kontroli i zbog toga sada taj skandalozni nedostatak postojanja moralnih granica i uređivačke odgovornosti mora u potpunosti izaći na danje svjetlo, i to u okviru otvorene istrage. Iako to znači štetu za cijelu branšu, katarza je nužna. To vrijedi i za britansku policiju. Važno je da skandal ne dovede do ograničenja slobode medija i da ne potisne kritično novinarstvo, jer je to loše za demokraciju.

Da postane premijer, Cameronu je u svibnju 2010. pošlo za rukom i zahvaljujući pomoći medija News Corporationa, koji pripada Rupertu Murdochu. Nije samo Murdoch njegovao dobre odnose s Cameronom. Bivša glavna urednica News of the Worlda prijateljica je glasnogovornika Downing Streeta. Ta je osoba ovih dana privremeno uhićena. Zgrožena javnost počinje sumnjati u sposobnost odlučivanja britanskog premijera o tome što dolikuje premijeru i državniku.

Murdochovi mediji prisutni su u mnogim zemljama, ali je Murdoch polomio zube samo na njemačkom tržištu. U Njemačku nije uspio uvesti Pay TV, pa je izgubio mnogo novca. Govori se da je uložio milijardu eura u program Premiere. Sada se Premiere zove Sky i nastavlja s nizanjem dugova. Međutim, Murdoch taj gubitak može podnijeti, jer se njegovi prihodi procjenjuju na šest milijardi eura.

Ipak, u Velikoj Britaniji dogodila se mala revolucija. Utjecajni medijski car morao je kapitulirati. Sada bi mogao slijediti i neugodan dio ako se dokaže kriminalno djelovanje Murdochova medijskog carstva. To bi moglo rezultirati zabranom rada njegovih medija u toj zemlji.

Piše: Alen Legović

Pooštrit će se regulativa prema medijima

U nas nema analogije sa slučajem britanskog tabloida News of the World koji je ugašen nakon skandala s prisluškivanjem i hakiranjem telefona, zbog čijih su radnji naposlijetku stradali i obični ljudi.

Piše: Biljana Bašić

Kod nas je raznih skandala oko medija bilo napretek, ali nijedan medij, pa ni tabloidnog tipa, nikad nije ugašen iako neki od njih detalje iz najintimnijeg života običnih ljudi bezobzirno i nemilice iznose. S vremena na vrijeme u nas su kolale priče o tome da neki mediji reketare javne osobe i izvlače od njih novac da ne objave neke kompromitirajuće podatke o njima. No sve je ostalo na nagađanjima, a osobe iz političkih i drugih sfera o tome su nerado i suzdržano govorile u javnosti. U javnosti su izbijale i razne informacije da novinare nezakonito prisluškuju tajne službe, čime su se bavile i nadležne državne institucije, ali nije bilo sudskih epiloga.

Isto tako, opet nedokazano, vrtjele su se i priče o tome da su neki novinari produžena ruka tajnih službi i da za njih odrađuju prljave poslove, ali ni tu ništa nije razjašnjeno.

Novinari su kod nas česti gosti sudova, najčešće zbog tužbi za klevetu i uvredu, a gotovo nikad zbog kaznenog djela iznošenja osobnih i obiteljskih prilika.

Izmjenama Kaznenog zakona pooštrit će se regulativa prema medijima, iako se odustalo od uvođenja zatvorske kazne za klevetu. No uvodi se kazneno djelo sramoćenja, za koje novinar može odgovarati čak i ako iznese istinu, ali ako to iznošenje nije bilo u javnom interesu, što će procjenjivati sud. Novi KZ na snagu stupa 1. srpnja 2013. godine, do kada za novinare vrijede stare, blaže odredbe Kaznenog zakona. Naime, prema sadašnjem rješenju, kleveta je kažnjiva ako netko u medijima iznosi nešto neistinito. No nema kaznene odgovornosti ako novinar dokaže istinitost svoje tvrdnje ili dokaže da je imao razloga povjerovati da je to što tvrdi istinito. Uvreda je blaži oblik klevete, a njen sadržaj je omalovažavanje osobe ili nepoštivanje ljudskog dostojanstva. Kazneno djelo iznošenja osobnih ili obiteljskih prilika čini onaj tko iznosi nešto iz obiteljskog ili osobnog života neke osobe, što može štetiti njegovoj časti ili ugledu. Tu je zapravo riječ o nečem između klevete i uvrede jer sadrži elemente oba kaznena djela. [Biljana Bašić]

Piše: Biljana Bašić

Povratak