Duša, mediji i vrag

20.07.2011.

Mediji su počeli živjeti svoj život u svom izmišljenom metafizičkom svijetu koji s realnošću već odavno nije imao veze, obitavajući tako u okruženju koje je toliko moćno da stvara vlastitu stvarnost i vlastitu istinu

Jesu li mediji izgubili svoju dušu? Ma kako to patetično zvučalo, britanski »Rupetgate«, kako se naziva skandal s prisluškivanjem koji je zatvorio najprodavaniji tabloid na Otoku News of the World i pokosio glavne sudionike koji se javno moraju pravdati pred zastupnicima parlamenta zbog svojih nedjela, a koji ljulja stolicu i samog britanskog premijera Davida Camerona, pokazao je da je odgovor na postavljeno pitanje isključivo pozitivan.

Bez plakanja za starim, dobrim vremenima, za koja će mnogi reći da su bila ljubaznija, etičnija i, što je najvažnije, čovječnija, danas treba reći da je moral u novinarstvu uglavnom izumro. Kada se pročeprka po povijesti svjetskog novinarstva, jasno je da se takav razvoj događaja dao i ranije naslutiti. Glad za tiražom ili gledanošću i slušanošću doveo je medije do toga da se više pred ničim ne preza, da ništa nije nemoguće, da ništa nije sveto, a da je naposljetku istina najmanje važna. Važno je koliko će se primjeraka novina prodati, važno je na naslovnicu staviti atraktivan naslov, pa makar se on ne može nigdje pročitati u tekstu vezanom uz njega. Važno je zadržati oglašivače, važno je i ne naljutiti oglašivače, jer ako ih se naljuti objavom nekog problema u kompaniji koja određenom mediju ostavlja milijune (kuna, dolara, eura, svejedno), oglasi i novci nestaju.

Najmanje važna u cijeloj priči postala je javnost, odnosno ljudi koji trebaju konzumirati te novine, radijske ili televizijske emisije. Mediji su počeli živjeti svoj život u svom izmišljenom metafizičkom svijetu koji s realnošću već odavno nije imao veze, obitavajući tako u okruženju koje je toliko moćno da stvara vlastitu stvarnost i vlastitu istinu. A što je od svega možda i najtragičnije, mnogi su mediji ne samo zloupotrijebili svoj položaj, nego su i mnogi koji rade u tom poslu i sami iskreno povjerovali da su važni opinion makeri oko kojih se vrti svijet. Zbog takvog načina razmišljanja napravljena je nepopravljiva šteta brojnim nevinim ljudima, posebno objavljivanjem potpuno neprovjerenih informacija ili u ekstremnim slučajevima i izmišljenih događaja.

Nitko se nije ni na trenutak zapitao do kada će takav trend u novinarstvu moći trajati i kada će se taj balon raspasti. Jasno, postoje i oni drugi mediji koji rade posao na onaj za mnoge danas nepoznat način rada: višestruko provjeravaju informacije, javno objavljuju imena sugovornika i, što je najvažnije, do informacija dolaze na zakonit način. Ne podmićivanjem političara ili nekog drugog ručkom u dobrom restoranu ili podebljom kuvertom ispod stola, ucjenjivanjem ili prisluškivanjem. Ti mediji su obično proskribirani kao nezanimljivi, odnosno neatraktivni, no nakon britanskog primjera izgleda da će upravo oni doći, kolokvijalno rečeno, »na svoje«. Jer, upravo su čitatelji, u dotad nezabilježenom bojkotu jednog medija, ugasili News of the World. Konzumenti medijskih proizvoda na koje veliki šefovi uglavnom gledaju kao na rulju koja se može do u beskonačnost hraniti skandalima i aferama, pokazali su da tomu nije tako i da bilo čitatelj, bilo slušatelj ili gledatelj želi istinitu informaciju i da ne želi neprekidno konzumirati skandale koji to nisu.

Sirenskom zovu medija teško je odoljeti. U svojoj biti opscena, parazitska veza medija i javnih osoba progutala je većinu onih koji nisu znali sami odrediti kada je dosta i kada taj »brak« treba prekinuti. Moralna moć novinarstva je izgleda nepovratno izgubljena, jer je komercijalizam prožeo sve pore novinarstva. Duša je odavno prodana vragu i teško da će je on jeftino dati natrag.

Piše: Dada Zečić-Pivac

Povratak