STROGO KONTROLIRANI MEDIJI Fimi media je tek mali dio priče

23.07.2011.

U kakvoj zemlji to živimo kada iz svih silnih, teško zamislivih afera iskače ime bivšeg premijera Sanadera? Je li tako nešto moguće u normalnoj demokratskoj državi?...

Nije bilo moguće ne prisjetiti se ovih pitanja, postavljenih u emisiji »Insider« Hrvatskog radija na dan kada je Austrija odlučila izručiti Ivu Sanadera Hrvatskoj, dok je kolona vozila među kojima je i ono u kojem je »putovao« bivši premijer, praćena budnim okom televizijskih kamera, prelazila zatvorsku rampu u zagrebačkom zatvoru Remetinec.

U trenucima dok nastaje ovaj tekst, Ivo Sanader prvi put daje iskaz pred istražiteljima USKOK-a u prvoj od ukupno bar šest istraga koje se protiv njega vode – o aferi Fimi-Media.

Dan ranije, pred Donjim domom britanskog parlamenta premijer David Cameron znojio se pod paljbom zastupničkih pitanja u kojima se insinuiralo da je, u zamjenu za potporu moćnog medijskog imperija Ruperta Murdocha u izbornoj kampanji, štitio ključne ljude »Rupertgatea« kada su u javnost počele nadirati prljave pojedinosti afere s hakiranjem i prisluškivanjem mobitela više od 4.000 osoba od strane tabloida News of the World. Istoga dana, u srijedu navečer (20. srpnja), talijanski je parlament po prvi puta nakon 1984. skinuo imunitet jednom od svojih članova, Albertu Papi iz Berlusonijeve stranke Puka sloboda, kako bi mu se pred napuljskim sudom sudilo za korupciju.     
   
Majka svih afera

Kakva smo, dakle, zemlja? Očito ista ili slična svim drugima na svijetu u kojima su institucije u kojima je koncentirana formalna i neformalna moć – politika, mediji i krupni kapital – isprepleteni u zamršenom klupku javnih i prikrivenih grupnih i pojedinačnih interesa krupnih igrača. Tako je prekoputa u Italiji, tako je u Velikoj Britaniji koja se voli pohvaliti kao »najstarija parlamentarna demokracija u svijetu«, tako su, danas je više nego očito, bile postavljene stvari i u Sanaderovoj Hrvatskoj.

Afera Fimi-medija o kojoj su USKOK-ove istražiteljice ispitivale Sanadera u hrvatskim se medijima naziva »majkom svih afera« i široko je prihvaćeno kako je upravo tom akcijom – organiziranom kao sustavno izvlačenje državnog novca iz javnih tvrtki u privatne i stranačke fondove HDZ-a i njegovih moćnika – uspostavljena Sanaderova dominacija nad hrvatskim medijima. Preko tvrtke Fimi-media, Nevenke Jurak, bliske prijateljice Sanaderovog intimusa i dugogodišnjeg rizničara HDZ-a Mladena Barišića, novac javnih poduzeća koristio se za zakup oglasnog prostora u medijima, raskošne kampanje vladajuće stranke i moćnog premijera, ali i za direktno kupovanje pojedinih strateških medija. Tvrdnje Mladena Barišića i bivšeg Sanaderovog glasnogovornika Ratka Mačeka, koje su iz iskaza USKOK-u iscurile u medije, govore o tome da su se novcem iz Fimi Medije u kešu, u torbama prepunim eura, kupovali mediji poput Osječke televizije ili zadarskog Hrvatskog lista. Osječka televizija trebala je Sanaderu kao protuteža Glavaševoj Slavonskoj televiziji, Hrvatski list kupljen je, pak, kako bi se otupilo otrovne strelice koje su se prije kupoprodajne transakcije, redovito iz tog lokalnog lista utjecajnog među hrvatskom desnicom odašiljale prema Sanaderu. Operacija stavljanja pod kontrolu samo ta dva medija lokalnog značaja stajala je HDZ, bolje rečeno porezne obveznike iz čijih je džepova sve to očito plaćano, više od 700 tisuća eura.     
   
Medijske operacije

No, Fimi-medija je tek dio priče, i to čak ne njezin početak, nego prije njezin nastavak. Do organiziranja »posla« preko Fimi-medije dolazi 2007. godine, kada su se Sanader i ekipa već uigrali i postali spretni i kreativni u medijskim operacijama. Jedna druga operacija koja je odigrana skoro dvije godine ranije, u kolovozu 2005. godine, udarila je temelje Sanaderove nedodirljivosti u domaćim medijima. Tada je, naime, Hrvatski fond za privatizaciju odlučio prodati splitsku medijsku kuću Slobodna Dalmacija kompaniji EPH u vlasništvu Ninoslava Pavića i WAZ-a. Ugovor o prodaji Slobodne Dalmacije ostao je tajan sve do nedavno kada su njegovi djelovi iscurili u javnost, splitska medijska kuća prodana je, dakle, pod sumnjivim okolnostima a pod takvima je i dokapitalizirana potkraj 2008. godine, dionicama turističke tvrtke Adriatica.net, također u Pavićevom suvlasništvu. Od dana kada je Slobodna završila u Pavićevim rukama, sva brojna novinska izdanja EPH, na čelu sa utjecajnim i tiražnim Jutarnjim listom, udarala su tempo u dizanju perja moćnom premijeru.

Trebalo je proći punih pet godina i trebao se dogoditi Sanaderov potpuni politički krah da bi EPH-ovi »opinion makeri« javno priznali da je vrhuška Pavićeve kompanije svjesno i namjerno odvraćala glavu od signala da Ivo Sanader razvija korupcijsku hobotnicu po Hrvatskoj.     
   
Profesionalna greška

»Od raznih novinara s terena dobivali smo izvješća kako Sanader stvara mrežu lokalnih vlasti, javnih poduzeća i HDZ-ovih podružnica, koji su svi financijski ovisni o vrhu HDZ-a i Vlade, dakle o samom Sanaderu. Te smo informacije, na žalost, zanemarivali, baveći se Sanaderovom visokom državnom politikom, što jest bila golema profesionalna pogreška«, napisao je u listopadu 2010. vodeći EPH-ov kolumnist Davor Butković, dok je drugi komentator, kućni autor Jutarnjeg lista, Jurica Pavičić još dodao. »Mi novinari jeli smo mu iz ruke zbog Hristos se rodi i uklanjanja ustaških spomenika...Nas novinare zaveo je s Hristos se rodi, a sada treba biti pošten i reći – Ivo Sanader je bio naša želja i odabir«.

Vodi li se, kako sramežljivo javljaju pojedini mediji, policijska istraga o tom ključnom potezu u Sanaderovom ovladavanju medijskim prostorom zasad nije službeno potvrđeno. No, od ključne je važnosti da upravo priča o Sanader-Pavićevom dealu o preuzimanju Slobodne Dalmacije dobije svoju pravosudnu potvrdu ili demanti.

No, nije EPH naravno jedini domaći mainstream medij iz kojega se može povući link prema nekada moćnom premijeru. Ne može se na ovom mjestu prešutjeti niti činjenica da dvije od šest istraga koje se protiv Ive Sanadera vode povezuju bivšeg premijera sa riječkim HDZ-ovcem Robertom Ježićem, vlasnikom Diokija u čijem je vlasništvu i novina u kojoj čitate ovaj tekst. O javnoj televiziji koja je dobrovoljno sluga svakoj vladajućoj garnituri, o Vjesniku, vječitom gubitašu na državnoj sisi, o agenciji Hina, o brojnim lokalnim internet portalima i radiostanicama osnivanim isključivo za HDZ-ove dnevnopolitičke potrebe moglo bi se pričati godinama i ispisati stranice i stranice. Sanaderovi prsti u medijskom biznisu bili su jako, jako dugački.

Nataša Božić

Povratak