Bojkot štetnih ideja u novinarski kodeks

03.08.2011.

BBC izvještava: „U 13 sati Breivik je izašao pred sud gdje je, kako je i najavio, objasnio svoje namjere. Podsjetimo, Breivik je preuzeo odgovornost za postavljanje bombe u središtu Osla i za gotovo dvosatnu pucnjavu u kampu mladih na otoku Utoya. Saslušanje nije bilo otvoreno za javnost, a nazočni su bili samo sudac, tužitelj, okrivljeni i njegov odvjetnik.
Što se tiče sudskih postupaka iza zatvorenih vrata, norveški zakon nalaže obvezu šutnje za sve sudionike u raspravi, odnosno da nitko od prisutnih u postupku ne može sadržaj prenositi dalje, primjerice, medijima. Pojavio se i zahtjev za bojkotiranje saslušanja ubojice iz Osla kako bi se osumnjičenom za masovno ubojstvo uskratila mogućnost da širi svoje ideje.“

Novost za našu novinarsku, pa i sudsku praksu: bojkotirati saslušanje ubojice iz Osla kako bi se osumnjičenom za masovno ubojstvo uskratila mogućnost da širi svoje ideje. Istina, nije precizno rečeno tko je inicirao mogući bojkot saslušanja – sud, politička elita, novinari ili je to građanska inicijativa - svejedno, hvalevrijedna je ideja da Breivik ne bi i tom prigodom  popularizirao svoje ideje.

Dobar je to primjer i povod da novinari unesu novu odredbu u svoje etički kodeks: bojkot ili zabranu širenja za društvo štetnih ideja i postupaka.  

Kad bismo u kodesku imali takvo pravilo ne bismo posljednjih dana čitali:  „Amy je i inače pila sve više viskija. Prije katastrofalnog nastupa u Srbiji ona i društvo podijelili su devet boca 'Jack Danielsa' (naši mediji prenijeli iz britanskog Daily Maila). Ili potanko opisivanje (foto strip) kako je nedavno preminula pjevačica Amy Winhouse pila, kojim redosljedom i kojim tempom. A nakon pogreba mediji nas uvjeravaju da bi pjevačica i danas bila živa da nije prije nekoliko tjedana odlučila prestati piti i, eto što se dogodilo, organizam bez alkohola nije izdražo.

Poruka čitateljstvu: ako pijete, nastavite, jer biste mogli proći kao Amy. Ili, kao što je napisao  kolega Milan Ivkošić, cijela medijska priča o smrti Amy Winehouse zapravo je „pohvala alkoholu i drogi, hvalospjevi ništavilu...“
Drugi primjer: građani koji prate slučaj nestale Antonije Bilić znaju, čini se, svaku Paravinjinu  izgovorenu riječ. Kome to treba?

Policiji ne pomaže, a ni čitateljima u razumijevanju slučaja. Detaljni Paravanjini iskazi u medijima idu na ruku samo perverznjacima koji su nešto slično proživjeli ili bi to htjeli.
Slično je bilo u slučaju Kristine Šušnjare koju je ubio Luka Pezelj. Mediji su prenijeli od riječi do riječi njegov opis istražnom sucu počevši od trenutka kad joj je stavio ruku na koljeno...

U nas i u svijetu suci pred javnošću zatvaraju vrata uglavnom da bi zaštitili žrtve ili   identitet svjedoka. Prisjetimo se suđenja Ani Magaš osuđenoj za ubojstvo supruga ili slučaja Ordinacija, sutkinja je zatvorila vrata na suđenju sedmorici varaždinskih ginekologa zbog „osobnog i obiteljskog života sudionika“. Žrtve su na isti način zaštićene u slučaju bivšeg izraelskog predsjednika Katsava.  

Prije nego što prenesu nečije riječi ili opišu čin novinari bi morali staviti na vagu efekt i kontraefekt. Radili bi to češće da im to piše u etičkom kodeksu.

Povratak