Odgovorimo im sa - ‘delete’

03.09.2011.

Kad su se onomad u on-line izdanju “Slobodne” ispod naših tekstova pojavili čitateljski postovi, bio sam oduševljen mogućnošću da izravno polemiziram sa čitateljima. A onda su počela vrijeđanja i psovke.

Na to nisam imao odgovora, osim što sam takve poštovane čitatelje molio da se prestanu skrivati iza anonimnih nickova i lijepo mi se predstave, kao što se ja njima u svakom svom tekstu lijepo predstavim i potpišem, imenom i prezimenom.

Pa sam, budući da su moji pozivi ostali neuslišani, shvatio da imam posla s najkukavičkijim dijelom čitateljske populacije. Pa sam se onda čudio kako to moji u firmi dopuštaju da me svaka anonimna budala tako vrijeđa.

Pa sam konačno, nakon što su kletve u postovima počele zahvaćati i članove moje obitelji, prestao čitati to smeće. Pa su mi nedavno, nakon splitskoga gay pridea, prijatelji sugerirali da bih zbog nekih postova trebao prijaviti prijetnje policiji.

Pa sam nakon dugo vremena otišao ispod svog teksta i pročitao kako me neki hrabri anonimni čitatelj upozorava da se zna gdje stanujem i da ne bih trebao izlaziti iz kuće, osobito nakon što padne mrak. Pa sam nazvao prijatelje i rekao da to i nije neka prijetnja u odnosu na sve drugo što mi poštovani čitatelji pišu i poručuju.

Pa su frendovi zaključili da sam prolupao i da imam PTSP. Pa sam konačno shvatio da najpametniji među nama, a tu mislim na Miljenka Jergovića, ima pravo: tim hrabrim anonimnim jurišnicima može se odgovoriti samo jednom tipkom – delete.

Piše: Damir Pilić

Povratak