Tko će zaštiti "pse čuvare"

08.09.2011.

Pozadina otpuštanja Zorana Angeleskog: Uski politički i gospodarski interesi vlasnika medijskih kuća doveli su do estradizacije novinskih sadržaja. Novinari mainstream medija sve su manje potrebni vlasnicima u njihovoj misiji ostvarivanja profita. Zato im se sve češće onemogućava da izvršavaju svoju idealističku funkciju psa čuvara demokracije.

Neposredno prije subotnjeg koncerta prijateljstva, kojem su prisustvovali talijanski i hrvatski predsjednik, desetak maskiranih osoba organiziralo je miran prosvjed ispred pulske Arene. Riječ je o novinarima Glasa Istre koji su ovim činom željeli pružiti potporu svojem kolegi Zoranu Angeleskom. Njemu je, nakon što se na sjednici Gradskog vijeća Grada Pule usprotivio projektu Brijuni Rivijera u ime nevladine udruge Volim Pulu, Uprava uručila izvanredan otkaz jer je navodno u zapisniku sa iste sjednice pronašla kako je istupao kao novinar Glasa Istre. Ime Zorana Angeleskog tek je jedno u nizu od stotine novinara koji su zbog nepristajanja na često politički ili tržišno motivirane ciljeve svojih vlasnika, ili pak zbog rezanja troškova usred gospodarske krize, u posljednjih godinu dana dobili otkaz. Uslijed sve veće estradizacije medijskih sadržaja, koja je nastala kao produkt sužavanja mogućnosti za zamjeranje oglašivačima i utjecajnim političkim ili gospodarskim skupinama, novinari mainstream medija sve su manje potrebni svojim vlasnicima u misiji ostvarenja što većeg profita.

Takvu medijski politiku prvi su na svojoj koži osjetili honorarni suradnici HRT-a, Slobodne Dalmacije i Novog lista koji su se prvi našli na listi za otkazivanje suradnje, a potom i četrnaest stalno zaposlenih u Večernjem listu, od čega ih se samo dvoje odlučilo na podizanje sudske tužbe. "Ti novinari su proglašeni tehnološkim viškom iako to ne može biti slučaj, jer ta novina konstantno angažira velik broj suradnika. Poslodavac je svjestan da će izgubiti ovaj sudski spor, ali on je ipak uspio u svom naumu jer se riješio onih ostalih dvanaest na čije mjesto će sada angažirati puno jeftiniju radnu snagu", objašnjava Anton Filić, novoimenovani predsjednik Sindikata novinara Hrvatske. Kao pozitivan slučaj sudske prakse ističe on postupak u kojem je sud RPO ugovor Nataše Škaričić sa Slobodnom Dalmacijom izjednačio s ugovorom o radu na neodređeno vrijeme. A da se za radna prava valja boriti na sudu, potvrđuje i nedavno donesena odluka Županijskog suda u Zagrebu kojom je odbačeno rješenje sutkinje Županijskog suda u Puli Ondine Vidulin-Matijević iz listopada prošle godine, a prema kojem se poslovi za vrijeme štrajka u Glasu Istre ne smiju prekidati. U rješenju Suda stoji kako je sutkinja odlukom o uvođenju radne obveze za deset novinarsko-uredničkih poslova tijekom štrajka "na osnovi zauzetog neprihvatljivog stajališta da i tijekom štrajka novine moraju nastaviti svakodnevno izlaziti, ne samo bitno ograničila, nego i onemogućila ustavno pravo na štrajk zaposlenicima na tim poslovima".

Osim u dijeljenju otkaza, vlasnici vodećih hrvatskih medija složni su i u cenzuri štrajkaških aktivnosti novinara i njihovoj potpori kolegama u nevolji u kojoj idu tako daleko da više ne dopuštaju niti izvještavanje o takvim aktivnostima zaposlenih u konkurentskim medijskim kućama. Takvoj situaciji svjedočili su novinari Glasa Istre koji su tijekom lanjskog osmodnevnog štrajka bili glavna tema u vlastitom listu. No kad je započeo štrajk u Večernjem listu, uređivačka politika najutjecajnijeg istarskog medija najednom se promijenila. "Naši vlasnici su uočili kako vlasnik Večernjaka ne pridaje nikakvu pažnju štrajku vlastitih novinara pa su se odlučili da i oni tako djeluju ubuduće. Nakon toga su gotovo sve naše sindikalne akcije ostale nezabilježene", objašnjava Paolo Gregorović iz Sindikata novinara Glasa Istre, novine čiji su se vlasnici i urednici ovih dana pobrinuli da se cenzurira svaki tekst u kojem se spominje otkaz Angeleskom. "Krajem prošlog tjedna naš novinar je bio na tiskovnoj konferenciji HSLS-a na kojoj je Darinko Kosor prokomentirao otkaz. Ta izjava uredno je izbrisana iz teksta novinara koji je potom tražio da mu se makne potpis sa teksta. No urednik je objavio potpisano cenzuriranu verziju i tim činom jasno dao do znanja da ne stoji na strani novinara već Uprave", upozorava Gregorović. Sporni otkaz nisu popratili niti Večernji list ni Jutarnji list, što predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Zdenko Duka
pripisuje vlasničkom solidarnom čuvanju prava u vođenju privatnih medija na način da ih se u tome ne ometa. "Privatni vlasnici nipošto ne žele da se u njihovim medijima izvještava o problemima u konkurentskom listu jer ti isti problemi mogu sutra zadesiti i njih same", smatra Duka. Sličnog mišljenja je i Filić koji smatra da je sprega medijskih tajkuna najočitija upravo između vlasnika ta dva dnevnika. "Oni nažalost pokazuju više zajedništva nego li što to čine novinari. Mi ne možemo utjecati na njihovu solidarnost, ali ono što možemo je da ih nadmašimo vlastitom solidarnošću. Ako mi novinari postanemo složni možda im nećemo postati nadmoćni, ali bismo im svakako mogli parirati", smatra Filić.

No osim prisilnog prešućivanja borbe za radna prava kolega iz vlastitih i konkurentskih medija, novinari najčitanijih mainstream medija su u posljednje vrijeme svjedočili i različitim oblicima cenzure i autocenzure tijekom izvještavanja o korupcijskim aferama u koje su bili upleteni njihovi vlasnici. Tako je, prema riječima nezavisnog novinara Željka Peratovića, uredništvo Novog lista htjelo ostaviti dojam neutralnog izvještavanja o okolnostima zbog kojih je njihov vlasnik Robert Ježić bio u pritvoru. Peratović smatra da se zapravo radilo o minimalističkom izvještavanju bez ikakvih investigativnih zahvata i komentara koji bi barem naglasili stav redakcije o konkretnoj situaciji. "Za razliku od Novog lista, EPH se u sličnom slučaju ponio maksimalno cenzorski, a kad prešućivanje nije urodilo plodom, onda su objavljivani urednički komentari koji su trebali diskreditirati ili one koji su izvještavali o onome o čemu su oni šutjeli, ili aktere
afera suprotstavljene njihovim vlasnicima Miroslavu Kutli i Ninoslavu Paviću. Primjetan je bio i ulizivački odnos spram premijerke, ministara policije i glavnog državnog odvjetnika, funkcija koje bi mogle biti od pomoći spomenutom dvojcu",
ocjenjuje ovaj novinar.

Peratović upozorava na nereprezentativnu vlasničku strukturu hrvatskih privatnih medija koja je vlasnicima na svojevrstan način omogućila manipulacije u novinarskom izvještavanju te tržišnom natjecanju. Posebno ističe ulogu austrijskog fonda Vienna Capital Partners (VCP) koji se uvijek pojavljuje uz ozloglašenu Hypo banku. "Taj se fond najprije pojavljuje kod kupovine dionica Diokia, a kasnije i u Ježićevoj kupovini Novog lista. VCP zatim postaje i vlasnik Nacionala, a zanimljivo je da još jedan lobist Hypo banke, Mate Granić, postaje dekan novoosnovane Nacionalove Visoke novinarske škole. Sve to dovelo je do uspostavljanja medijskog kartela. Prema ispisima SMS-ova iz Pukanićeva mobitela, Ježić, Pukanić i Pavić su ne samo nedopušteno dogovarali kolika će biti cijena njihovih tiskovina, nego i kako neutralizirati pojedine skupine novinara u izvještavanju", upozorava Peratović.

U ime zaštite političkih i gospodarskih interesa, novinarima se u recentno vrijeme sve češće onemogućava da izvršavaju svoju idealističku funkciju psa čuvara demokracije. A da bi svojim radom napokon mogli pridonositi ostvarenju javnog dobra, prvo trebaju pronaći mehanizam koji bi im omogućio zaštitu od uskih interesa njihovih poslodavaca. Hrvatsko novinarsko društvo jedno je od tijela kojem se novinari najčešće obraćaju, ali i koje zbog ignorancije od strane vlasti i medijskih poslodavaca često ostaje nemoćno u ostvarenju novinarskih želja. Takvoj situaciji predsjednik HND-a Zdenko Duka svjedočio je tijekom izrade izmjene Zakona o medijima. "Prije godinu dana Ministarstvu kulture uputili smo prijedlog dopune Zakona kojom bi se nalagala uspostava statuta medija, prema kojima bi novinari imali jak utjecaj na izbor urednika i uređivačke politike. No to se zbog bojkota poslodavaca nije ostvarilo", objašnjava Duka, koji kao predsjednik HND-a nerijetko kontaktira vlasnike, uprave i uredništva medija čiji novinari nailaze na probleme. "Tu i tamo ostvarimo dogovor, a zadnje što smo uspjeli je da se trenutno nalazimo na pragu ostvarenja dva zajednička projekta - osnivanja Vijeća za medije, koje bi kao etičko tijelo sastavljeno od predstavnika medijskih vlasnika i novinara razmatralo prigovore na medijske prekršaje s ciljem poboljšanja kvalitete, te uspostavljanja dogovora između novinara i nakladnika oko zaštite autorskih prava".

Novoizabrani predsjednik Sindikata hrvatskih novinara pokretačku snagu pak vidi u osnaživanju matičnog sindikata. "Nije problem napisati priopćenje ili organizirati prosvjed, ali moramo biti svjesni da od toga nemamo velike koristi. Ako već sami ne možemo riješiti svoje probleme, novinarski sindikat možemo osnažiti suradnjom s ostalim sindikatima. Tek tada poslodavcima više neće padati na pamet sulude ideje kojima nastoje opstruirati naš rad", zaključuje Filić.

Piše: Tamara Opačić

Povratak