Zbog jednog šnicla ubijena je cijela krava

19.09.2011.

Dr. sc. Ivan Tanta voditelj je specijalističkog diplomskoga stručnog studija upravljanja poslovnim komunikacijama na Vernu i viši asistent na Sveučilištu u Dubrovniku na katedri za medije i komunikacije, gdje predaje osnove komunikologije, komunikološke aspekte medija i medijski menadžment. Stalni je licencirani predavač na London school for public relation. Radio je kao novinar i urednik u Večernjem listu, na teletekstu HTV-a i Vjesniku te kao direktor korporativnih komunikacija u Eurocable grupi. Autor je knjige „Hrvati koji su stvarali Europu“ i brojnih stručnih i znanstvenih članaka. Član je međunarodne asocijacije istraživača medija IAMCR u Washingtonu, Hrvatske udruge za odnose s javnošću i Hrvatskoga politološkog društva. Stručni je suradnik zaklada Konrada Adenauera, Hansa Seidela, Jarla Hjalmarsona, Fernanda Reya i Zaklade Hrvatskoga državnog zavjeta.
Kao student Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu dva je puta nagrađivan Rektorovom nagradom za znanstveni rad, što ga je ponukalo da nakon diplome 1985. godine upiše poslijediplomski studij komunikologije, koji su kao interdisciplinarni studij Sveučilišta u Zagrebu organizirali Filozofski, Politološki, Pravni fakultet i Fakultet organizacije i informatike. Nakon 18 godina rada od 1985. do 2003. u redakcijama Večernjeg lista, HTV-a i Vjesnika, prešao je u gospodarstvo i nastavio raditi kao direktor korporativnih komunikacija u Eurocable group. Godine 2005. preuzima mjesto predavača na Visokoj poslovnoj školi Libertas, gdje je predavao poslovno komuniciranje. Iste godine ostvario je i angažman na Vernu. Doktorirao je 2008. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na temu glasnogovorništva.

Kako nagli razvoj komunikacijske tehnologije utječe na medije i kako mu se oni  prilagođavaju?

- Mediji se prilagođavaju tehnologiji, no pitanje je koliko to mogu činiti. U doglednoj će se budućnosti, pod uvjetom da tehnološki razvoj bude jednako brz, doći do tehnološke i medijske disperzije u kojoj će sve biti medij. Najave toga imamo već danas. Puno je važnije pitanje budućnosti sadržaja medija, bez obzira na to kako su tehnološki disperzirani, jer je trivijalizacija jedan od bitnih kreatora sadržaja suvremenih medija. Tehnologija tome na određeni način pridonosi stavljajući pred autore i medije imperativni zahtjev brzine i kratkoće. Dok je brzina još uvijek za medije u sferi kvalitete, opširnost se pretvara u nekvalitetu, a instantizacija sadržaja u prednost. Dugoročno, takva će praksa imati katastrofalne posljedice. Tržište u sredini poput naše, dakle duhovno, intelektualno i obrazovno osiromašene, uvijek će posezati za holivudiziranim i instantiziranim medijima, odnosno informacijom „na brzinu“ jer je to jeftinije i profitabilnije.   

Kao jedan od osnovnih nedostatak medija stručnjaci navode malo tržište, a u prvom je planu regionalizacija. Često se tvrdi da ako mediji ne budu regionalni nemaju šansu za opstanak.
- U medijskoj bari poput Hrvatske, majušnoj poput većeg europskoga grada, krokodila je previše i pravo je čudo što još nije počeo rat. Regionalizacija je u dijelu medija ostvarena. Naime, u našoj je zemlji više od 150 lokalnih radijskih postaja, što dovoljno govori o regionalizaciji. Osim toga, radijski je program lakše raditi negoli novinski ili televizijski. Regionalni programi, bez obzira na to o kojem mediju govorimo, imaju problem koji bih nazvao problemom obrazovanog kadra. Uza sadržaj koji radijske postaje pokrivaju glazbom, ostali se mediji više-manje praćakaju u već viđenim temama, odnosno njihovom mijenom ovisno o godišnjim dobima. Opasnost u regionalnim medijima njihova je petrifikacija. Nacionalne novine imaju regionalnost onoliko koliko im je to nakladnički, odnosno tržišno potrebno. Nužno je podsjetiti na to da je jedan hrvatski dnevni list prije gotovo 30 godina bio nacionalna i regionalna klasa i daleko ispred svog vremena. Nažalost, vlasnici nisu prepoznali tu vrijednost upravo zbog obrazovanosti i poznavanja domaćega medijskog prostora.  


Mediji u svijetu, kako navode stručnjaci, sve više se okreću specijalizaciji sadržaja. Kod nas je tom procesu nedostatak malo tržište. Kakvo je rješenje za naše medije?
- Specijalizacija domaćih medija? Za koga? Tržište nam je premalo, a nakladnici nisu financijski dovoljno jaki da izdrže takav pothvat. Dakle, treba im oglašivač, puno oglašivača i gdje je tu specijalizacija? Mediji su zrcalni odraz stanja gospodarstva, a ono je u teškom položaju. Vjerujem da su portali onaj oblik koji će medije osloboditi stiska oglašivača, barem u onom smislu u kojem ga spominjemo kada tiskovine dobar dio prostora prodaju kako bio uopće mogle izlaziti.

U svijetu je trend povezivanje medija. Na ovim prostorima taj proces nije počeo ako izuzmemo donekle radio, gdje se stvorila mreža. Kako bi se mogao razvijati taj proces, a posebice tiskanih izdanja?
- Kada smo davne 1990. pokrenuli teletekst tadašnjeg TVZG-a, današnjeg HTV-a, bilo je ideja da se mediji povežu; Večernji list i HTV u razmjeni informacija, zatim distribucija tih informacija na teletekstu putem oglasnih stupova u gradovima. Skrećem vam pozornost na to da tada nije bilo mobitela, dakle taj oblik povezivanja medija je bio znanstvena fantastika. Postojala je ideja spajanja medija na bazi pokretnog teksta, no ubrzo se odustalo i od toga. Internet i društvene mreže spajaju medije i tvore infoteiment, odnosno zabavno-informativne mreže u kojima kao dio globalnog društva sudjelujemo smatrajući to uobičajenim dijelom života. Spajanje je medija provedeno a da to nismo ni primijetili.

Stručnjaci kažu kako u svijetu spajanje medija diktiraju ponajprije oglašivači. Kakva je situacija u Hrvatskoj?
- Kako u svijetu tako i kod nas, globalizacija medija uvela nas je kroz mala vrata u svjetsku medijsku arenu. Problem vidim tek u nereciprocitetu oglašavanja i polaganom zaostajanju u prilagodbi oglašivača suvremenim trendovima.
Oglašivači diktiraju tempo spajanja u 'skupim' medijima poput tiskovina ili televizije, ali na mrežama oni su samo manji dio sadržaja upravo zbog toga što su informacije na internetu uglavnom besplatne i svima dostupne.

Kada se usporede mediji u regiji, vidljivo je da je u Srbiji razvijena privatna televizija i taj segment ondje prednjači u odnosu na druge zemlje. U Sloveniji je dosta jak print, za razliku od nas. U Hrvatskoj je radio ostvario napredak, a javna televizija i dalje slovi za kvalitetnu u regiji. Zbog čega je print u krizi?
- Slovensko Delo, njihov nacionalni dnevni list, oduvijek se prodavao naviše putem pretplate. Nijedan drugi nacionalni dnevnik, kako u bivšoj državi tako i danas, nije uspio dosegnuti taj standard. Riječ je o navici čitanja, navici ozbiljnosti sadržaja i istinitosti. Što se tiče Srbije, mnogobrojnost televizijskih postaja više govori o liberalnom zakonu koji dopušta dodjelu koncesije i frekvencije svakome tko za to ima novca. Dakle, nije riječ o kvaliteti koliko o dokazivanju financijske moći i zadovoljavanju ega. Kad je riječ o hrvatskome medijskom prostoru, moglo bi se reći da su na djelu odsutnost navike čitanja, permanentna gospodarska i obrazovna kriza, pa je slušanje radija najbliže onoj ilustrativnoj frazi 'radio-ne radio, svira mi radio'. Kad se radi o domaćoj javnoj televiziji, odnosno javnom servisu, uvijek reagiram na 'javna' u njezinu naslovu. Ona nije ni javna kuća ni automehaničarski servis iako katkad čovjek pomisli da je sve to zajedno. HTV je, dakako, odraz stanja u našem društvu, a kako je još uvijek najkvalitetnija, smatram da je razlogom čiste inercije. Pričekajmo desetak godina pa porazgovarajmo o javnoj televiziji u Hrvatskoj.
Ako se osvrnemo na print, on je u krizi zbog skupoće, ograničenog tržišta, neinventivnosti, nekompetentnosti sadržaja i, naposljetku, zbog permanentne rasprodaje svakog milimetra slobodnog prostora oglašivačima. Svjedoci smo da nam dnevnici više nemaju ni prvu ni drugu ni treću stranicu. Tu su danas oglasi, a još jučer taj je prostor bio svetinja namijenjena udarnim temama. Danas je sve na prodaju, pa i sadržaj, zato je print u krizi.


'Napustite svaku nadu vi koji ulazite...'

Kada govorimo o medijima, neizbježno je pitanje sve lošiji status novinara. Mnogo ih ostaje bez posla, smanjuju im se plaće, čak i velika imena ostaju bez angažmana. Kako ocjenjujete profesionalnu sliku našeg novinarstva? Koliko se novinari mogu slobodno baviti svojom profesijom s obzirom na loše stanje medija i krizu koja ih je pogodila te na snažan utjecaj oglašivača, posebice velikih?
- Ne bih želio generalizirati, ali dio je novinara sam kriv za svoju sudbinu. Zbog jednog su šnicla ubili cijelu kravu. Polakomili su se za većim honorarima umjesto da su odabrali manju i stalnu plaću i potpisali kolektivne ugovorom te tako izašli ususret izdavačima koji bi imali manje troškove radne snage. Naravno, nisu shvatili, ili su to kasno shvatili, da su samima sebi stavili omču oko vrata. Svatko tko nije bio dovoljno 'dobar', 'brz' ili na sličan način 'uklopljen' dobio je otkaz. Pogledajte što se radi u jednom našem dnevnom listu čiji su vlasnici stranci. Otkazi, šikaniranja... Kao da na ulazu u redakciju piše: 'Napustite svaku nadu vi koji ulazite.'
Još uvijek nemamo Vijeće za medije u funkciji, a ono može barem malo pridonijeti sređivanju 'ne zna se tko pije a tko plaća' stanja u nekim našim medijima. Nedostaje nam stalno obrazovanje novinara, ali i rad s mladima. U redakcijama nedostaje starih iskusnih novinara koji znaju zanat i prenose ga mlađima ili ih više uopće nema. Vjerojatno se zato događaju lažni intervjui ili svemogući pojedinci koji su hiperproduktivni na raznim područjima.
Profesija se srozala na niske grane, a bio bih mag kada bih čarobnim štapićem ili kristalnom kuglom mogao vidjeti kamo će nas to odvesti. Vjerujem da će se stanje ipak promijeniti jer školovani novinari koje produciraju neke obrazovne institucije u našoj zemlji znaju i mogu promijeniti tu prilično mračnu sliku. Uostalom, rekli smo kako se mediji mijenjaju i u tim promijenjenim medijima vidim budućnost. Bit će to mediji koji će tehnološki i sadržano biti drukčiji, a nazvao bih ih medijima linkova. Oni su već ovdje, ali još nisu posve vidljivi, pričekajte da se dogode.

Gorden Knezović

Povratak