Kasno tužba na sud stiže

22.09.2011.

RIJEKA Tek je jučer prije početka prvog ročišta Željko Goršić, državni tajnik MORH-a precizirao optužni akt odnosno privatnu tužbu za klevetu koju je podigao protiv novinara Novog lista Predraga Lucića. Stoga je sutkinja Gordana Denona Kusijanović odgodila raspravu kako bi se Lucić i njegov odvjetnik Saša Jelušić pripremili za daljnji tijek sudskog postupka.

Predmet tužbe kojom se Goršić smatra oklevetanim jer je tekst naškodio njegovoj časti i ugledu, sadržaj je kolumne Predraga Lucića objavljene u Novom listu 5. listopada 2009. godine pod naslovom »Znaseologija morala«, u kojoj je između ostalog, Lucić u formi negacije naveo kako »Državni tajnik nije učinio ništa nemoralno, nije se okoristio svojim uvidom u državne tajne, jer to da se braniteljski stanovi prodaju i prije nego što nominalni vlasnik dobije ključeve nije državna nego javna tajna«. Lucić je nadalje naveo kako se »nije ugledni karlovački HDZ-ovac oglušio ni o želju ratnog invalida da ne stanuje tamo gdje ga smještaju. I nije propustio iskoristiti svu svoju moć kako bi stradalniku pomogao da se ne zlopati u tom nepotrebnom stanu. Ništa nemoralno nije učinio državni tajnik ni time što je pomogao da se u stan namijenjen potrebitima useli mladić u punoj snazi, poznat i po tome što višak energije prazni po ustaškim terevenkama. Jer tko za dečka kojemu tata sredi da se skuči u stradalničkom stanu može reći da je sav svoj? I tko može prisegnuti da se u slučaju Goršića mlađeg ne radi o moralnom invaliditetu i to nasljeđenom? Ne, nije državni tajnik učinio ništa nemoralno. Ni on ni njegov sin. Onaj tko ne misli tako, e, taj još nije shvatio da su moralni invalidi jamstvo zdravlja nacije«.

Ovo su dijelovi kolumne koje je Goršić izvukao kao klevetničkima, a »šlagvort« za pisanje kolumne je Goršićeva izjava data novinarima jedne hrvatske dnevne tiskovine koji je o tom slučaju rekao kako »ne misli da su on ili njegov sin učinili nešto nemoralno«. Novinari tog lista otkrili su da je »taj brižni otac iskoristio položaj državnog tajnika u Ministarstvu obrane kako bi svome istoimenom sinu priskrbio stan namijenjen invalidu Domovinskog rata. Državni tajnik je, veli, ponosan na svoga sina, koji je »iako mlad, vrlo ozbiljno razmišljao« i koji je vrlo ozbiljno smislio da mu tata kupi stan, po mogućnosti u blizini njihove obiteljske kuće u karlovačkom predgrađu Turanj. Sinekova želja je ubrzo ispunjena...«

Slavica Kleva

Povratak