hrvatsko novinarsko društvo croatian journalists' association
Perkovčeva 2 | 10 000 Zagreb | Tel: 482-8333 | Faks: 482-8332 | E-mail: hnd@hnd.hr

Arhiva "Iz medija"

Longreads - Trend koji bi mogao spasiti izdavaštvo

23.09.2011.

Lamentiranje o višku informacija, prekratkim formama, blic-novinarstvu, razgovoru u formi statusa na Facebooku ili 'tvitova' jest, kao što bi Amerikanci rekli, 'so last season'. I hvala Bogu na tome. Jer, kad je o informacijama riječ, situacija je zaista kaotična, shizofrena, na kraju i zatupljujuća. To svi znamo i u tome nema ništa novo. Ne bi li onda bilo pametnije okrenuti se nečemu lijepom, novom, nečemu što vraća vjeru u ljudsku inteligenciju, sposobnost promišljanja o informacijama, a ne samo njihovu (nažalost) nekritičkom konzumiranju? Za one koji su digli ruke 'za' sa Zapada stiže dobra vijest - u medije se vraćaju duge forme. Duge forme za probrane, zapravo, jer i dalje je više onih, i uvijek će ih biti, koji informaciju radije konzumiraju u najjednostavnijem obliku. No to je tema neka druge priče. Elem, neki su zapadni izdavači u tiskanom i digitalnom svijetu shvatili da publici kojoj nedostaju esejističko novinarstvo, pa i istraživačko, detaljne analize i komentari na već probavljene informacije jednostavno treba ponuditi nešto što će sa zadovoljstvom gutati.

Segmentacija publike

Neke ugledne tiskovine poput The New Yorkera, Timea, književnog časopisa Paris Reviewa i mnogih drugih drže se filozofije duge forme otkako je njihov prvi list ugledao svjetlost dana. Zaista je dobro čuti da se baza njihovih stalnih čitatelja nije previše mijenjala unatoč invaziji blic-sadržaja. Čini se, zapravo, da su društveni mediji donekle modernizirali i njihov 'old-school' sadržaj koji se distribuira i komentira na socijalnim mrežama. U tom dijelu izdavaštva forsira se i trend pisaca kao autora, pa su tako pokojni David Foster Wallace, Jonathan Franzen, čak i Woody Allen, bili kolumnisti i esejisti u novinama za elitu. Za razliku od Hrvatske, gdje je utjecaj pisaca na svijet novinarstva (digitalnog ili tiskanog) potaknut kruljenjem u želucu predstavnika zanemarene struke, na Zapadu izdavačima pisci služe kao zgodan marketinški trik jer zapravo podižu ekskluzivnost novinskog sadržaja. Potonje potvrđuje da se čitateljska publika polarizirala, pa tako na jednoj strani imate korisnike kojima se motiv za konzumaciju medija svodi na gole informacije koje kupe sa socijalnim mreža i generičkih portala, a na drugoj zahtjevnu publiku kojoj je sintagma poput 'znati više' (makar iz čisto snobovskih navada) razlog zbog kojeg se 'bacaju' na duga štiva.

I za mlađe generacije

I dio mlađe ekipe priljubljene uz elektroniku, zaljubljene u virtualni svijet, polako se okreće upravo 'longreadu'. Tomu u prilog ide podatak koji je u Wiredu iznio Clive Thompson - u posljednje su vrijeme najčitaniji blogovi oni čiji sadržaj u prosjeku sadrži 1600 riječi! Naravno, zahvaliti valja (ne biste vjerovali) napretku u tehnologiji jer čitači i tablet-računala uvelike olakšavaju čitanje dugog sadržaja u elektroničkom obliku. Stvar prate i web-developeri. Nedavno je predstavljena aplikacija Readability koja tekst priređuje za čitanje. Drugim riječima, prebacuje ga u oku ugodan format bez dodataka koji mogu dekoncentrirati čita li se tekst izravno s internetske stranice. Instapaper omogućava korisnicima da pohrane članke koje nemaju vremena čitati, a kojima bi se svakako htjeli vratiti, a Longreads funkcionira kao svojevsrni agregator vrhunskih uradaka iz segmenta istraživačkog novinarstva i esejistike. 'Old-fashioned' internetska stranica Arts&Letters donosi linkove na zaista genijalne stvari koje pronalazi na netu (od eseja, analiza do kritike). Naravno, to su samo neki primjeri realizacije trenda koji pozdravljamo. No budući da je proizvodnja sadržaja za takve medijske platforme (i u tisku i na webu) skupa, nadamo se da će 'longread' pozdraviti i oglašivači.

Piše: Sandra Babić

Povratak

AKTUALNO