Mathias Döpfner - Prvi Springerov čovjek ne isključuje ponudu i za cijeli WAZ, oslabljen obiteljskim svađama

07.10.2011.

Unutarnjoj bitki dviju dioničarskih skupina u jednoj od najvećih njemačkih izdavačkih kuća WAZ-u, suvlasniku 49-postotnog udjela u hrvatskom EPH, priključila se svojom ponudom i jedna od najmoćnijih medijskih grupacija u Europi Alex Springer AG. Citiravši pismo šefa Springera Mathiasa Döpfnera, njemački mjesečnik Manager javio je kako vlasnik najprodavanijeg dnevnika u Europi Bilda namjerava kupiti dijelove WAZ-a koji se odnose na austrijske novine Krone i Kurier, nekoliko njemačkih regionalnih novina i Odjel časopisa iako nije isključena ni ponuda za WAZ-u cjelini. Grupacija u s vlasništvu ima stotine novina i časopisa diljem Europe, od Njemačke i Austrije do Rusije i Balkana, uz internetske portale i radijske stanice. Stoga je varijanta o kupnji cijelog WAZ-a manje vjerojatna zbog problema s regulatornim tijelima i moguće prevelike tržišne koncentracije. Tako je Alex Springer pomrsio planove Petre Grotkamp, članice jedne od dviju vlasničkih dinastija u WAZ-u, da otkupi drugu polovicu za gotovo pola milijarde eura, na koliko se procjenjuje i ponuda Alexa Springera. Težina Springerove ponude zasad je neslužbena jer je riječ o neobvezujućoj ponudi prije dubinskog pregleda poslovanja (enl. due diligence), a u slučaju da se odluči za napad na cijelu kompaniju Döpfner WAZ procjenjuje na otprilike 1,4 milijarde eura. Ponuda bi u tom slučaju, pod uobičajenom pretpostavkom da se nudi premija na tržišnu vrijednost, vjerojatno bila veća, no i malo vjerojatna. Grotkamp je odmah odbacila konkurentsku ponudu rekavši da dijelovi na koje Alex Springer cilja nisu na prodaju, da je procjena vrijednosti kompanije pogrešna te da Alex Springer načelno ne može postati dioničar u grupaciji zbog sadašnjih partnerskih ugovora.

Obiteljske svađe

Logika Alexa Springera u toj ponudi proizlazi iz strategije kontinuiranog širenja na internet uz istodobno grabljenje tiskanih superbrendova koje se može prebaciti na njega. Prema nagađanjima Financial Timesa, 50 posto WAZ-ova udjela u Kronen Zeitungu, 30 posto u Markt Gruppeu i časopisi za televizijske programe vrijede 500-tinjak milijuna eura. Ponuda je dana usred dogovaranja između obitelji Funke i Brest o preraspodjeli udjela u WAZ-u. Vjeruje se da je spomenuta ponuda od 470 milijuna eura za udio obitelji Brest, predana potkraj ljeta, načelno prihvaćena, ali ulazak Alexa Springera s boljom ponudom mogao bi promijeniti taj dogovor. Previranja u kompaniji koja je s dvije obitelji funkcionirala relativno uspješno čak 63 godine dogodila su se, među ostalim, zbog ne posebno dobrih rezultata u posljednje vrijeme, čemu je očito kumovala, vjeruju analitičari, i Petra Grotkamp, odnosno vlasnička struktura u kojoj se sve odluke moraju donositi na temelju dogovora više vlasnika. WAZ je ravnomjerno podijeljen između dvije obitelji, no razni članovi imaju različite udjele, pa tako Grotkamp posjeduje samo 16,7 posto kompanije. Nakon isplate suparničke obitelji ne bi bila gotova njezina borba za pojednostavnjenje vlasničke strukture koju je navela kao jedan od razloga za ponudu otkupa. 

Balkan razočarao WAZ

WAZ je prošle godine imao 200 milijuna eura manji promet nego prijašnje, propala je kupnja televizije Pro Sieben/SAT1 i Süddeutsche Zeitunga, a naklade također padaju. Uz to, nakon snažnog proboja na područje Jugoistočne Europe, kojim su se željeli nadoknaditi sve slabiji rezultati i manja prodaja kod kuće, WAZ je najavio odlazak s tih tržišta, što uključuje Srbiju, Rumunjsku i Bugarsku, možda i Hrvatsku, zbog, kao što je direktor Bodo Hombach objasnio u intervjuu prošle godine, ispreprepletenosti lokalnih oligarha i države s medijima, pritom najviše misleći na trn u oku WAZ-a Srbiju.
Hombach je Handelsblattu odao da se WAZ povlači iz regije zbog raširene zloporabe moći.
- Oligarsi na Balkanu sve više kupuju za sebe da bi ojačali svoj politički utjecaj, ne da bi zaradili novc. S takvom konkurencijom koja uništava tržište ne možemo se nositi - izjavio je.
Među ostalim, Hombach je u intervjuu oprao ruke od odgovornosti za ulazak grupacije u regiju tvrdnjom da je vrlo dobro poznavao podneblje i zato savjetovao oprezniji ulazak.
Druga strana priče pak kaže kako su, primjerice u Srbiji, željeli zauzeati prejak položaj na medijskoj sceni, a spominjalo se neizvršenje ugovornih obveza, podmićivanje političara, pa i sumnjivi odnosi sa Stankom Subotićem Canom, kojeg se povezuje sa švercom cigareta. Nagađa se o WAZ-ovu odlaskom i iz Hrvatske, u tom slučaju ponajprije iz ekonomskih razloga. Partner Ninoslava Pavića već neko vrijeme nije zadovoljan lošom financijskom situacijom u EPH, za što krivi hrvatske vlasnike i, navodno, u tajnosti nudi svoj udio interesentima u Europi. Jedan od njih je, opet navodno, upravo Axel Springer, premda se ništa konkretno u vezi s tim nije dogodilo. Iz Bugarske je prošle godine otišao prodavši ondje imovinu konzorciju lokalnih tajkuna i austrijskih investitora. U svakom slučaju, situacija nije blistava i WAZ očito treba promisliti o promjeni strategije.   

Kako se rodio Bild

Jezgru jednog od pet najvećih izdavača u Njemačkoj čini Westdeutsche Allgemeine Zeitung, novine od kojih je potekao naziv grupacije i s kojima je nakon Drugoga svjetskog rata počelo stvaranje medijskog carstva. Novinar Erich Brost dobio je 1948. dopuštenje britanskih okupacijskih snaga u Njemačkoj za pokretanje novina tog imena, dvije godine nakon što je Axel Springer, čija kompanija danas pokušava kupiti dijelove WAZ-a, pokrenuo svoje prve novine Hamburger Abendblatt. Probitačni Springer odrastao je uz izdavački posao svog oca u Hamburgu i karijeru je počeo šegrtovanjem u izdavačkoj kući Hammerich&Lesser-Verlagu. Ubrzo nakon toga postao je novinar u Bergedorfer Zeitungu. Tijekom rata bavio se neutralnijim poslom, izdavanjem literarnih djela, a legenda počinje pokretanjem Bilda 1952. koji ubrzo postaje ključni medij u Zapadnoj Njemačkoj i danas su novine s najvećom nakladom u Europi i čitateljstvom od 12-ak milijuna ljudi na dan.
Zbog desničarske je politike Alex Springer potkraj 60-ih bio žrtva napada ljevičarskog studenta, a njegovo medijsko carstvo od početka je predmet prezira lijevo i liberalno orijentirane javnosti. Proziva ga zbog pristrane potpore Izraelu, a nije najbolje odjeknulo ni odbijanje objave oglasa Lijeve stranke 2005. ni socijalističkog PDS-a na prijašnjim izborima.

Crveni ga nisu voljeli

Tijekom olovnih godina njegova tvrtka bila je često predmet napada, pa je tako mnogo govora bijesnih ljevičara bilo usmjereno na tu kuću: 1968. studenti su blokirali sjedište u Berlinu, 1972. teroristička organizacija Frakcija Crvene armije postavila je šest bombi u njezinu zgradu u Hamburgu (tri su eksplodirale i ozlijedile 17 ljudi), a 1975. bomba je postavljena i u pariški ured. Posebna je mrlja u biografiji Axela Springera AG-a atentat na studentskog vođu Rudija Dutschkea 1968., koji je preživio, ali od čijih je posljedica poslije umro, zato što su mnogi nesmiljenu kampanju te medijske kuće protiv njega i studentskog pokreta smatrali glavnim uzrokom atentata. Sličnu političku sudbinu mogao bi doživjeti i WAZ, kako god se priča odigrala na kraju. Ako Axel Springer uspije ući, uvest će, vrlo vjerojatno, konzervatvniji desničarski uređivački koncept, no ništa drugačije neće biti pobijedi Grotkamp, koja pripada desno orijentiranoj vlasničkoj obitelji. Brostovi, naime, naginju socijaldemokratskoj varijanti, i stoga je u WAZ-u oduvijek vladala ideološka ravnoteža. To će se, čini se, u svakom slučaju promijeniti.  


Manje izdanja od WAZ-a, ali više prihoda

Iako Axel Springer AG ima nominalno mnogo manje izdanja od WAZ-a (više od 230 novina i časopisa), financijski je mnogo snažnija kompanija. Zapošljava više od 11 tisuća ljudi, ima godišnje prihode od otprilike tri milijarde eura i posluje u više od 30 zemalja, među kojima u Francuskoj, Španjolskoj, Rusiji, Poljskoj, Češkoj i Švicarskoj. Riječ je o najvećem izdavaču Europi s najvećim udjelom na tržištu dnevnih novina u Njemačkoj od 23,6 posto, najviše zahvaljujući Bildu.

Mathias Döpfner
Muzikolog sa sluhom za biznis

Glavni direktor jedne od najmoćnijih izdavačkih kuća u Europi muzikolog je koji je počeo kao pisac glazbenih recenzija u Frankfurter Allgemeine Zeitungu. Poslije dospinik iz Bruxellesa i voditelj podružnice koncertne agencije Winderstein, 1994 dolazi do najviših uredničkih pozložaja u tjedniku Wochenpostu i dvije godine poslije u tabloidu Hamburger Morgenpostu. Do posljednje i najviše stube u dosadašnjoj karijeri stiže 1998. kao glavni i odgovorni urednik uglednog Die Welta, koji mijenja iz temelja na opće oduševljenje vlasnika - grupacija Welt prvi je put ostvarila profit. Početkom prošlog desetljeća preuzima vođenje tvrtke kao njezin izvršni predsjednik i nakon godine gubitka kontinuirano, do danas, kompaniji stvara profit.

Povratak