Ravnopravno televizijsko predstavljanje stranaka: besmislena pravila pisana za medijsko kameno doba

30.11.2011.

Unatoč mnogobrojnim prijedlozima da se promijene pravila predizborne igre, kada su u pitanju elektronički mediji s nacionalnom koncesijom, i ove predizborne kampanje u televizijskim sučeljavanjima građanima se predstavljaju kandidati za koje ove izborne nedjelje neće glasati ni svi iz njihove bliže obitelji. Riječ je, naime, o pravilima koja nalažu da se svim kandidatima ustupi jednak medijski prostor. Ta pravila ne samo da se nisu prilagođavala, nego više od deset godina nisu ni mijenjana, tako da i danas moramo pratiti poprilično zamornu izbornu kampanju koja ne izaziva potreban interes javnosti.

Na osnovi Zakona o izborima, Hrvatski sabor donio je Pravila o postupanju elektroničkih medija s nacionalnom koncesijom tijekom izborne promidžbe, u kojima stoji da »u emisijama nakladnika elektroničkih medija nijedna politička stranka ili kandidat ne može imati povlašteni položaj u odnosu prema drugim političkim strankama ili kandidatima koji sudjeluju u izbornim postupcima«. Osim toga, propisuje se da sve televizijske kuće s nacionalnom koncesijom moraju omogućiti svim političkim strankama, nositeljima neovisnih lista i kandidatima iz redova nacionalnih manjina ravnopravno predstavljanje u svojim emisijama.

Navodi se čak i da bi se trebao odvijati ždrijeb o redoslijedu predstavljanja u posebnim emisijama, a iz komercijalnih televizija požalit će se kako u slučaju da svojim gledateljima ponude sučeljavanje samo dvoje kandidata mogu strahovati od kazne Državnog izbornog povjerenstva i Vijeća za elektroničke medije.

 Dragan Zelić iz nevladine organizacije GONG u razgovoru za Vjesnik izražava bojazan da zbog ovakvih pravila u predizbornoj kampanji birači na birališta dolaze nedovoljno informirani. »Pravila su definitivno zastarjela i ne služe svrsi. Cilj cijele priče trebao bi biti da se građani informiraju i da se otvori javna rasprava. No, uz ovakva pravila medijima su vezane ruke, jer omogućuju besplatan prostor i onim strankama i kandidatima koji samo žele pet minuta slave, dakle ekshibicionistima. Od svega se na kraju napravi medijski cirkus«, napominje izvršni direktor GONG-a.

Na pitanje zbog čega je stanje ovakvo, iako se godinama upozorava da je rješenje loše, reći će kako je problem u tome što nije bilo političke volje da se riješi ovo pitanje. »Zbog toga su građani danas onemogućeni u tome da pogledaju sučeljavanje dvoje glavnih kandidata za premijersku funkciju - Jadranke Kosor i Zorana Milanovića, jer pravila takvo što onemogućuju«, komentira Zelić.

Poznata pravna stručnjakinja za medijsko zakonodovstvo, odvjetnica Vesna Alaburić također misli da zakonske odredbe vape za promjenom. »Već godinama govorim da je trenutačno rješenje vrlo loše i da ubija interes javnosti za izbornu kampanju te da hitno treba pronaći drukčiji način da se te stvari urede«, kaže cijenjena odvjetnica. Prema njezinu prijedlogu, trebalo bi većim strankama, koje imaju veći broj zastupnika u parlamentu, dati i više prostora za predstavljanje i tako napraviti neku gradaciju prisutnosti u medijskom prostoru, s time da se ne zanemare ni izvanparlamentarne stranke.

»Naravno, svakome treba dati prostora u medijima, ali na način da medijsko praćenje izborne kampanje ipak ima onakav učinak kakav je želio zakonodovac kada je propisivao pravila igre«, napominje Alaburić, koja je sklona rješenju da bi se za medije koji nemaju status javnog medija trebala odrediti manje stroga pravila i da bi novinari i urednici morali imati više prostora da sami procijene koji su sadržaji u većem interesu javnosti.

oš 2007. sve tri hrvatske nacionalne televizije - HRT, RTL i Nova TV - pokrenule su inicijativu za brisanje odredbe po kojoj su u predizbornoj kampanji dužni svim stranačkim i neovisnim listama dati podjednaku minutažu te je uputili tadašnjem predsjedniku Hrvatskog sabora Vladimiru Šeksu. Međutim, inicijativa očito nije pala na plodno tlo, jer su napravljene neke minimalne izmjene, kojima su obveze komercijalnih nakladnika minimalno smanjene.

Isprva je inicijativa u Saboru »odbačena«, jer se izborni zakon u izbornoj godinu ne smije »dirati«, a kasnije je zakonodavac na nju zaboravio. Na to će podsjetiti i Iva Gačić, direktorica Informativnog programa Nove TV. »Već godinama ističemo da je postojeći zakon zastario i da je pisan u vremenima kada je postojala jedna televizija, a na tržištu nije bilo komercijalnih kanala niti interneta. Iako smo imali pismenu suglasnost gotovo svih parlamentarnih stranaka da su spremne na izmjenu programskih pravila, to se ipak nije dogodilo«, kaže Gačić i izražava nadu kako će se nakon izbora pronaći dovoljno političke volje da se zakon i pravila prilagode vremenu u kojem živimo.

Urednik na HTV-u Mislav Togonal, koji moderira predizborna sučeljavanja na državnoj dalekovidnici, smatra da je krajnje vrijeme da se promijeni zakon koji elektroničke medije obvezuje da svima daju jednak medijski prostor. »Mislim kako bi dobro rješenje bilo da zakonodavac odredi neki limit broja potpisa potrebnih za prijavu stranačkih i neovisnih listi, recimo od 20.000 potpisa. Ovako dolazi do zagušivanja medijskog prostora i izostaju ozbiljna predizborna sučeljavanja, iako i u ovoj formi to zna biti dosta zanimljivo«, kaže Togonal.

Napominje da je problem to što ova tema nakon izbora uvijek padne u zaborav, a kada je javnost ponovo postane svjesna, već biva kasno. Osim toga, dodat će, sve to previše košta, jer je riječ o nimalo jeftinim projektima, pogotovo onima koji se odnose na terenski dio, što javnoj televiziji nije nimalo zanemariv trošak, a itekako smanjuje gledanost. Primjerice, na jednim od prošlih izbora HTV-ov posebni program za predstavljanje izbornih lista pratilo je tek jedan posto gledatelja.

Ni iskustva glavnog urednika Informativnog programa RTL Televizije Ivan Lovrečka nisu bitno drukčija.

»Jednostavno, ne možemo posvetiti svim kandidatima jednak medijski prostor. To je nemoguće i teško se nosimo s tim pravilima jer su pisana za medijsko kameno doba, a ne za moderni, brzi i efikasni medijski svijet«, tvrdi Lovreček i ističe paradoks kako je istodobno, dok su elektronički mediji preregulirani, tisak slabo reguliran, a internet nikako.

Šef informative vjeruje i da RTL obavlja ulogu medija s nacionalnom koncesijom, a da pri tome ne krši zakon te da u interesu javnosti izvještavaju svoje gledatelje o važnim izbornim događanjima, dok se u koncepciji dnevnih informativnih emisija vode načelom da izvještavaju o najrelevantnijim stvarima tog predizbornog dana.

»Problem je u onom dijelu određenih pravila koji nas obvezuju na snimanje svake kandidacijske liste, što je apsolutno bespotreban trošak, a učinak takvih predstavljanja ravan je nuli. Gledanost takvih emisija iznimno je slaba i jasno je da to ljude jednostavno ne zanima«, zaključuje Lovreček.

 Predsjednik saborskog Odbora za informiranje, informatizaciju i medije Nenad Stazić u razgovoru za Vjesnik također će se priključiti nekim kritikama vodećih ljudi informativnih programa televizijskih kuća s nacionalnom koncesijom. Naime, i on će reći kako su sadašnja pravila o postupanju elektroničkih medija tijekom izborne promidžbe - besmislena.

»Postojala je inicijativa da se to promijeni u prethodnom sazivu Sabora, ali HDZ to nije dopustio, jer očito računaju da im takva pravila igre pašu kako se u toj kakofoniji ništa ne bi čulo«, navodi Stazić. Na pitanje hoće li se što promijeniti ako Kukuriku koalicija dođe na vlast, odgovara kako će do izmjene ovih odredbi zasigurno doći i da u tom obliku neće dočekati sljedeću predizbornu kampanju.

Ništa blaži nije ni ugledni PR stručnjak Krešimir Macan. »To je sramota koja se već godinama vuče. Te emisije u kojima su svi podjednako zastupljeni jednostavno nitko ne gleda i nemaju svrhe«, napominje i daje procjenu da svakako treba očekivati cjelovitu reformu izbornog zakona, jer je krajnje vrijeme da se neke stvari prilagode vremenima u kojima se izbori odvijaju.

»Imamo uvjete iz 1999., koji su osmišljeni da bi se kampanje umrtvile i gdje se ne može dobiti prostor koji je besplatan. Riječ je o čistom ograničavanju demokratskog političkog nadmetanja«, smatra. Na pitanje isplati li se podnijeti »žrtve« samo radi nekoga tko će stvarno imati nešto za reći, a nitko mu neće dati prostora, odrješito odgovara negativno. »Onaj koji ima nešto za reći, iznaći će i način da to napravi«, objašnjava Macan.

Hoćemo li uistinu i sljedeće izbore dočekati s istim pravilima igre, vidjet ćemo, ako ne prije, a onda već na predsjedničkim izborima.

Ivor Fuka

Povratak