Bruno Kovačević ne bi trebao obavljati glavnu uredničku funkciju

01.12.2011.

Hrvatsko novinarsko društvo i sljedeće četiri godine vodit će Zdenko Duka, koji je prije tjedan dana ponovo dobio više glasova od Nikole Kristića, koji je i na prethodnim izborima bio njegov najozbiljniji protukandidat. Za razliku od tog vremena, danas su mnogi mediji, kao kolateralne žrtve gospodarske krize, na koljenima zbog čega su neki vlasnici otpuštali zaposlenike, neki rezali plaće, a bilo je i onih koji su kombinirali ta dva modela.

Je li stanje u novinarstvu danas bolje ili gore nego prije četiri godine?
- Situacija je generalno lošija. Kvalitetno, odnosno društveno relevantno novinarstvo je u padu. Govorimo li o socijalnim kategorijama i materijalnom položaju novinara, izvjesno je da je i to gore nego prije četiri godine. No u nekim se stvarima napredovalo. Primjerice, novi su mediji apsolutno narasli, a ubrojimo li i njih uz novine, možemo reći da nikad nije bila veća čitanost pisanih medija. U profesionalnom smislu prevladava trend trivijalizacije i tabloizacije, sve je manje ozbiljnog novinarstva i vrijednih društvenih analiza o svemu što nam se zbiva. Edukacija se gotovo izgubila, a mediji su sve više u zabavnoj funkciji.

Što je najveći problem s kojim se novinari susreću?
- Problema je puno, ali mislim da je najveći to što je položaj novinara potpuno nesiguran. Gotovo nitko ne može biti siguran što će s njim biti za nekoliko mjeseci. Privatne su redakcije smanjile plaće i otpustile ili degradirale nekoliko stotina novinara, bilo da je riječ o zaposlenicima ili honorarnim suradnicima. Mnogi od njih bačeni su na lošije poslove i danas životare.

Jesu li vlasnici iskoristili krizu da se obračunaju s 'neposlušnim' novinarima koji su držali do profesionalnosti?
- Apsolutno, sigurno se primjenjuje tehnologija što pragmatičnijeg vladanja redakcijom. Kad se najavljivalo rješavanje određenog broja ljudi, obično su na listama završavali tvrdokorniji, oni koji nisu baš poslušni, pa smo tako izgubili mnoge vrijedne autore. Danas je dosta autora zapravo u funkciji vlasnika i njihovih urednika koji su im bliži nego novinarima umjesto da autori budu u funkciji javnosti. Prije petnaestak, dvadesetak pa i više godina urednici su uglavnom bili ljudi koji su cijenjeni među novinarima, koji su neka „kopča“. Danas se ne može reći da je urednički kadar najsposobniji u novinarstvu.

Ugrožava li novinarske slobode danas više politika ili korporacije?
- I politika i korporacije su u vezi. Ohrabrujuće je što je proradilo pravosuđe jer je to na neki način reanimiralo i novinarstvo. Mediji su mnoge afere otvorili i ranije, kad pravosuđe nije reagiralo. Vidjeli smo da neke ankete koje su se uglavnom bavile percepcijom korupcije u javnosti pokazuju da je ugled novinara i medija porastao zbog otvaranja korupcijskih afera. U ovoj je godini porasla prosječna tiraža dnevnih listova, što se obično događa u izbornim godinama, ali vjerojatno su razlozi i otkrivanje brojnih afera. S druge strane, danas su najveći oglašivači potpuno nedodirljivi. Nemamo negativnih tekstova o njima, prije svega o Agrokoru, ali ni o mnogim drugima. Ni jedan političar više nije nedodirljiv i lako ga se prozove, a prešućuje se ono što se događa kod velikih u biznisu jer se u tom slučaju gubi novac, posredno ili izravno.

Može li se uopće smanjiti utjecaj oglašivača na rad novinara?
- To je problem u cijeloj Europi. Ključna je neovisnost uredništava i novinara od vlasnika. U velikim svjetskim redakcijama koje imaju dignitet i čine ih jaki profesionalci autocenzura i cenzura ne mogu proći. U novinarstvu i medijima smiju vrijediti jedino profesionalna pravila. Urednik se autoritetom može suprotstaviti tom pritisku i u tome se uglavnom uspijeva kada su u pitanju doista kvalitetni svjetski mediji. Kod nas stvari lakše idu jer nemamo toliko glavnih urednika s dignitetom. Vlasnici bi trebali biti zainteresirani za izvjestan profit koji izvlače iz medija i ne bi se trebali miješati u uređivačku politiku. Istina, vlasnik bira uredničku strategiju jednog medija, ali ništa drugo. Trebao bi biti na distanci, što je često slučaj u zapadnim demokracijama.

Mislite da je to moguće i kod nas?
- Nekom zrelošću i daljnjom demokratizacijom mislim da jest. Vidimo da najsnažnije i najkvalitetnije svjetske novine opstaju unatoč krizi, naklada im ne pada jer pokazuju vjerodostojnost i ljudi vjeruju da nisu potkupljeni.

Posljednji izbori na HRT-u pokazali su da je Programsko vijeće formirano na ovaj način potpuno besmisleno jer je zapravo samo produžena ruka Sabora. Hoće li HND tražiti promjenu takvog načina izbora članova Vijeća?
- Novu vlast ćemo pritisnuti prije svega da mijenja Zakon o medijima u dvije bitne stvari – da novinari imaju utjecaj na izbor glavnog urednika i u vezi s transparentnosti vlasništva. Sa stručnjacima ćemo dogovoriti prijedlog zaštite novinara od loših vlasnika čije se propasti u drugim biznisima odražavaju na prodaju novina. Što se Programskog vijeća HRT-a tiče, uvijek smo tražili da te ljude ne biraju stranke nego civilno društvo jer mislimo da je to bolje rješenje. Posljednji je slučaj pokazao nedosljednost Programskog vijeća HRT-a zbog čega je Izvršni odbor HND-a prije nekoliko dana objavio priopćenje. Čovjek koji je jedva prošao na izjašnjavanju u kojemu je sudjelovao mali broj novinara i koji je svojedobno upozoravao nogometaša Marka Viduku da pazi kako igra za Australiju protiv Hrvatske jer ima kuću pokraj Dubrovnika, ne bi trebao obavljati glavnu uredničku funkciju na televiziji. Vrlo je čudno da je Uprava baš njega predložila. 

Piše: Saša Vejnović

Povratak