Pitanje Bruna

22.12.2011.

– Zaboga, Bruno, koga smo mi to postavili za glavnog urednika?!
    – Pa mene... A koga bi drugoga?!
    – A jesi li siguran da si ti baš onaj Bruno kojemu smo poklonili svoje povjerenje?
    – Siguran. Ako treba, napravite DNK-analizu.
    – Napravili smo mi već HTV-analizu. Uzeli smo uzorke Bruna Kovačevića i, kako da ti to kažemo, ne slažu se baš s ovim što vidimo pred sobom.
    – Nemoguće. Ja sam, kako da vam to objasnim, ja sam pljunuti ja.
    – Pljunut jesi, i to više puta. A i mi skupa s tobom. Ali da si ti baš onaj naš Bruno, e to baš nismo sigurni.
    – Vaš sam, sto posto sam vaš.
    – A zašto se onda ne ponašaš kao onaj naš Bruno koji je Vujčiću i ostalim izdajnicima poručio, evo da ti pustimo snimku: »Gospodo košarkaši, zastava je svetinja, a himna je život. Nemali broj vaših vršnjaka nije doživio vaše godine jer su položili živote da biste vi mogli igrati za Hrvatsku – za Hrvatsku za koju ne želite igrati.«?
    – Ali ja se ponašam. Ponašam se kao ja.
    – Ma ponašaš se kao da ti ne kažemo što. Gdje je onaj naš Bruno koji je i onom klokanu kazao što ga spada? Hajde da ti i to pustimo: »Upozorio sam Marka Viduku da pazi kako će igrati protiv Hrvatske s obzirom da ima vikendicu u dubrovačkom elitnom naselju Lozica.«
    – Ali ja sam tu. Zar ne vidite da sam to onaj isti ja?!
    – Ti da si onaj isti Bruno koji bi bez kolebanja znao izraziti najdublje osjećaje hrvatskoga naroda? Slušaj sad ovo: »Ovaj plivač dolazi iz nizozemskog grada kojeg Hrvati najviše mrze – iz Den Haaga.«
    – Ali to sam stvarno ja. Na Europskom plivačkom prvenstvu, mislim, u Madridu 2004.
    – Ti da si onaj isti Bruno kojemu smo povjerili da napravi prilog o tjelesnoj kondiciji predsjednika Tuđmana?
    – Pa da. Još se sjećam kako smo se nakon meča, u kojem je predsjednik pokazao impresivne reflekse na mreži i odličan servis, a taj smo servis po njegovoj želji posebno snimali, opustili uz gemište i šnicle.
    – Ma nemaš ti veze s našim Brunom! Ti ne bi znao snimiti ni predsjednikov servis za čaj.
    – Što sam uradio da me tako vrijeđate?
    – Ništa nisi uradio, u tome i jest problem. Nisi uradio ništa da zaustaviš onoga Šprajca.
    – Kako nisam?! Pa ušao sam u studio usred Dnevnika...
    – I izašao brže nego što si ušao.
    – Ali nisam mogao ući u kadar i istjerati Šprajca iz studija.
    – Naš Bruno bi upravo to napravio.
    – Ispričavam se, ali plašio sam se da ne ispadne skandal.
    – Skandal je što je Šprajc obranio Vukovar, mislim, onaj prilog o Vukovaru, i to pred tobom koji si s predsjednikom bio na tenisu i na gemištima.
    – Ali nisam ja bio na tenisu u vrijeme pada Vukovara...
    – Ali si bio na Prisavlju kada Šprajc samo što nije kazao da je predsjednika bolio tenis za Vukovar!
    – Pa što sam još mogao uraditi kad sam već bio izvan studija?
    – Isključiti centralnu sklopku. I zapjevati da je zastava svetinja, a himna život.

Piše: Predrag Lucić

Povratak