Novinar – državni neprijatelj broj jedan

31.12.2011.

Čak 38 novinara uhićeno je prošlog tjedna u policijskoj akciji u nekoliko turskih gradova i sumnjiče se zbog navodnih veza s kurdskim pobunjenicima. A u ponedjeljak je u Istanbulu nastavljen sudski proces Nedimu Seneru i još devetorici novinara koji su optuženi zbog terorizma. Arne König, predsjednik Europske federacije novinara (EFJ) koji je prisustvovao tom suđenju rekao je kako se čini da Turska za novinare postaje jedno od najgorih mjesta na svijetu. »Za turske vlasti nema razlike između terorizma i novinarstva. Njihova definicija terorizma tako je široka da bilo koji autor može biti osumnjičen. Vrijeme je da prestanu uhićenja i progoni«, rekao je on.

Šokantno je da je istog tog dana turski ministar unutarnjih poslova Idris Naim ahin kazao da teror ne čine samo teroristički oružani napadi nego da postoji psihološki teror i da on može biti potpomognut putem umjetnosti, poezijom i novinarstvom. Poslije masovnih uhićenja novinara prije desetak dana, sada je 95 novinara u turskim zatvorima! Svi oni čekaju sudske procese a najviše ih je optuženo zbog navodnih terorističkih aktivnosti.
   
E-mail peticija

U studenom je EFJ, u suradnji s nekoliko drugih međunarodnih organizacija koje štite medijske i novinarske slobode, vodio misiju za novinarske slobode u Tursku s ciljem da se hitno oslobode svi turski novinari koji su po zatvorima zbog svog novinarskog rada. U europskim zemljama je organizirana akcija solidarnosti i u nju je uključeno više od 700 organizacija i individualnih novinara.

Putem e-maila potpisivala se i peticija za pošteno suđenje novinaru i publicistu Seneru koji je najpoznatiji zatvorenik turskih zatvora. Uhićen je 6. ožujka ove godine i optužen zbog veza sa zavjerom Ergenekon. Turske vlasti i tužitelji tvrde da su Sener i još devetorica novinara bili medijska potpora za zavjeru sekularista i ultranacionalista koji su, prema tim njihovim navodima, planirali teroristička djela kako bi srušili s vlasti vladajuću Erdoganovu Partiju pravde i razvoja (AKP). Među optuženima su još novinar Ahmet Sik, pisac Yalçin Kuçuk i glavni urednik Oda TV Soner Yalcin. Optuženici se brane da su na udaru zbog onoga što su pisali i da su im neki fajlovi i podmetnuti. Sik je napisao knjigu »Hodžina vojska« o utjecaju islama u turskoj vojsci. Knjiga je zabranjena u Turskoj.

Suđenje ovoj grupi novinara počelo je 22. studenog i tada i sljedećih nekoliko dana u Turskoj je boravila EFJ-ova misija za zaštitu novinara. Održali su prosvjed ispred suda, sastajali su se s obiteljima uhićenih, ali nije im dopušteno posjetiti novinare u zatvorima. Našli su se sa stranačkim političarima u turskom parlamentu a predstavnici vladajućeg AKP tumačili su im onu staru tezu svih onih koje hapse novinare – da uhićenja, sumnjičenja i optužnice nisu zbog njihovih profesionalnih aktivnosti nego zato jer su povrijedili kazneno pravo. Dakle, nisu novinari nego kriminalci. Vladajući političari ipak su delegaciji obećali da će »razmotriti prijedlog monitoringa zatvorskih uvjeta« i da će uključivati i nevladine organizacije u rad na medijskoj legislativi.
   
Rastuća represija

Inače, prije ovih novih masovnih uhićenja u Turskoj, prema izvješću američkog Komiteta za zaštitu novinara (Committee to protect journalists) 1. prosinca je u zatvorima širom svijeta bilo 179 novinara, za trećinu više nego prošle godine i najviše u posljednjih 15 godina. Tako je prema podacima CPJ-a, početkom prosinca bilo najviše zatvorenih novinara u Iranu (42), zatim Eritreji (28), Kini (27), itd. Čini se da je broj zatočenih u Turskoj u ovom američkom izvješću ozbiljno potcijenjen.

Komitet za zaštitu novinara procjenjuje da je razlog povećanja zatvorenih novinara više uhićenih na Bliskom istoku i na sjeveru Afrike. Deseci novinara su u pritvoru bez dignutih optužnica. Joel Simon, izvršni direktor CPJ-a smatra da ovaj rast broja zatočenih novinara i u tome što je sve više neovisnih novinara koji nemaju potporu institucija kako bi pružili dostojan otpor legalnim pritiscima, ili da bi se obranili na sudu.

Međutim, francuska organizacija Reporteri bez granica (RSF) objavila je da su prema njezinim podacima tokom ove godine uhićena 1.044 novinara i taj je broj, u odnosu na 2010. godinu – udvostručen, uglavnom zahvaljujući brojnim uhićenjima u arapskim zemljama za vrijeme prosvjeda, ali i uhićenjima u prosvjedima u Bjelorusiji, Grčkoj, Ugandi, Čileu i SAD-u. Naravno, mnogi od njih su pušteni i nisu bili optuženi. I prema podacima Reportera bez granica, Kina, Eritreja i Iran vode na popisu zemalja s najviše uhićenih novinara.

Reporteri bez granica naveli su i koja su bila najopasnija mjesta za novinare u ovoj godini. Od kairskog središnjeg trga Tahrir, Misrate u Libiji, meksičke države Veracruz, provincije Kuzdar na jugozapadu Pakistana, preko Mogadiša do filipinskih gradova.

U utorak je sud Etiopije osudio dvojicu švedskih novinara Martina Schibbyea i fotoreportera Johana Perssona na 11 godina zatvora zbog podržavanja terorizma. Uhićeni su, radeći novinarski posao, u srpnju u razmjeni vatre između vladinih vojnih snaga i pobunjenika u Ogadenu, regiji smještenoj uz somalijsku granicu. Sudac koji ih je osudio kazao je da novinari nisu mogli dokazati da nisu podupirali teroriste!

Kad je riječ o Europi, uz Tursku, za novinare su najopasniji Bjelorusija i Rusija. Masovna hapšenja i progoni u Bjelorusiji osobito su uslijedili nakon posljednjih predsjedničkih izbora prošle godine u prosincu, kad je režim predsjednika Lukašenka uhitio čak petoricu njegovih predsjedničkih protukandidata, mnoge književnike i petnaestak novinara. Uhićenja se ponavljaju u svim kasnijim masovnim prosvjedima, kakav je, primjerice, bio u srpnju.

Više poginulih nego lani

Prema podacima Press Emblem Campaign sa sjedištem u Ženevi, ove je godine, obavljajući svoj novinarski posao, poginulo najmanje 106 novinara. Barem dvadesetak novinara izgubilo je život izvještavajući tijekom tzv. arapskog proljeća. Jer, u Egiptu, Libiji, Tunisu, Siriji i Jemenu bilo je napadnuto, ranjeno ili zatvoreno više od stotinu novinara.
Prema procjeni PEC-a, više od dvije trećine novinara je ubijeno namjerno. Najnesigurnije je bilo u Meksiku, tamo je poginulo najmanje 12 novinara. U Pakistanu ih je poginulo najmanje 11. Nakon ovih zemalja najpogibeljniji su bili Irak, Libija i Filipini.  
No, prema podacima Reportera bez granica (RSF) koji su objavljeni u srijedu – broj novinara koji su poginuli obavljajući svoj posao ipak je nešto manji. Njihovi podaci govore da je ubijeno 66 novinara, dvadesetero njih ubijeno je na Bliskom istoku, 20 u Južnoj Americi i desetak u Pakistanu. Više je ubijenih nego 2010. godini, prema evidenciji RSF-a tada je bilo ubijeno 57 novinara.





Zdenko Duka

Povratak