Tko to tamo želi titlove na »Žikinoj dinastiji«?

24.01.2012.

ZAGREB Vijeće za elektroničke medije, i(li) onaj tko se Vijeću požalio na RTL Televiziju jer pušta srpske filmove bez titlova i prijevoda sukladno članku 4. Zakona o elektroničkim medijima, izvojevalo je makar kratkoročnu pobjedu. Nakon opomene dobivene u petak, RTL Televizija skinula je s programa srpski film »Žikina dinastija« najavljen za referendumsku nedjelju. Umjesto toga emitirali su američki »Nemogući Dave«. Bitka na relaciji Vijeće – RTL televizija je međutim tek počela. Jer, jučer s RTL-a stiže priopćenje u kojem »RTL Hrvatska poziva članove Vijeća za elektroničke medije da podnesu ostavku zbog nepoštovanja zakona koji bi trebali provoditi, nestručnosti, pristranosti te donošenja štetnih i protuzakonitih odluka«.
   
Prekid pozitivne prakse

U priopćenju RTL-a također se kaže: »RTL Hrvatska u petak je primila upozorenje Vijeća za elektroničke medije iz kojeg proizlazi da se svi filmovi na srpskom jeziku trebaju emitirati s prijevodom na hrvatski jezik. Vijeće je svoje upozorenje obrazložilo odredbama Zakona o elektroničkim medijima i time prekinulo dosadašnju pozitivnu praksu u hrvatskim medijima prema kojoj se filmovi ili serije na srpskom jeziku nisu prevodili. Navedeno očigledno ukazuje na diskriminatorno postupanje prema RTL-u, jer nikada do sada Vijeće niti od jednog nakladnika nije tražilo emitiranje s prijevodom. RTL namjerava poduzeti sve raspoložive pravne korake protiv Vijeća za elektroničke medije jer je kontinuiranim neprofesionalnim postupanjem i pristranim odlukama, poput ove o »Žikinoj dinastiji«, unatrag 9 mjeseci tri puta donijelo slične vrlo proizvoljne i diskriminatorne opomene protiv RTL-a čime nam danas prijeti mogućnost gubitka koncesije. Konačno, zbog ozbiljnih sumnji na sukob interesa predsjednika Vijeća Zdenka Ljevaka, RTL traži od nadležnih tijela da ga se razriješi dužnosti.«
   
Ni BB nema prolaznu ocjenu

Neslužbeno se saznaje kako ovo i nije prva opomena vezana uz srpski jezik na programu RTL-a. Navodno je dio opomene što ju je Vijeće RTL-u dalo RTL-u zbog viđenog u regionalnom Big Brotheru bila i opaska da RTL ne može emitirati BB na srpskom jeziku. Na žalost, jučer se do članova Vijeća, pa i predsjednika Zdenka Ljevaka nije moglo te se tek može ponoviti pojašnjenje od prije koji dan, kako je Vijeće moralo reagirati po prijavi i skrenuti pažnju RTL-u na njihove zakonske obveze, makar su u Vijeću svjesni da je Zakon neprecizan. Opomena, međutim, otvara niz pitanja, kako ono nije li Vijeće odavna moglo tražiti da se zastarjela odredba zakona mijenja, do onog nije li RTL televizija uistinu po ovom pitanju u neravnopravnom položaju. Na HTV-u je, primjerice, nedavno išao ciklus filmova iz regije, bez primjedbi. Na Novi TV je išla, bez titla, serija »Vratit će se rode«.     
    Sociolingvist Ivo Žanić ne dvoji – ako je i po zakonu, glupo je.
    – Mene je sve ovo podsjetilo na nedavno aktiviranje saborskih mirovina na jedan dan. Znate zašto!? Zato što smo se svi, odnosno jedan velik dio javnosti, složili da je to po zakonu, ali je nemoralno. Ovo je također po zakonu, ali je glupo. Sami od sebe činimo ruglo, kazuje Žanić.
    Zakon pisan u smislu da se zaista zajamči hrvatskom građanstvu televizijski program na hrvatskom jeziku mora postojati, ali zakon, smatra Žanić, ne funkcionira kad imamo tri susjedna jezika koje nisu ni strana, ni domaća, nisu baš ni hrvatski, a nisu baš ni strani.
    – Mislim da bi filmove iz Srbije i Crne Gore, općenito bivše jugoslavenske filmove, trebalo izdvojiti iz kategorije stranog filma u smislu jezičnoga kriterija, da budu neka treća kategorija, kazuje Žanić.
    Gdje bi nas, pak, ideja o titlovanju dovela, ilustrira primjerom »Bitka na Neretvi«, jugoslavenskog filma u kojem Boris Dvornik glumi partizana Hrvata, a Ljubiša Samardžić partizana Srbina. Pita se Žanić što u tom slučaju titlovati ako se zakon ovako mehanički shvaća, repliku koju govori Dvornik ne, a ono što govori Samardžić da.
   
Važno mišljenje publike

Navodno se jučer i na drugim TV postajama razmatralo što ako i njih snađe opomena Vijeća. Urednik filmskog programa na HTV-u Dean Šoša kazao nam je kako je njegovo osobno mišljenje da je titlovanje ove vrste glupost za koju on ne vidi razloga. Hoće li se, pak, titlu prikloniti i HTV ako mu se naredi, odlučivat će se na nekim viši instancama u kući. S Nove TV poručuju kako trenutno nemaju programa na srpskom jeziku na svom ekranu, a serija »Lud, zbunjen, normalan« ulazi u hrvatsko-bosansku koprodukciju i u njoj ravnopravno glume i hrvatski glumci koji govore hrvatskim jezikom. »Nova TV poštuje sve zakone i preporuke nadležnog regulatornog tijela, no u ovom slučaju trebalo bi uvažiti i mišljenje hrvatske publike kod koje neki raniji pokušaji titlanja jezika naših susjeda nisu naišli na pozitivan odaziv«, ističu iz Službe za odnose s javnošću Nove TV.
    Reakcije nema iz Ministarstva kulture, makar su oni ti koji bi besmislenu odredbu tehnički trebali i mogli mijenjati. Zakon je i dalje važeći, krut i teško shvatljiv, baš kao i inzistiranje na njemu. A kako bi hrvatski gledatelji primili titlovanu »Žikinu dinastiju« na malim ekranima? Jamačno uz salve posprdnog smijeha, onako kako su gledali onomad u kinima titlovan film »Rane«.
   
Apsolutni nonsens

I glumci su mišljenja kako nema logike u titlovanju srpskih i bosanskohercegovačkih filmova.
    – Takvo titlovanje je apsolutni nonsens, mišljenja je Goran Navojec.
    Radi se o jezicima koji gledatelji razumiju, kaže Navojec. Pritom duhovito, u maniri Roka, lika kojeg utjelovljuje u kinohitu Srđana Dragojevića »Parada«, primjećuje kako se jezično najbolje razumiju oni koji najviše vole ratovati, Hrvati, Srbi i Bosanci. Ako zakon i postoji, ishitren je, smatra Navojec te zaključuje:
    – Titlovanje ovakve vrste bilo bi prevelik atak na umjetničko djelo.
    Ni Tarik Filipović ne vidi razloga za titlovanje filmova naših susjeda.
    – Mislim da Zagorac i Dalmatinac slabije razumiju jedan drugog, nego što razumiju te filmove. Ako je sve ovo stvar neke politike, neke dosljednosti da sve što je strano treba titlovati, to i mogu razumjeti, ali što se mene tiče, ja ne bih. Jednostavno nema potrebe, kazao nam je Filipović. Pritom se pita što s primjerice kazališnim predstavama, a onda i navodi kako je nedavno sa svojim kazalištem gostovao u Novom Sadu, pa su igrali predstavu, dakako, bez prijevoda.

Povratak