Vjesnik na udaru inspekcije, u HINA-i 'ulupano' 12 milijuna kuna

30.01.2012.

Kaos na HRT-u, financijska blokada Vjesnika i svojevrsna pobuna dijela medijskih profesionalaca u Hrvatskoj izvještajnoj novinskoj agenciji (Hini), žalosna je slika medija u državnom vlasništvu i u funkciji javnog servisa koji proizvode milijunske dugove i koji su, kako je Čačić nedavno rekao, 'bosanski lonac u koji se svašta utrpalo i priča koja se mora raščistiti jer nema smisla da to građani plaćaju'.
Ministar gospodarstva i prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić rekao je to prije izbora lapidarno izloživši svoju viziju budućnosti Vjesnika, nekadašnjeg novinsko-izdavačkog diva koji je prije zloglasne pretvorbe zapošljavao čak 6000 ljudi i od kojeg je sada ostao još samo list Vjesnik i njegovih, mnogi strahuju, 'otpisanih' 99 zaposlenika i 30-ak honoraraca.
Izostavljajući HRT, medij u državnom vlasništvu koji je u najvećim problemima upravo je Vjesnik jer se u posljednjih mjesec dana vodi žestoka borba za njegov opstanak i eventualni preustroj. I to iz, kako Čačić kaže, 'stranačkog biltena' - niskotiražnog i gubitaškog lista, u čitljive, profesionalne i relevantne novine neovisne o dotacijama iz proračuna.
Grozničava je to bitka s vremenom jer je u Vjesniku potrošena i zadnja kuna iz posljednjeg interventnog sufinanciranja iz državnog proračuna . Naime, u ožujku prošle godine na zatvorenoj sjednici bivša HDZ-ova vlada donijela je odluku o dodjeli 18 milijuna kuna za izlaženje Vjesnika u idućih devet mjeseci. Rok je prošao i novac je, prema našim izvorima, potrošen te je račun Vjesnika početkom ovog mjeseca nakratko bio blokiran i to zbog neplaćanja financijskih obaveza!
Novac iz privremenog financiranja - krpanju rupa do donošenja državnog proračuna, ali i odluke o opstanku Vjesnika , još nije počeo pristizati.

Linić i Čačić vs. Mimica i Zlatar

U sjeni toga, pak, vodi se politička bitka za opstanak Vjesnika u kojoj su se, kako saznajemo, u redovima Vlade pojavile dvije različite struje. S jedne strane - ministri financija i gospodarstva Slavko Linić i Radimir Čačić koji, vođeni ekonomskim razlozima, žele podvući crtu, a razmišlja se i o privatizaciji. Zagovornici opstanka Vjesnika, ali drugačijeg - Vjesnika kao 'nestranačkog biltena' su ministrica kulture Andrea Zlatar i potpredsjednik Vlade Neven Mimica. Oni su u prvim susretima s ljudima iz Vjesnika potvrdili da je nova vlast zainteresirana za opstanak tog dnevnika  te najavili i mogućnost donošenja Zakona o Vjesniku kojim bi se taj list definirao kao javno glasilo. To, navodno podupire i premijer Zoran Milanović.
No, kako poručuju naši sugovornici iz redova nove vlasti, za opstanak Vjesnika nužne su bitne promjene uređivačke koncepcije i 'kadrovsko provjetravanje'. List koji se sada 'srozao' na samo 2500 dnevno prodanih primjeraka i koji još i sada mjesečno košta državu najmanje 1,5 milijun kuna, trebao bi dobiti novog glavnog urednika koji bi trebao doći izvan matične kuće (već su počeli pregovor s nekim uglednim novinarima), i koncepciju koja bi mu vratila ugled, podigla nakladu, i profilirala ga kao relevantne novine. Ili kako bi rekli novi vladari sudbine Vjesnika, 'list je dobar samo nakon 10. stranice'. Drugim riječima, uređivanje najvažnijih događajnih, 'političkih' stranica - mora se promijeniti.
Vodeći ljudi Vjesnika, pak, nisu bili na početnom sastanku s predstavnicima nove vlasti iako bi se odluka o sudbini Vjesnika mogla donijeti vrlo brzo. Direktor Narodnih novina-press.d.o.o - izdavača Vjesnika Bojan Divjak (poznat i kao nećak Vladimira Šeksa) bio je, kako saznajemo, u vrijeme blokade računa i odlučivanja o sudbini Vjesnika na skijanju u Francuskoj i to s glavnim urednikom Brunom Lopandićem. Nakon povratka sa skijanja, na naš upit o poslovanju i eventualnim promjenama u Vjesniku Divjak nije odgovorio. Isto kao što nije ni odgovorio sindikatima i radnicima koji su od njega zahtijevali izvješće o stanju i rezultatima poslovanja tvrtke, o promjenama u plaćama te o uplatama doprinosa. No, zato je nekim radnicima Vjesnika, u trenutku pisanja ovog  teksta, zaprijetio sankcijama jer se nisu redovito prijavljivali i odjavljivali 'u elektronički sustav evidencije o radnom vremenu' što je, budući da nije ugovoreno kolektivnim ugovorom i pravilnikom, kršenje Zakona o radu, tvrde u Sindikatu novinara Hrvatske. Osim toga, prošlog je tjedna Vjesnik posjetila i inspekcija rada, a uprava je pozvala sve honorarce da za vrijeme njihovog posjeta napuste Vjesnik i odu negdje na kavu. Dok zrak ne bude 'čist'. To je mnogima bila kap koja je prelila čašu.

Nagazna HINA

-Smatram da direktor Divjak i glavni urednik Lopandić zbog katastrofalnih rezultata i potpune nekompetencije moraju dati ostavke. Njih dvojica doveli su Vjesnik na najniže grane u njegovoj povijesti i to vođenjem promašene poslovne i uređivačke politike. Divjak je potpuno ignorirao socijalni dijalog,  i ništa nije učinio na poboljšanju  tržišne pozicije Vjesnika čiji je ugled posve srozan. Kao bizarnost, spomenula bih da je Lopandić prije nekoliko dana zabranio objavu bezazlenog teksta o radu studenata u velikim tvrtkama preko Student - servisa. Činjenica je da problemi s listom Vjesnik nisu počeli dolaskom ovog dvojca, nego traju godinama, a niti jedna vlast nije se s time htjela baviti  na neki racionalan način.  Dnevni tiskani mediji kod nas su prilično uniformni, uz pripadajući infantilizam i medijsko žutilo, pa mislim da bi za neki drugačiji  Vjesnik bilo mjesta na tržištu. Nadam se da će oni koji odlučuju pokazati volju za održanje i nastavak izlaska ovog dnevnika, poručuje Biljana Bašić, predsjednica podružnice Sindikata novinara Hrvatske u Vjesniku.
Situacija je teška i u Hini –– izvještajnoj novinskoj agenciji sa 156 zaposlenih koja već treću godinu zaredom ostvaruje gubitke i gdje su, barem nakratko, sindikati i radničko vijeće odnijeli pobjedu nad upravom koja u pokušaju 'kresanja' troškova reže ono što je najlakše - prava zaposlenika. Pritom 'kreativno' tumačeći zakon, tvrde upućeni.
Naime,  Upravno vijeće Hine je tek nakon pokretanja sudskog spora odustalo od, kako profesionalci u Hini tvrde, nezakonitog donošenja Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada Hine i Rekonstruiranju Hine. Prema njihovim riječima, ti su dokumenti predviđali samo kozmetičke promjene koje bi upravi dale opravdanje da nešto radi i unapređuje agenciju. Prilikom usvajanja tih dokumenata, tvrde oni, nije poštovana zakonska procedura te nije konzultirano Radničko vijeće koje je zatražilo ništetnost tih dokumenata. Tek nakon pobune profesionalaca - Upravno vijeće Hine ih je povuklo o čemu su odvjetnici uprave izvjestili na na zagrebačkom sudu 19. siječnja.
Ishod ovog sudskog spora otkriva i bolnu istinu – iako je uprava Hine planirala da će u 2011. godini prihodi i rashodi Hine biti uravnoteženi, prema izvješću za prvih devet mjeseci, Hina je ponovno poslovala s gubitkom, treću godinu zaredom, i to od 1,08 milijuna kuna.U prvih devet mjeseci prihodi Hine dosegnuli su nešto više od 21 milijuna kuna, što je sedam posto manje od plana i četiri posto manje od istog razdoblja 2010. I dok je država na ime skupne pretplate izdvojila u tome razdoblju za Hinine usluge oko 13 milijuna kuna, značajno su podbacili prihodi s tržišta - svega 8 milijuna kuna.  Ovako loši rezultati Uprave, tvrde upućeni, nadovezuju se na gubitak u 2010. od gotovo 4 milijuna kuna, te 2,9 milijuna kuna u 2009. Račun lošeg poslovanja Uprave Hine zasad snose zaposlenici  kojima su zadnje tri godine plaće skresane u dva navrata otprilike za 15 posto. Od ove godine ponovno su snižene plaće zaposlenika, a koliko – vidjet će se na plaći za siječanj..


HINA gubi ugled i novce iz godine u godinu


- Prihodi s tržišta od 2007., od kada je na čelu sadašnja Uprava Hine s ravnateljicom Smiljankom Škugor Hrnčević, padaju s više od 17 milijuna kuna godišnje na svega 10 milijuna. Posebno zabrinjava gubitak velikih medijskih kuća s liste klijenata jer Hina gubi i svoj utjecaj i ugled na medijskom tržištu. Uprava nema nikakvu viziju kako izvući Hinu iz najdublje krize u 20 godina njezinog postojanja.  Hina u zadnjih pet godina, naime, nije plasirala niti jedan novi proizvod za tržište, štoviše – emisija se svodi na praćenje događaja i objavu priopćenja. O neinventivnosti i nesnalaženju poslovodstva Hine najbolje govori novi Hinin web. Rađen je četiri godine, a već sada je zastario i nalik je na stari socijalistički dućan u kojem se nudi sve pomalo za svakoga. Što reći za redakciju multimedije, koja je trebala prerasti u servis za audio-vizualne usluge, a u međuvremenu je izgubila klijente i spala na jednog zaposlenika.  Sve to može biti drugačije, kad bi se pružila prilika kreativnim i sposobnim ljudima u agenciji. Oni su sada uglavnom marginalizirani zbog neprofesionalnih poslušnika spremnih na sve, tvrdi naš izvor koji iz razumljivih razloga, želi ostati anoniman.
Prema njegovim riječima, a i prema objavljenom pismu Radničkog vijeća i sindikata Hine, slom vizije upravljanja agencijom najbolje se vidi u slomu projektu preuzimanja Vjesnikove dokumentacije, projektu digitalizacije i njezinog povezivanja sa Hininom bazom podataka.
-Odlukom o preustroju, među ostalim, odustalo se od projekta digitalizacije Vjesnikove dokumentacije i njezinog povezivanja s Hininom bazom podataka. Prije pet godina, taj je projekt, nazvan HIB/IDC (Hinina informacijska baza/Informativno dokumentacijski centar), predstavljan kao najvažniji razvojni projekt Hine.  No, projekt je očito propao jer nakon što je u njega uloženo više od 12 milijuna kuna državnog i Hininog novca. Niti je Vjesnikova dokumentacija digitalizirana, niti je povezana s Hininom bazom. Primjer HIB/IDC-a oslikava svu nemoć i lutanja u poslovnoj politici Uprave Hine. Isprva se pojedina služba proglašava polugom razvoja cijele agencije, ulaže se novac, a kada se to pokaže neučinkovitim, donosi se odluka o ukidanju, tvrde ogorčeni djelatnici Hine. No, njihova uprava tvrdi nešto drugo.

- HIB/IDC je je ustrojbena jedinica Hine u kojoj se planiraju i ostvaraju razni projekti, a samo jedan od njih je bio i temeljem zaključka Sabora iz 2006. povezivanje Hinine baze Eva i Vjesnikove novinske dokumentacije (VND) te digitalizacija te dokumentacije kao petogodišnji projekt koji će se su financirati sredstvima državnog proračuna. Hina ne može samovoljno odustati od projekta iako je Vlada nakon 2008. jednostrano prekinula sufinanciranje projekta. Hina može, i to je učinjeno, nakon proteka 5 godina (2007. – 2011.) zaključiti da projekt nije realiziran i da ga Hina svojim sredstvima ne može realizirati. Ukupno je od države 2007. i 2008. za povezivanje Hine i VND-a te digitalizaciju VND-a Hina primila 7 milijuna kuna. Nije mi jasno o kojem projektu i na temelju čega spominjete 12 milijuna kuna, poruka je Smiljanke Škugor Hrnčević, ravnateljice Hine.

Lakše do Obame, nego do kulturnog blaga

Inače, Vjesnikova dokumentacija – inače zakonom zaštićena građa koja je trebala  postati javno dostupnom bazom podataka s  bazom novinskih tekstova nastalom 1964. i zbirkom povijesnih dokumenata iz 1945., prebačena je u prostor Hrvatskog državnog arhiva u bivšoj vojarni u Kerestincu. No, pristup do nje i korištenje dokumenata iz HIB/IDC-a pod upravom Hine – iznimno je složen proces i nije za osobu slabijih živaca. U što se i rijetki korisnici mogu osobno uvjeriti. Naime, odgovarajuću službu u Hini koja prima zahtjeve za izdavanjem i izradom preslika dokumenata, ali starih novinskih tekstova dobili smo tek na naputak kolega novinara koji su nas uputili na - marketing Hine. Tamo smo, pak, upućeni na slanje maila na službenu adresu arhivara – dokumenta lista koji, vjerovali ili ne, radi samo do 14 sati. Poslavši mail, pažljivim pregledavanjem inače nepregledne web stranice Hine naknadno smo shvatili da smo ipak upućeni na pogrešnu adresu. Tamo je, pak, navedeno da se svi zahtjevi izravno šalju HIB/IDC-u na njihovu email adresu. Poslavši mail, uvjereni na pravu adresu, drugi smo dan opet dobili poruku – opet izravno od marketinga u kojoj su vrijedne službe Hine htjele znati želimo li koristiti preslike zatraženih tekstova (tražili smo tekstove Veselka Tenžere objavljene u Vjesniku 1978. i 1979.) za objavu u Objektivu ili u privatne svrhe, te kome da ispostave račun. Nakon toga, u sljedećem kontaktu sa službenicima Hini rekli smo da je svejedno – no, radi jednostavnije procedure – autor ovih redaka dao je svoj OIB i predložio da se njemu ispostavi račun. Izračun za preslik šest tekstova i njihovo prebacivanje na CD je do zaključenja ovog broja Objektiva ispostavljen, no preslik uplatnice - nije stigao. U tri dana intenzivne prepiske oko preuzimanja dokumenata otvorenih za javnost  posjetili smo i mjesto gdje je Vjesnikova dokumentacija u bivšoj vojarni u Kerestincu, selu kraj Zagreba. S najnovijim primjerkom Vjesnika u ruci kojeg smo htjeli 'digitalizirati' ne bi li jednog dana postao 'kulturno dobro' u svima dostupnoj 'javnoj bazi podataka'  naletjeli smo na, naravno, zaključana vrata s natpisima 'Pazi oštar pas' i 'Objekt je pod video nadzorom'. Znakovita poruka za sve koji traže Veselka Tenžeru u Vjesniku ili Hini.