Teror budalaština

11.02.2012.

Željka Keruma i njegovu sestru Nevenku Bečić do kraja mandata mediji će tako ubiti u pojam da ih rođena majka više neće prepoznati kao ozbiljne kandidate za politiku. Pravo im budi, njih dvoje u politici se snalaze kao dva slona u staklarnici, a tome zahvaljujući postali su popularni i izvan granica države. (Na crnogorskoj televiziji Nevenkine nebuloze o tome kako su oni iz splitske traume sami krivi jer su se razbili uzete su kao predmet sprdnje, a podgorički gradonačelnik komentirao ih je opaskom da bi od njega i rodbina tražila ostavku kad bi se nešto takvo usudio izjaviti.)
    U redu, Kerum i Nevenka zalutali su u politiku, što dokazuju redovito, na dnevnoj bazi, ali da se njihovim nebulozama posvećuje toliko prostora koliko im posvećuju komercijalne televizije, javna televizija i internetski portali – to je tek potpuno suludo. To je teror klikanosti i gledanosti, koji će nas na koncu toliko zatupiti da nećemo znati tko nam nosi glavu, a kamoli tko nam i kako vodi državu.
    Taj sustav postavljen je otprilike ovako: Kerum i njegova sestra, a ovdje ih uzimamo samo za primjer, izvale neku glupost koju ne bi pojeo pas s maslom, a istu ubrzo objave svi portali u Hrvatskoj, koliko god ih ima. Naslov: »Nevenka Bečić kaže da su Splićani sami krivi jer se razbijaju na ulici!« Kad se to postavi kao udarna tema na čitanom portalu, par stotina tisuća ljudi pohitat će je otvoriti.
    Takav interes neće promaknuti urednicima televizija, koji će sve raspoložive snage baciti u potragu za Nevenkom Bečić, ne bi li nesretnica izvalila nešto još gluplje i tako zagarantirala središnjem Dnevniku dobru gledanost. Ta bedastoća pritom neće biti servirana kao bizarnost u zadnjim minutama Dnevnika, nego će se već u reklami najavljivati kao udarni materijal i neviđeno dostignuće televizijskog novinarstva. Suočeni s ovakvom prezentacijom teme, pokleknut će sutradan i novinski urednici, pa će kao jedna od šlager-tema biti najavljen presjek dosadašnjih glupih izjava Nevenke Bečić i njezinog brata Željka. Tako ćemo svi povazdan gledati, slušati i čitati o glupostima Nevenke Bečić i njezinog brata Željka, sve dok nam ta tema ne stane izlaziti na uši. Zatim će se pojaviti druga glupost – jer gluposti nam nikad nije zafalilo – pa ćemo u nju buljiti sve dok nam ne otpadne glava.
    Istina je, Split je drugi po veličini grad u Hrvatskoj. Istina je, vijest je kad dvadeset centimetara snijega padne u srcu Dalmacije, kad se ljudi u stotinama razbijaju na ledu, a gradonačelnik i njegova sestra kažu da im je sve to glupo i pretjerano, ali zaslužuje li sve to deset minuta Dnevnika svaku večer. Kolegica koja se ovom temom već danima bavi na komercijalnoj televiziji kao argument u prilog pomnoj pažnji s kojom se prate Keruma i splitske nevolje sa snijegom reče: »Ti to ne razumiješ, ovo se nama događa jednom u 50 godina.«
    Istina je, ali koliko se često raspada Dalmcijavino? Koliko često PDV skače na 25 posto? Koliko često Vlada privatizira ono malo preostalih dobrih poduzeća i posljednju banku u vlasništvu države? Ovo je teror klikanosti! Svinjarije i gluposti se podvaljuju kao prvorazredne vijesti, dok se na puno važnije stvari jedva obraća pažnja. Uzmimo to Dalmacijavino za primjer. Tko od vas zna što se tamo i kako događalo? Pa taj slučaj – to je kao da na pustinjskom tržištu propadne trgovina vodom. Što će biti s radnicima? Što je od poduzeća uopće preostalo u Dalmaciji? Što je ostalo od Hrvatske industrije uopće? Sve su to drugorazredne teme, jer proizvodnju vijesti danas diktiraju portali, slijede ih komercijalne televizije, a državna televizija se lomiu nastojanju da ostane percipirana kao javno korisna, a da u isto vrijeme ponudi što više žutila kako bi ostala konkurentna.
    Malo pomalo, svi ćemo se – čitatelji, gledatelji, slušatelji i novinari – u potpunosti uhvatiti u to ludo kolo, ako već nismo svi unutra. Koliko sutra, garantiramo, nećete imati pojma o bilo čemu. Znat ćete što je rekla zadnja budala, ali nećete znati koliki su vam porez danas odredili da plaćate. Što je najgore od svega, iz tog labirinta gluposti nema izlaza. Klikanost, gledanost, slušanost, čitanost – diktat najnižih poriva i strasti. Krv, seks, budalaštine svake vrste – to su redovito udarne, najčitanije, najgledanije i najslušanije teme.
    A tko je slušan, gledan i čitan – taj će zaraditi novac na marketingu. Nije to naš izum; slično se događa i drugdje u svijetu, ali ovdje je radikalno izraženo. To više nije ni »infotainment«, to je karikatura informiranja. Sami sebe upropaštavamo, pa možemo li se onda smatrati pametnijim od izjava Nevenke Bečić i njezinog brata Željka.

Povratak