Novinarima je i čavrljanje izjava

15.02.2012.

Kad vam se novinar predstavi, objasni zašto želi s vama razgovarati, postavi pitanje, zapodjene razgovor, a vi prihvatite razgovor, istog časa morate biti svjesni da ćete se naći u novinama ili na webu. To vrijedi za telefonski ili razgovor u četiri oka. S radijskim i televizijskim novinarima malo je lakše jer najave snimanje izjave pa imate malo vremena odvagnuti ono što ćete reći. No, ni s tim ne treba uvijek računati.

Sve što ćete izgovoriti pred novinarom, čak i da ne znate da vas sluša, ima veliku šansu biti objavljeno. Ništa nelegitimno. Poznavatelji novinarskog posla i oni koji s novinarima dulje surađuju znaju da javno izgovorena riječ može postati toliko javna da je pročita ili čuje milijun ljudi.

Zato je s blagom nevjericom u Večernjakovoj redakciji primljeno ovo pismo: “Zahtijevam da ispravak koji slijedi objavite bez ikakvih kraćenja ili vlastitih interpretacija: ‘U Večernjem listu od četvrtka 2. veljače objavljen je na stranicama 18.-19. članak novinara Branimira Bradarića o designiranom hrvatskom kralju Tomislavu II. U članku se na stranici 19. navodi i navodna moja izjava u vezi s tom problematikom. S gospodinom Bradarićem sam uistinu razgovarao prije objave toga članka, i u neformalnom telefonskom razgovoru (a ne u izjavi) iznio sam svoje poglede na nju. Gospodin Bradarić je prepričao moje riječi i pritom počinio pogreške. Usto je prepričane riječi uobličio kao izjavu, pa se može steći dojam da je riječ o doslovnom citiranju, a ne o prepričavanju. Usto, nije me pitao za dopuštenje da objavi ono što sam mu rekao, a problem je i to što nije tražio autorizaciju ‘izjave’.” Pismo potpisuje dr. sc. Mario Jareb.

Prvo, zahtijeva ispravak, ali ne kaže što treba ispraviti, koji je podatak netočan.

Drugo, dr. sc. Jareb priznaje razgovor s novinarom, ali misli da je on bio neformalan i automatski ne znači nikakvu izjavu. Konstatira da je novinar prepričao njegove riječi i takve “prepričane riječi uobličio kao izjavu”. Prepričano ili citirano, ako je točno, za čitatelja je zaista nebitno.  

Treće, čini se i najvažnije, novinar nije pitao za dopuštenje da objavi Jarebove riječi i nije tražio autorizaciju izjave.
Naglašavamo, svaki razgovor s novinarom, ako nije drukčije rečeno, znači mogućnost da on bude i objavljen, a autorizacija, ni za intervju ni za izjavu, nije ni zakonska ni etička novinarska obveza.

Da nije poučan, zahtjev za ispravak dr. sc. Jareba nikad ne bi bio objavljen. Zato još jednom: sugovornici, ako ne želite da vaše riječi osvanu u medijima, naglasite to novinaru odmah, u prvoj rečenici razgovora. Kažete li to na kraju razgovora, novinar vaš zahtjev ne mora poštovati.

Za novinare je pak poučna kolumna Borislava Škegre u prošlom Obzoru. Tema: novinari su krivi što eventualni strani ulagači bježe iz Hrvatske glavom bez obzira i hvali se kako je jednom tjedniku dao intervju tek nakon što je potpisao ugovor s redakcijom koji mu je jamčio da će biti citiran od riječi do riječi. Da su novinari krivci za sve to znamo, ali prvi put čujemo da su neki urednici potpisali takav sramotni ugovor. Valjda je i zato tjednik propao.

Ružica Cigler

Povratak