HRT u glibu iščekuje kraj obračuna

12.05.2012.

Kad se sve zbroji i oduzme sve je to zapravo, samo i tek, pitanje dozvole, iliti dopuštenja. Treba ti, kako bi to lijepo kazao James Bond, samo Licence to Kill. Pa, ako ju je Miss Moneypenny dala, udri brate, a ako nije šuti sestro! Imaš li dozvolu ili nemaš, na to se polako svodi najnovije gacanje po glibu u kojem bivstvuje Hrvatska radio televizija. I to pred rođendan koji samo što nije, već sljedeći tjedan, taman da se podijele prigodna priznanja pred umirovljenim djelatnicima koji tradicionalno za rođendana dođu na Prisavlje. I dobro je da dolaze, jer da doma ostanu ne bi se imala priznanja pred kim dijeliti koliko je zle volje među tri tisuće i koju stotinu trudbenika.
    No, vratimo se na dozvolu, činjenicu da Elizabeta Gojan nije imala dozvolu nadređenih da javno govori, ali je svejedno progovorila, pa su je kaznili. Pače, toliko im je dala na živce da su joj u mjesec dana na brzinu zbrojili svaki javni nastup, secirali ga i ocijenili uvredljivim, zanemarili da je predsjednica ogranka Hrvatskog novinarskog društva na HTV-u, te je doveli do ruba otkaza. Iz pozicije kakvog privatnog vlasnika, onog koji pazi da mu jutrom djelatnici dolaze na posao nasmiješeni i urešeni besprijekornom odjećom dizajnerskom, rigoroznost je na mjestu. Imidž je majka svakog poslovanja! Ali, javni je ovo servis, medij je to u kojeg još uvijek kao u apsolutnu istinu bulji pola države, tvornica informacija u kojoj je kritička svijest, pa bila ona i nepristojna na trenutke, itekako dobrodošla. Pravi bi poslodavac iskoristio mehanizme u kući, kaznio djelatnicu na milijun drugih načina, ali ne. Otkaz! No, i to bi se nekako dalo prožvakati, samo da je dosljednosti. A nje nema. Jer, da je ima, svaki bi se razgovor za van peglao u službi za odnose s javnošću i svaki bi djelatnik tražio dozvolu. Jest, ne bi bilo interesantno za čitati, ali se ne bi događalo da voditelj i urednik Dnevnika proglašava kolege alkoholičarima, a bivša direktorica programa i danas voditeljica i urednica Otvorenog spominje tko je s kim dijelio postelju. No, oni su imali dozvolu, a Gojan nije, a to više govori o onima koji dozvole dijele nego o onima koji su se preko novina raspištoljili.
   
Rastezljiva istina

    Neistine neću trpjeti, poručuje ovih dana predsjednik Uprave HRT-a Josip Popovac glede aktualnih skandala počevši od nakane da se da otkaz Elizabeti Gojan, Maji Sever i Leli Knežević, do slučaja šefa pravne službe koji možda je, a možda nije stolicom gađao kolegicu ali je svakako bio pod utjecajem alkohola kad su mu i to mjerili. Čovjek za kojeg se već počelo sumnjati kako se dao hibernirati ne bi li ga probudili kada sve bude gotovo – a to znači kad budu konačno donesene famozne izmjene Zakona o HRT-u pa da zna je li bivši ili sadašnji – odlučio je progovoriti. O istini! Da, o čemu će drugom, jer istina je, kad je Prisavlje u pitanju, rastezljiva poput žvake. Recimo Dnevnik od prije koji dan, od 8. svibnja i gledanost šesta najlošija ikada »velika« 5.91 posto! Eto istine, o kojoj nitko, pa ni Popovac jamačno neće govoriti. Odnosno hoće i to tako da će lažima proglasiti opasku da se program uništava. U pravu je, ne uništava, uništen je odavno pa se sada samo takav valja dalje dok se njegovi tvorci tješe činjenicom da je prvi put u zadnjih par godina trend pada gledanosti zaustavljen. Evo i »In medias res« ne pada ispod 1.6 posto, a bome se ni ne diže iznad 1.9, bar ne u zadnje vrijeme...
    Nervoza je učinila svoje, nestrpljenje je učinilo svoje, Ministarstvo kulture i Vlada koja je i u ovu problematiku ušla posve nespremna i bez gotova rješenja učinili su svoje. Svaka priča o aktualnom stanju vodi, naime, do trena kada se promijenila vlast, kada je ministrica kulture obećala hitne izmjene Zakona o HRT-u sve u cilju sređivanja stanja i smjene aktualnog čelništva, trena kada se oporba na HRT-u poveselila da je došlo njihovih pet minuta. No, ono što je trebalo biti hitno, još uvijek traje, oni koji su trebali biti bivši bude se iz zimskog sna i govore istinu, a oni koji su se nadali početku svoje ere nikako da sebi priznaju da su sve odigrali na krivu kartu.

Rastezljiva istina

    Neistine neću trpjeti, poručuje ovih dana predsjednik Uprave HRT-a Josip Popovac glede aktualnih skandala počevši od nakane da se da otkaz Elizabeti Gojan, Maji Sever i Leli Knežević, do slučaja šefa pravne službe koji možda je, a možda nije stolicom gađao kolegicu ali je svakako bio pod utjecajem alkohola kad su mu i to mjerili. Čovjek za kojeg se već počelo sumnjati kako se dao hibernirati ne bi li ga probudili kada sve bude gotovo – a to znači kad budu konačno donesene famozne izmjene Zakona o HRT-u pa da zna je li bivši ili sadašnji – odlučio je progovoriti. O istini! Da, o čemu će drugom, jer istina je, kad je Prisavlje u pitanju, rastezljiva poput žvake. Recimo Dnevnik od prije koji dan, od 8. svibnja i gledanost šesta najlošija ikada »velika« 5.91 posto! Eto istine, o kojoj nitko, pa ni Popovac jamačno neće govoriti. Odnosno hoće i to tako da će lažima proglasiti opasku da se program uništava. U pravu je, ne uništava, uništen je odavno pa se sada samo takav valja dalje dok se njegovi tvorci tješe činjenicom da je prvi put u zadnjih par godina trend pada gledanosti zaustavljen. Evo i »In medias res« ne pada ispod 1.6 posto, a bome se ni ne diže iznad 1.9, bar ne u zadnje vrijeme...
    Nervoza je učinila svoje, nestrpljenje je učinilo svoje, Ministarstvo kulture i Vlada koja je i u ovu problematiku ušla posve nespremna i bez gotova rješenja učinili su svoje. Svaka priča o aktualnom stanju vodi, naime, do trena kada se promijenila vlast, kada je ministrica kulture obećala hitne izmjene Zakona o HRT-u sve u cilju sređivanja stanja i smjene aktualnog čelništva, trena kada se oporba na HRT-u poveselila da je došlo njihovih pet minuta. No, ono što je trebalo biti hitno, još uvijek traje, oni koji su trebali biti bivši bude se iz zimskog sna i govore istinu, a oni koji su se nadali početku svoje ere nikako da sebi priznaju kako su sve odigrali na krivu kartu.
   
Krive procjene

    Kriva karta je bio laburist Branko Vukšić u kojeg su se kao šefa saborskog Odbora za informiranje pouzdali iz prostog razloga što nijedan premijer koji drži do sebe, neće dozvoliti oporbenjaku da mu kroji javni servis čak i kad se čini da ga javni servis ne zanima. Krivo je vezivanje uz predsjednicu NO HRT-a Silviju Luks samo zato jer želi svoje poslanje okončati smjenom aktualnog vodstva, a da se zaboravlja priča da ju je tu doveo Andrija Hebrang. A krivo je i poput zadane lektire čitati facebook status HNS-ova zastupnika Gorana Beusa Richembergha kad čovjeka, kako kažu oni koji HNS prate, u vlastitoj stranici ne drže za bogzna što. I onda, i nakon svih tih krivih procjena, svejedno te pozovu u Vladu, pitaju što bi i kako bi, a ti ne znaš! U konačnici, eto vlade koja ne zna što bi s javnim servisom, eto trudbenika koji ne znaju što bi s javnim servisom, i eto prisavske vlasti koja ne zna što bi s javnim servisom ali zna da bi još malo vladala ako ništa da kontrolira štetu i sve eventualne izvide USKOK-ove vezane uz navodni kriminal, i srozavanje ugleda HRT-a.
    Reklo bi se, vazda isto na Prisavlju, vlast HRT-ova koja arči lovu i ne proizvodi ništa dok traži način kako da se umili vlasti, a s druge strane vječita oporba koja nije imala ni toliko snage ni pameti da kandidira svog čovjeka za nedavnog natječaja za urednika Informativnog programa. No, ono što ponajviše čudi jest činjenica da je ova zemlja imala snage na optuženičku klupu staviti bivšeg premijera, a nema snage jednom za svagda povući crtu na HRT-u pa da se nakon toga radi po pravilu i propisima. Ali ne. Ili se nema snage, ili je zločinački neki um baš svakog u ovoj državi uvukao u nešto pa ako potegneš i najslabiju kariku ruši se sve. Možda se, zapravo, sve ove mjesece ne radi zakon, već se radi kompromis da nam Europska neka komisija ne zalijepi pljusku što mijenjamo zakon kojeg su oni jedno dva put blagoslovili.
   
Kad počne čistka

    Nego, gdje je onda istina!? Istina je da Bruno Kovačević program radi praktički sam i sujetan toliko da se na svaku kritiku naroguši, da para na HRT-u nema za plaće ali ima za kupovinu kojekakvog materijala izvana, da se zaposlenici pljucaju preko novina, da se novinarima koji misle svojom glavom prijeti otkazom. No, istina je i to da nam javni servis, istinski, kritičan, informativan, treba. Jer u protivnom, imat ćemo samo još jednu komercijalnu televiziju čiji će logo pred Dnevnik biti recimo onaj Konzuma. Istina je, na koncu, da se neumitno bliži dan kada će za ravnatelja doći netko izvana za koga će i ovi i oni biti tek hrpa brojki koje valja srezati na razumnu mjeru. A onda, ne nagrade li se prvoborci i ne kazne bivši, onda kad čistka zahvati i krive i prave, razočaranje će biti golemo!
    – Ja odavno govorim kako će se HRT pretvoriti u veliki trgovački centar. Sve je tu, puno prostora i veliki parking, a ja samo molim boga da me, kad se to dogodi, dopadne DM, reče nam jedna od novinarki s HTV-a, jedna iz one tihe većine koja više pojma nema koje je to manje zlo.
    Nekom će zvučati kao loš vic, a nekom kao posve izvjesna sudbina. A dotle, dok se ne dogodi, dijelit će se bondovske iskaznice i opomene pred otkaz, razglabati je li šef pravne službe alkoholičar ili je djelatnica koju je možda gađao stolicom stvarno akvizicija Silvije Luks, te čitati fejs stranice Beusa Richembergha.
    – Uf, za sve to objasniti trebalo bi imati shematski prikaz – reče nedavno netko. Bit će da baš tu shemu izrađuju u Ministarstvu kulture.
   
Kuloari bruje

    Inače, kuloari vele kako je Popovac spreman sam otići, ako Sabor popuni onu gomilu praznih stolica u Programskom vijeću i Nadzornom odboru. Bilo bi viteški, vrijedno spasa i svake abolicije.
    Inače, kuloari bruje i to da su ovi sadašnji sigurno bivši i zato spremni ostaviti iza sebe pustoš garniranu gdjekojim otkazom.
    Inače, ministrica kulture Andrea Zlatar Violić najavila je da bi se novi zakon o HRT-u, o kojem traju konzultacije s Bruxellesom, mogao u ponedjeljak naći na konzultacijama na vladi. Kako reče, zakon je takav da nema miješanja politike u nezavisnu medijsku kuću, i takav da Programsko vijeće radi evaluaciju programa, Upravno vijeće obavlja nadzor kao i u svim poduzećima, a uprava ili ravnateljstvo zajedno s urednicima radi na programu. Znat će se, konačno, tko je za što odgovoran.
    A Popovac poručuje kako će obračunima na HRT-u konačno doći kraj.
    Kraj!?

 ROK TRAJANJA ŠEFOVA
   
    Inače, oko rođendana HRT-a – 86. obljetnice Hrvatskog radija i 56. obljetnice Hrvatske televizije – Uprava bi konačno mogla potvrditi izbor Bruna Kovačevića za šefove programskih jedinica, da bi isti trajali dan, dva, ili tjedan, dva, ili mjesec, dva, uglavnom do novog zakona kada ćemo ih »brzo« smijeniti.

Povratak