Tužilaštvo pokrenulo lov na novinare

23.07.2012.

Sentenca - u ratu prvo gine istina - višestruko je puta dokazana, naročito otkad su se pojavili mediji kao civilizacijska tekovina koja javnim čini poteze i posljedice odluka generala, političara i vojskovođa, što god da su im ratni ciljevi. A kad strada istina, na njeno mjesto dolaze cenzura i propaganda, a - što je najgore – i ratno huškanje, kao osvjedočeni specijalitet ovih prostora. Tako je Tužilaštvo za ratne zločine Srbije, drugi put u posljednih nekoliko godina, obnarodovalo da vodi predistražni postupak protiv, zasad, još NN osoba, novinara i urednika zbog pozivanja na rat ili poticanja ratnih zločina.
   
Novinari zatražili istragu

Ovaj je problem i ranije podijelio ne samo novinarske udruge, već i javnost u Srbiji. Strasti se ni sada ne stišavaju, a Udruženje novinara Srbije (UNS) tvrdi kako je Tužilaštvo opet počelo lov na novinare.
    Tko je sve i u kojoj mjeri u srbijanskim medijima odgovoran za ratno huškanje devedestih godina minulog stoljeća? Odgovor je formalno zatražen tek kaznenom prijavom Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS) u srpnju 2009. godine kad je Tužilaštvo utvrdilo da postoji osnov za vođenje predistražnog postupka. Tad su se stvorila dva fronta – potpore i osude zahtjeva da se na čistac istjera istina o novinarima koji su perom, rječju, slikom i djelom pridonosili ili izravno sudjelovali u ratnoj propagandi i poticanju ljudi na učešće u ratu.
    Propaganda u medijima pod kontrolom režima Slobodana Miloševića ugrožavala je često i pravo na život. Imala je za cilj dehumanizaciju protivnika, odnosno svoju žrtvu lišavala statusa ljudskog bića, ocijenilo je Tužilaštvo. Aktualni predsjednik NUNS Vukašin Obradović vjeruje da bi prava korist od ovog postupka bila ukoliko bismo u društvu otvorili javni dijalog o tome šta je ratno-huškačko novinarstvo. Obradović je uvjeren da »posljedice i ostaci jednog takvog pristupa postoje i danas«. Na drugoj strani, njegova kolegica iz UNS Ljiljana Smajlović tvrdi kako »Tužilaštvo ponovo polazi u lov na novinare«.
    »Nikad nam se ne kaže: mi mislimo da se taj zločin ne bi dogodio da taj i taj novinar i urednik nije objavio to što je objavio... To je jedini način da se novinari gone za ratne zločine,« smatra Ljiljana Smajlović, predsjednica udruge koja je u vrijeme Miloševića bila neskriveno prorežimska.
   
Sva se imena znaju

»Srbija je imala priliku da se ovim pitanjem pozabavi odmah nakon petooktobarskih promjena, ali to nije napravljeno. Ipak, mislim da nikad nije kasno, makar zato da oni koji su bili ratni huškači ne spavaju ovih dana i ovih mjeseci. Ali, sumnjam da će od tih predistražnih postupaka išta biti i da će se to na kraju završiti samo na priči jednoj od neuspjelih lustracija u Srbiji«, kaže Veselin Simonović, urednik »Blica«, najtiražnijeg dnevnika u Srbiji.
    Tužilaštvo tvrdi kako se »vođenjem predistražnog postupka ne krše ljudska prava na slobodu misli i opredeljenja«, i da se »medije doživljava kao partnere u dostizanju pravde«. Ni tužitelj za ratne zločine Vladimir Vukčević ne želi prejudicati rezultat predistražnog postupka, ali kategorički niječe da je na sceni progon novinara
    »To nije nikakav lov na novinare. Samo utvrđujemo kako su ratnohušački govori utjecali na pojedince i na stvaranje atmosfere koja je omogučila događaje koji su uslijedili«, rekao je Vukčević, izbjegavajući odgovor kako bi, eventualno, kaznena djela protiv novinara i urednika mogla biti kvalificirana. Na udaru bi se mogli naći ljudi iz prvog uredničko-novinarskog kruga državnih tiskanih i elktroničkih medija, posebno nacionalne televizije RTB i izdanja Politikine kuće, početkom devedesetih i kasnije, sve do demokratskih promjena 5. listopada 2000. godine. Imena autora koji su u kontinuitetu, kao ratni reporteri, komentatori ili urednici pojedinih emisija i programa, upamćeni po svom ostrašćenom izvještavanju nisu tajna – naprotiv, jednako tako kao što o njihovom liku i djelu iz tog doba postoji obilje materijala - od snimljenih emisija do press clipinga i dokumentacije koja može poslužiti istražiteljima.

Bojana Oprijan Ilić

Povratak