Sastanak s istinom

04.09.2012.

Narodni list

Na početku jedne nove kolumne koju pišem za naše najstarije novine, dakle, za list koji bi trebao biti mjerodavan za etički standard u našoj profesiji, osijećam potrebu istaknuti neke važne činjenice koje se tiču novinarstva i koje, imam dojam, mnogi, nažalost, zaboravljaju. Suočeni smo s potrebom vraćanja digniteta jednoj ne malim dijelom i kompromitiranoj profesiji. Treba se vratiti ključnim načelima slobodnog novinarstva koja omogućuju da bude nezaobilazan faktor u izgrađivanju demokracije u društvu, da bude korektiv vlasti, nepotkupljivi razotkrivač društvenih zala i da bude važno sredstvo u borbi protiv ksenofobije i predrasuda, odnosno sposobno prepoznati prava i braniti dostojanstvo pripadnika manjina i svih slojeva društva.

U našoj je profesiji dosta laži. Laž je od načina političkog i medijskog ponašanja, ubrzo se etablirala i kao moralno prihvatljiva. Kulturi laži treba suprotstavljati kulturu istine i života. Istina tu ne znači tek puku točnost, suglasnost. Ona nije nešto što se može konstruirati i čime se može manipulirati. Ondje gdje nelogične sheme djelovanja više ne obuhvaćaju življenu stvarnost, tamo se javlja potreba za obrazlaganjem, za utemeljenjem. Za etiku.

Tako novinarstvo nije tek puko skupljanje podataka, nego kritičko propitkivanje stvarnosti. Test svake istine, a onda i novinarske, leži, kako reče Heidegger, jedino u vjernosti pojedinca prema sebi samome. Novinar, u slobodi i u poštivanju prema životu i istini svakog bitka, služi istini. Nama je valjda jasno da novinarstvo, ako se više ne da razlikovati od organizirane laži, predstavlja zločin. Ipak čudno je da se općenito smatra da ovaj zločin ne treba kažnjavati. U Hrvatskoj se mi sada djelomice odmaramo od onih koji su širili govor mržnje, huškali na rat i govorili nam da svatko onaj tko ne želi lagati za domovinu je izdajnik i neprijatelj. Ali da nije bilo pedesetak a možda i manje nezavisnih novinara koji se nisu dali zastrašiti i koji nisu odustali od profesionalnog odnosa prema poslu, slijedeći bi novinarski naraštaj bio nepovratno promašen.

Zasigurno postoji mnoštvo raznovrsnih definicija novinarske profesije i njene etike. Mislim da možemo smatrati neprihvatljivom onu koja kaže da je novinarska etika ono što novinaru preostaje kada nema bolju priliku. Zašto? Zato što je dužnost novinara da objektivno, istinoljubivo, potpuno, te svjetonazorski i stranački neutralno informira javnost, temeljni dio novinarske profesionalne etike. Etička je odgovornost spram javnosti, to jest, novinara prema publici, sam sukus profesionalnosti. Drugim riječima, ni u kojem slučaju ne može se smatrati istinskim profesionalcem onaj službenik u javnim glasilima, koji se umjesto informiranjem bavi manipuliranjem javnosti.

Novinarstvo ne može odgoditi zakazan sastanak s istinom. Stručna novinarska javnost nema pravo na povođenje za načelom političkog oportuniteta. Novinarstvo nije tek puko skupljanje i posredovanje informacija, već, u prvom redu, kritičko preispitivanje stvarnosti. Novinar pitanje istine ne smije pilatovski ostaviti otvorenim. On stoji pred pritiskom da se suoči s njome. Mislite li, možda, da se ovo ne tiče grada Zadra i cijele županije?

Nije banalno podsjetiti da iz perspektive publike, a pogotovo naše, uveliko, politički neobrazovane publike, novinar koji se identificira s jednom strankom zbunjuje publiku, gubi vjerodostojnost i kredibilitet, i ne može djelovati sa svom snagom objektivnosti koja bi ga trebala posluživati. Najvažnije je povjerenje publike. Povjerenje čitatelja je osnova i dokaz dobrog novinarstva. Objektivnost ne znači da ne treba postavljati škakljiva pitanja političarima ili odustati od uredničkih komentara. Dapače! Ali razumna praksa zahtijeva da se jasno razdvoji izvještavanje od izlaganja mišljenja o događajima. Nedvosmisleno treba označiti prostor koji sadržava mišljenja ili osobne interpretacije događaja.

Traži se novi model razmišljanja i nova praksa. Sasvim je prirodno da kvantitete personaliziramo a odnose dramatiziramo. Ali je važno da dogovorimo konsenzus i stvorimo, formiramo, stanovitu zajedničku volju suprotnu onoj koja se iskazala u nepravednim zakonima koji se donose u sprezi s interesnim skupinama, kao i u nepoštovanju osnovnih pravila civiliziranog ali našega cehovskog ponašanja.

Drago Pilsel

Povratak