Turci tvrde da je V. Özerdem teroristkinja obučena u Grčkoj

17.09.2012.

ZAGREB » U Grčkoj su koncem devedesetih godina postojali tajni kampovi za obuku terorista iz Turske kojima je cilj bilo ilegalno ubacivanje u Tursku i rušenje tamošnjeg ustavnog poretka. Tako piše u dokumentaciji koju su turske vlasti dostavile hrvatskom pravosuđu u sklopu zahtjeva za izručenje turske državljanke Vicdan Özerdem, koja uživa azil u Njemačkoj, a za čije izručenje Izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Dubrovniku ne nalazi pravnih zapreka. Situacija je, dakle, bizarna: jedna država članica Europske unije (Grčka) na svom teritoriju ima ilegalne kampove za obuku terorista kojima je cilj rušenje ustavnog poretka u susjednoj Turskoj. Istodobno, takve kampove tolerira država članica NATO-a (Grčka) ne bi li rušila ustavni poredak u susjednoj članici NATO-a Turskoj, a polaznici navodnih terorističkih tečajeva u konačnici država članica EU i NATO-a, Njemačka, daje azil. U zahtjevu turskih vlasti ne navodi se o kojem je kampu riječ, gdje se točno nalazi niti kako se financira. Čini se da se takav kamp, ako uopće postoje, nalazi na Rodosu jer se prema turskim dokumetnima Özerdem tamo naučila služiti oružjem, eksplozivima, koristiti kompjuter u komunikacijske svrhe i drugo.
    Vicdan Özerdem je prema optužnici, a ona je petooptužena među njih 18, članica »terorističke organizacije DHKP/C. Ta je organizacija počinila »niz krvavih zločina do sada s ciljem uspostavljanja komunističkog poretka utemeljenog na marksističko-lenjinističkim principima«. Od tog »niza« ne navodi se niti jedan konkretan slučaj.
   
Kodno ime Adalet

Okolnosti u kojima je Vicdan Özerdem (tada djevojački Sahin, a navodno joj je kodno ime bilo Adalet)) uhvaćena, pritvorena ili uhićena iz turskim su dokumenata potpuno nejasne. Prema tim dokumentima ona i njeni prijatelji ubačeni u su u studenom 1998. godine u selo Balkica, okrug Tavas, provincija Denizli s ciljem da počine ubojstva i sabotaže, a sa sobom su navodno dopremili oružje, eksploziv, hranu, komunikacijska sredstva i druge potrepštine. Kako se navodi u dokumentima sklonili su se u »ruralni dio sela Balkica«. Navodi se da je do nekakvog okršaja došlo 25. studenoga te godine nakon čega se skupina u kojoj su bili Vicdan i njeni prijatelji razbježala. Potpuno je nejasno što se i kako kasnije zbivalo s Vicdan Özerdem. Prema turskim dokumentima dostavljenim hrvatskom pravosuđu ona je uhvaćena 27. studenoga 1998. godine, a uhićena 5. prosinca 1998. godine. Okolnosti hvatanja nje i Özlema Tasdemira (kodno mu je ime navodno Filiz), uhićenog zajedno s njome, nisu jasne. Naime, njih su uhitili seljaci i predali su ih snagama sigurnosti. Kako su seljaci uhvatili dvije osobe za koje se tvrdi da su u trenutku hvatanja bili naoružani kalašnjikovima i imali 200 metaka se ne obrazlaže, pa nije jasno jesu li goloruki turski seljaci uspjeli uvjeriti njih dvoje da se predaju.
   
Štrajkali glađu

Izmirski 8. sud za teške zločine opisuje i samu organizaciju DHKP/C, odnosno Revolucionarnu narodnu stranku/frontu za oslobođenje koja se do 1994. godine zvala THKP/C odnosno Narodna stranka/fronta za oslobođenje. Prema tom sudu čini se da je ta organizacija imala ilegalno vojno i legalno krilo koje je legalno objavljivalo niz časopisa. Zanimljivo je da turski sud opisuje i način djelovanja osuđenih članova organizacije u pritvorima. Oni su, dakle, vršili pritisak na druge pritvorene članove i prisljavali ih »da sudjeluju u aktivnostima obučavanja, koristeći prenapučenost u odjelima gdje su bili smješteni«. U zatvorima su osuđeni članovi DHKP/C također koristili pritisak koji im turski sud zamjera. Naime, štrajkali su glađu, »što bi moglo rezultirati smrću«, pobunjivali se na načine koji bi mogli dovesti do gubitaka života, »da bi spriječili mjere koje poduzima administracija«.
    Grčku, spomenutu na početku ovoga teksta, treba spomenuti i na kraju. Osim što su na njenom teritoriju, tvrde turske vlasti, bili logori za obuku članova DHKP/C, Sirija i Grčka su pomagale PKK; kurdsku nacionalnu stranku u Turskoj, koja je htjela uspostaviti zasebnu kurdsku državu.

Zločin počinila četiri dana nakon što je uhvaćena
   
    Dokumenti turskog 8. suda za teške zločine u Izmiru potpuno su nejasni kad je riječ o datumima. Naime, kao datum počinjenja kaznenog djela za koje se tereti navodi se 1. prosinca 1998. godine. Dakle, ona je zločin počinila četiri dana nakon što je uhvaćena. Kao datum pritvora navodi se također 1. prosinca 1998. godine, što znači da je u pritvoru završila četiri dana prije nego što je uhićena. Vicdan Özerdem pred sucem nije priznala navode optužnice.

Tihomir Ponoš

Povratak