ONLAJN PROTIV PRINTA bitka koje nema

29.09.2012.

Onlajn vs. print - iako je i sintagma već izlizana, prijepori koji se u medijskom svijetu vode u promišljanju ove teme pokazuju koliko je ona važna za sadašnjost, ali još više za budućnost medija. Nije stoga čudno što je na netom završenom Weekend Media Festivalu u Rovinju čak tri programa bilo inspirirano tim problemom, dok su ga se mnogi dotaknuli i u ostalim programima -predavanjima ili panelnim diskusijama.
    Problem je, zapravo, vrlo jednostavno postaviti: s jedne strane on je autorski, što više brine autore i njihove reprezentante, a s druge je ekonomski, što, dakako, nešto više brine vlasnike. No ta dva aspekta ionako su povezana, pa tako bez rješavanja pitanja autorskih prava, odnosno određivanja prostora slobode u diseminaciji digitalnih sadržaja nema sretnih nakladnika, jednako kao što nema ni sretnih autora s nakladnicima koji kukaju nad smanjenim nakladama i slabom zaradom na onlajn platformama.
    I činjenice su podosta jasne: transfer čitateljske baze na internet u rapidnom je porastu; naklade svih tiskanih medija u najboljem slučaju stagniraju, a uglavnom padaju. Iznimke samo potvrđuju pravilo. Arno Laeven iz Nizozemske, stručnjak za inovacije u medijima, iznio je tako u Rovinju zanimljivu statistiku koja to i neposredno potvrđuje. Udio digitalnog naspram tiskanog izdavaštva u 2001. godini iznosio je 95 naprama pet posto u korist tiska, dok je 2011. digitalni sadržaj iznosio 75 posto, a tiskani 25 posto. Dio ekonomskog problema u medijskom svijetu nije, shodno ovim podacima, i jednak transfer oglašivača na nove platforme. Kako u svijetu tako i kod nas.
    Konzervativnost s jedne i privlačnu auru televizije s druge strane detektirao je u nas kao glavne probleme Robert Čoban, predsjednik srpske Color Press Grupe, izdavača brojnih magazina, u panelu-dvoboju s Matijom Babićem s Indexa upravo na temu onlajn protiv printa. Televizija je u Srbiji, rekao je Čoban, dampirala cijene oglašivanja za 20 posto, čime je zadržala primat. Babić je na to pak dodao da je i u Europi i u svijetu postotak zarade na mreži puno veći nego kod nas, i da smo mi u regiji zapravo najnazadniji. Iako valja reći da zarada na webu ni u svijetu za nakladnike još ni izbliza ne prati transfer čitatelja i potrebu za proizvodnjom sve bržeg, boljeg i osmišljenijeg, pa time i skupljeg sadržaja.
   
Nove marketinške strategije

    Zato je indikativan rast prodaje iPada, za koji u Hrvatskoj Apple ipak još uvijek taji podatke. No spekulira se s brojkama čak i do 200.000 korisnika. Ako one i jesu prenapuhane, činjenica je da je ta nova platforma donijela i neka sasvim nova čitateljska iskustva i očekivanja. I Leaven misli da treba još više promišljati kako prezentirati priču i sadržaj, jer se često zaboravlja kako se na iPadu može ne samo čitati nego i dirati. »To je priča i za oči i za prste«, rekao je.
    U hrvatskom slučaju to znači puno angažiranije promišljanje ne samo prezentacije sadržaja, nego i novih modaliteta za porast udjela onlajn oglašavanja u ukupnom oglašavanju kad su tiskani mediji i njihovi onlajn projekti u pitanju. Znači li to restrukturiranje zastarjelih marketinških odjela ili outsourcing, za priču nije toliko važno koliko činjenica da je to budućnost. A kad je o budućnosti riječ, Babić smatra da nema više printanog medija koji se može pozicionirati bez weba, bez portala, kao što i portali, a najčitaniji u nas ipak opstaju, sve više vide svoju budućnost u kombiniranju s televizijom, odnosno videosadržajima. Onaj drugi dio priče, autorski, raspredao se na panelu o novinarskim člancima na internetu i autorskim pravima s time povezanim. Iako je panel otvorio važnu temu, a i gosti su imali što reći, sve se skupa pogubilo pod moderatosrskom palicom Krešimira Macana. Tako javnost zapravo nije uspjela saznati koji su ključni momenti pregovora Društva za zaštitu novinarskih auotorskih prava i nakladnika u Hrvatskoj oko utvrđivanja naknada.
    Podsjetimo, pod vodstvom Ivice Grčara DZNAP je ostvario prvu malu pobjedu u borbi za prava novinara kad je uspio isposlovati plaćanje naknade pres kliping agencija za njihove usluge, što je u konačnici značilo isplatu tantijema novinarima čije su tekstove agencije servirale svojim klijentima. Pres kliping agencije ovim nametom dakako nisu zadovoljne, no on jest po zakonu i mala je satisfakcija često potplaćenim novinarima. Uz to što je i pokazatelj njihova utjecaja; činjenica da se na toj listi odabranih našla gotovo cijela redakcija Novog lista, koja je zauzela i vodeća mjesta korištenosti, pa time i najveće naknade, može biti indikativna i za poslodavca, kao i za konkurenciju.
   
Papir kao kavijar

    No u pregovorima s nakladnicima u dodatnom utvrđivanju autorskih prava novinara i s time vezanih naknada nailazi se na niz poteškoća. Tako Siniša Hančić iz Styrije kaže da je DZNAP dobio dio ovlaštenja koja mu zapravo ne pripadaju. Aludirao je na činjenicu da su mnogi novinari potpisali ugovore s nakladnicima u kojima se odriču autorskih prava. No za Grčara sporni su ti ugovori, a ne ovlaštenja DZNAP-a.
    U priči o krađi otvorila se zanimljiva tema odnosa velikih i malih portala. Tako je Jerko Trogrlić s portala Dalmacijanews utvrdio internet kao prostor slobode i smatra da male portale koji »kradu« od velikih treba ignorirati a ne kažnjavati. »Je li nam važnija informacija ili zarada?«, retorički se upitao pomalo se zalažući za anarhiju. Jasno je da samoregulirajući dogovori velikih, poput onog Jutarnjeg i Večernjeg lista o međusobnoj suradnji i dijeljenju tekstova, ili eventualno osnivanje agencija poput Pixsella ili Cropixa a koje će prodavati tekstove, za male znače problem, jer njihovo ih poštivanje uređenog stanja na tržištu vodi u zabranu i konačno propast.
    Ipak, kako je istaknula Alemka Lisinski s Tportala, zaštita prava na internetu tema je puno veća od rasprave o krađi, i njome se trenutno bave i svjetske vlade, pa uređenje tog segmenta sigurno ne treba očekivati tako skoro.
    U virtualnom dvoboju onlajn vs. print tako zapravo nema pobjednika. Zato i inzistiranje na dvoboju nema smisla. Suživot je puno bolja konstrukcija, bez obzira na to smatra li netko kao Babić da je print u krajnoj konzekvenci ipak osuđen na propast (»... jer mu čitatelji doslovno odumiru«) ili kao Čoban misli da će dobre printane platforme uvijek imati prođu. U tom smislu i Arno Leaven zaključuje da će papir biti premium sadržaj, haute couture ili kavijar, a da će onlajn i mobilni sadržaji biti masovni mediji, pret a porter ili kikiriki.

Davor Mandić

Povratak