Kazniti svako nasilje nad novinarima

03.10.2012.

Prošlo je tjedan dana otkako je UN-ovo Vijeće za ljudska prava prihvatilo Rezoluciju o sigurnosti novinara, a osim kratke (Hinine) vijesti na nekoliko portala, taj su događaj svi važniji mediji potpuno zanemarili. Valjda imaju pametnijeg posla nego cjelokupnu javnost, pa i jedni druge, obavijestiti o tome da su Ujedinjeni narodi pozvali države da promiču sigurno i poticajno okruženje za novinare, koji u svom poslu moraju biti neovisni, bez nepotrebna upletanja. Rezolucija o sigurnosti novinara zavređuje biti zabilježena crno na bijelo pa joj posvetimo barem ovaj prostor.

“Ova je rezolucija dobrodošla kao još jedan element međunarodnih mjera za zaštitu novinara koje se ubija jer donose na svjetlo istinu o mračnom kriminalu i korupciji. Ona pokazuje rastuću svijest o važnosti slobodnog tiska i prijeke potrebe da se zaštite hrabri muškarci i žene koji idu u opasnost da bi nam donijeli vijesti”, rekao je direktor INSI-ja Rodney Pinder.
“Rezolucija je velik poticaj našoj globalnoj kampanji za zaštitu novinara, no sada svaka država mora pokazati dobru vjeru u njezinoj primjeni i ne dopustiti da se na njoj skuplja prašina na policama“, rekao je predsjednik IFJ-a Jim Boumelha.
O čemu je zapravo riječ?
UN-ovo Vijeće za ljudska prava prvi se put referiralo o sigurnosti novinara kao temeljnom elementu slobode izražavanja i time pozvalo države da zaštite novinare od nasilja bilo koje vrste. To uključuje “zakonske mjere, podizanje svijesti u pravosuđu, među policijskim i vojnim osobljem kako bi djelovali u skladu s međunarodnim ljudskim pravima i obvezama iz humanitarnog prava te drugim obvezama koje se odnose na sigurnost novinara, zatim, praćenje i izvještavanje o napadima na novinare, javno osuđivanje tih napada i stavljanje na raspolaganje svih resursa potrebnih za istragu i procesuiranje takvih napada i napadača.“
Rezolucija poziva na bolju suradnju na međunarodnoj razini u promicanju sigurnosti novinara, ali i da UN-ove agencije, fondovi i programi, druge međunarodne organizacije, države članice i svi relevantni sudionici surađuju u provedbi UN-ova Plana akcija za sigurnost novinara.
Rezolucija, koju su inicirale Austrija, Brazil, Maroko, Švicarska i Tunis, a odmah ju je poduprlo više od 60 drugih izaslanstava, došla je na stol nakon što je shvaćeno da je samo prošlog mjeseca u Siriji, Somaliji, Iraku i Tanzaniji ubijeno 13 novinarki i novinara, a ove godine ubijeno je 99 medijskih radnika, najviše u Nigeriji i Meksiku. Ne stradavaju novinari samo u ratu nego i od terorističkih grupa i kriminalnih organizacija (narkokarteli u Meksiku).
Uz Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 1738 o sigurnosti novinara u oružanom sukobu iz 2006. te Rezoluciju 1535 Vijeća Europe iz 2007. kojom se parlamenti pozivaju da prate napredak kaznenih istraga o novinarima te da ukinu zakone koji pretjerano ograničavaju slobodu izražavanja, prošlotjedna Rezolucija o sigurnosti novinara treba se odraziti i na rad novinara u Hrvatskoj. U Rezoluciji piše da države trebaju uvesti “programe zaštite koji odgovaraju lokalnim potrebama i izazovima, uključujući i mjere zaštite koje uzimaju u obzir individualne okolnosti...”.
Zar smo već zaboravili na slučaj Ive Pukanića, Duška Miljuša, na novinare koji su pod danonoćnom policijskom pratnjom ili na prijetnje koje se prečesto čuju na raznim mjestima.

Ružica Cigler

Povratak