»Večernji« je suodgovoran

25.10.2012.

Okidač je za skandal koji je izbio bilo to što je policija radila izliste telefonskih kontakata bivšeg šefa Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) Josipa Buljevića. Do Buljevićeva telefona se došlo prateći lanac kontakata koji su išli od skupine organiziranog kriminala«, objavio je jučer Večernji list. Tri dana ranije, ista autorica objavila je izravno suprotnu tvrdnju: »Policija je pod političkim vodstvom ministra Ranka Ostojića zloupotrijebila sustav tajnog prikupljanja podataka i uhodila više osoba iz vrha SOA-e, te više ključnih ljudi iz Agrokora«.

Toj tvrdnji, koju je navodno »potvrdilo nekoliko izvora, i to iz samog vrha vlasti«, najtiražniji je hrvatski dnevnik u nedjelju, 21. listopada, posvetio čak pet stranica, proglasivši je velikom aferom, štoviše – »hrvatskim Watergateom«! Ali eto, samo je tri dana trebalo pa da sam Večernji tiho opovrgne vlastite tvrdnje, i to još iz pera autorice koja je cijelu aferu navodno otkrila! Toliki gaf naprosto ne smije proći nezapaženo: to što je Večernji list nazvao »hrvatskim Watergateom« nije ništa drugo doli ozbiljan profesionalni propust, koji može imati samo dva razloga: ili je posrijedi zanatski nemar i površnost, što bi Večernji morao javno priznati, ili je u pitanju namjera – a ona bi te novine svrstala s onu stranu prava na nehotičnu profesionalnu pogrešku.

ako je Večernji zanemario zanat? Jednostavno: objavili su priču a da nisu vidjeli dokumente. Iz teksta objavljenog u nedjelju jasno je da je afera spletena na temelju izvještaja koji – novinari nisu vidjeli! Vjerovali su izvorima na riječ. To u novinarstvu jest dopušteno, naročito ako je izvora »nekoliko, i to iz samog vrha vlasti«, kako tvrdi Večernji, ma koliko se to činilo neuvjerljivim. Ali, nije dopušteno vjerovati uvijek: oprez i nepovjerenje moraju rasti sukladno težini priče koju pripremate. Ovdje se dogodilo suprotno: Večernji je »razvalio« pet stranica na temelju dokumenta koji nije vidio! Još je politička tumačenja vlastitih izvora prigrlio kao svoja, pa iz tih sumnjivih interpretacija sklepao ono čega nema: »hrvatski Watergate«.

 A morali su provjeravati i tražiti dalje. I opet bi dobili priču: da su se potrudili, brzo bi imali sve što je javnost doznala nakon njihove dezinformacije. Predsjednik Republike, koji je pročitao izvještaj u kojemu navodno piše da su policajci policijskog USKOK-a nelegalno dopisivali telefonske brojeve, ovako je prokomentirao tvrdnje Večernjeg lista: »U medijima sam imao prilike pročitati o tom navodnom sadržaju kojeg uopće nema u izvješću. I to odgovorno govorim, sve one priče i imena koja su se spominjala izvan sustava, toga u izvješću nema«, kazao je Josipović. Večernji list, dakle, postupio je površno, brzopleto, sa sumnjivim povjerenjem u izvore. Povjerovavši na riječ ljudima koji političke i(li) interesne motive nisu ni skrivali, svrstao se na njihovu stranu. Prestao je biti medij, a postao instrument – kriminala, odmetnutih špijuna, dijela HDZ-a...? Je li to učinio slučajno? Namjerno? Tko će »istraživače« istražiti?

Boris Pavelić

Povratak