PROTUUDAR AFERA WATERGATE Trijumf spina iz Banskih dvora i Jutarnjeg: Karamarko je kriv za sve!

26.10.2012.

politika+

EPH je pokrenuo pravu protukampanju u zaštitu bivšeg zaposlenika, Ranka Ostojića

Jučer sam o 'hrvatskoj aferi Watergate' u magazinu Zoom na Z1 (svaki radni dan od 16 do 18h) razgovarao s političkim tajnikom HDZ-a, potpredsjednikom Sabora i članom Odboraza unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, Tomislavom
Čuljkom, predsjednikom HHO-a Ivanom Zvonimirom Čičkom, novinarom Gordanom Malićem i političarom Damirom Kajinom. Kajinu ništa od cijele priče ništa nije bilo zanimljivo koliko navodni podatak da je Tomislav Karamarko prvi vidio tajno
izvješće te zadovoljstvo da on nakon ovoga navodno ostaje bez svojih očiju i ušiju. Na pitanje, pak, otkud njemu tvrdnja da je Karamarko prvi dobio izvješće - nije imao nikakvog odgovora. No, lako za Damira Kajina, on doista bez
političke odgovornosti može reći što god hoće, problem je što se iste tvrdnje ovih dana mogu naći i pod perima više ili manje uglednih hrvatskih novinara.

Posve je neozbiljno i cirkuski s premijerove strane reći da je došlo do 'provale'. Nitko i ništa nije ušlo 'unutra', jer nešto stalno izlazi 'van' - nedvojbeno je da je došlo do curenja podataka, kao što i inače konstantno curi na svim
razinama vlasti. Curi iz MUP-a, curi iz USKOK-a, DORH-a, a kontrolirano curi i iz same vlade, u uši i usta favoriziranih medija.

Sasvim je racionalno pretpostaviti da je Karamarko dobio informaciju više, dapače, to je vrlo vjerojatno i svoju sumnju možemo i trebamo javno izreći. No, moramo biti svjesni da za to nemamo dokaza, a pogotovo nemamo dokaza za daleko
opasniju tvrdnju - da je Karamarko prije svih dobio klasificirano izvješće. Kako ozbiljni novinari mogu to tako nedvosmisleno i odlučno tvrditi? Jer, po svemu sudeći, ta tvrdnja uopće nije istinita - prema svim dostupnim podacima,
Karamarko je izvješće vidio tek u srijedu.

Zašto sam sklon tome povjerovati? Ne zato što sam naivan, ne zato što želim sad braniti čovjeka kojeg sam u njegovom mandatu ministra unutrašnjih poslova žestoko napadao, već zato što Karamarko nije ni trebao vidjeti izvješće da bi
imao ključne podatke na dlanu.

Karamarko bi se trebao zamisliti zašto su ljudi spremni progutati bilo kakvu, pa i najcrnju laž o njemu, no to nije naša briga. Vratimo se na stvar. Čak i da nije dobio nikakvu 'informaciju više', iskusnom obavještajcu nije bilo teško
povezati činjenice već u ponedjeljak, nakon što su svoje već rekli i Ostojić, Josipović i Milanović, baš kao što su to prije njih već u više-manje kompletni puzzle složili novinari Večernjaka. Karamarko u ponedjeljak nije rekao ni
zaključio baš ništa više od onoga što su novinari već rekli prije njega.

A tko je novinarima dao ključne podatke? Netko tko je bio iskreno zabrinut podatkom da policija vrši neki oblik nadzora (što nije istoznačno prisluškivanju) nad šefom tajne službe? Netko tko je htio napakostiti vladi? Ili samo ministru
Ostojiću? Netko tko je htio osujetiti neku istragu? Ili možda sve to zajedno?

Milanović podučava novinare da ne znaju suštinu američkog Watergatea - nije se, kaže radilo o prisluškivanju, već o provali. Doduše, pri tom je očito zaboravio da je na koncu glavom platio šef izvršne vlasti, a ne oporbe. Sve su to
legitimna i važna pitanja. No, u osnovi svega ostaje ono što smo odmah na početku identificirali kao pitanje svih pitanja: je li policija imala razloga za nadzor nad šefom tajne službe i je li taj nadzor bio proveden legalno i po svim
propisima? Izvješće nismo vidjeli, a sva je prilika da će zauvijek ostati klasificirano, no, ako su u pitanju Buljevićevi kontakti s 'kriminalnim miljeom' ili 'mafijom', jasno je da oni sami po sebi ne mogu biti nelegalni. Očito je da
se predsjednik i premijer ne slažu oko toga je li to i legitimno, no, u svakom slučaju ne može biti nelegalno. Ivo Lučić, jedan od bivših šefova tajnih službi, u Zoomu mi je rekao da se on u tome slaže s Milanovićem, da se takvi
kontakti trebaju prepustiti operativcima, no očito je da isto tako ima mnogo onih koji kažu da šef SOA-e ima pravo sam procijeniti hoće li u nekim operacijama ili kontaktima i osobno sudjelovati ili neće.

Ostaje pitanje ispisa poziva. Očito je da je ta vrsta nadzora daleko ispod razine nekog pravog prisluškivanja te da je naslov iz Večernjeg lista o 'hrvatskom Watergateu' bio prenapumpan. U tom trenutku. Jer sad je afera već toliko
narasla da je tako naziva i sam premijer. On pri tom podučava novinare da ne znaju suštinu američkog Watergatea - nije se, kaže radilo o prisluškivanju, već o provali. Doduše, pri tom je očito zaboravio da je na koncu glavom platio šef
izvršne vlasti, a ne oporbe.

Predsjednik i premijer su priznali da je došlo do tog nadzora, no, tvrde da (zasad) nisu našli nezakonitosti. No, ako je netko tražio ispis poziva šefa tajne službe, a pri tom nije obavijestio šefove države, očito je napravljen veliki
propust i u najmanju ruku nisu poštivani pravila i propisi. A simptomatično je, i dio već prepoznatljivog hrvatskog obrasca, da je cijenu platio onaj tko je šefove države na koncu ipak izvijestio.

Uloga Jutarnjeg u ovoj aferi pokazala se na koncu daleko dvojbenijom od uloge Večernjaka. Večernji list je dobio ključnu informaciju i objavio je, baš kao što bi to napravio bilo koji normalni list u bilo kojoj zemlji na kugli
zemaljskoj, osim onih u kojima vladaju Lukašenko, Putin, Jintao i njima slični.

No, posve je neozbiljno i cirkuski s premijerove strane reći da je došlo do 'provale'. Nitko i ništa nije ušlo 'unutra', jer nešto stalno izlazi 'van' - nedvojbeno je da je došlo do curenja podataka, kao što i inače konstantno curi na
svim razinama vlasti. Curi iz MUP-a, curi iz USKOK-a, DORH-a, a kontrolirano curi i iz same vlade, u uši i usta favoriziranih medija.

Uloga Jutarnjeg u ovoj aferi pokazala se na koncu daleko dvojbenijom od uloge Večernjaka. Večernji list je dobio ključnu informaciju i objavio je, baš kao što bi to napravio bilo koji normalni list u bilo kojoj zemlji na kugli
zemaljskoj, osim onih u kojima vladaju Lukašenko, Putin, Jintao i njima slični. Kako već rekoh, Večernji je u tom trenutku malo prenaglasio opremu, no kako vidimo, sad se to pokazuje sasvim opravdanim. EPH je pak pokrenuo pravu
protukampanju u kojoj se pokazao gorljivim glasnogovornikom svojeg bivšeg zaposlenika Ranka Ostojića i Banskih dvora, čak i prije no što je objavljeno da Ostojić i dalje stanuje u stanu Ninoslava Pavića. Ono što je tužno je da je pri
tome objavljen čitav niz nenovinarski obojanih članaka.

Čisto sumnjam da je to informacija koju su u Večernjaku saznali tek sad, mnogo je vjerojatnije da su je čuvali za prigodu kad im doista zatreba. Kao što je ova. Ali, ponovno, ni ja nemam baš nikakvih dokaza za takvu tvrdnju. Kao što ni
ministar Ostojić nema dokaza da bi mogao prozivati hrvatske novinare i Večernji list da su instrument u rukama mafije koja želi njega ukloniti! Ministar unutrašnjih poslova nema prava izgovoriti tako nešto! Ministar Ostojić je pak i
kazneno odgovoran kad tako nešto izgovori! O političkoj odgovornosti bolje ne govoriti, jer je dobroj većini u ovoj vladi (kao i u onima prije nje) očito to posve strani pojam.

EPH je pokrenuo pravu protukampanju u kojoj se pokazao gorljivim glasnogovornikom svojeg bivšeg zaposlenika Ranka Ostojića i Banskih dvora, čak i prije no što je objavljeno da Ostojić stanuje u stanu Ninoslava Pavića. Kako ministar
unutrašnjih poslova može tvrditi da je objava afere u sustavu nacionalne sigurnosti isključivo napad na njega samoga? Otkud mu pravo da proziva novinare kao mafijaše? Kako može istog vikenda kad je priča objavljena nedvosmisleno
tvrditi da nije bilo nezakonitosti - prije no što je proveo bilo kakvu istragu? Kako ministar unutrašnjih poslova ne može shvatiti da se svijet ne vrti (samo) oko njega? Kako ministar unutrašnjih poslova ne može shvatiti da je
neprimjereno da stanuje u stanu kojem je vlasnik njegov bivši poslodavac? Čovjek protiv kojeg se k tome vode i neke ozbiljne istrage, bile one opravdane ili ne? I još k tome imati obraza i zafrkavati se s novinarima koji ga o tome
pitaju?

Naravno, odgovor ne treba dugo tražiti. Ministar unutrašnjih poslova i ovaj put može reći što god hoće, jer ima podršku u liku premijera, koji je, već po pravilu, umjesto da smiruje sukob, voljan odvrnuti ventil još koji stupanj i
situaciju dovesti do usijanja.

U ovom trenutku to je ono što mu ionako najviše odgovara. Što bude više priča o sukobima na dnevnopolitičkim i ideološkim razinama, to će biti manje prostora i vremena za rasprave o ključnim problemima ove države, one s kojima se on i
njegov kabinet nipošto nisu u stanju nositi. Ili barem ništa bolje od onih prije njega.

Piše: Ivan Hrstić

PIše: Ivan Hrstić

Povratak