RADMAN U AKCIĆU »'Ko žuri, vrat lomi«

03.11.2012.

Štono bi se pjesmom reklo – finila je i ova! Goran Radman novi je glavni ravnatelj HRT-a. Ne gine mu petogodišnja vladavina, makar Zakon o HRT-u ostavljao teoretsku mogućnost smjenjivanja ukoliko zastupnici procijene kako nije ispunio njihova očekivanja. No, tako s vrha HRT nikad nitko nije maknut.
    Nema se izboru što prigovoriti, jer procedura je odrađena u potpunosti, jer demokracija je bila na djelu, jer svatko je mogao glasati kako mu drago, jer se zastupnici kunu kako su izabrali najboljeg, onog koji im nije davao nerealna, ako ne i lažna obećanja. Znači li to da su drugi lagali u zastupnički brk, i kojim su uopće metodama zastupnici tu laž detektirali, ovaj tren nije ni važno. Važno je, ili barem znakovito, da se dobar dio medija nakon izbora posuo pepelom po glavi, čak i oni koji su za kampanje tako zdušno puhali u jedra drugih, recimo Saše Runjića. Sad, nakon okončana izbora, došao je na red spomen onog dobra iz Radmanove biografije, počevši od ludo hrabrog odijevanja veste umjesto odijela za hvatanja u ruke valjda zadnje Titove štafete koja je ovim prostorima trčala, do uspješna vođenje Microsofta za ovaj dio svijeta. Radman je zapravo dobro rješenje, ma se ipak moglo bolje honorirati ovo v.d. vodstvo, sukus je kolumnističkih razmišljanja nakon što je priča dobila svoj kraj. To, međutim, samo potvrđuje kako je u nas imperativ biti s glavnim ravnateljem HRT-a u dobru i kad ga ne ljubite baš, jer prije ili kasnije svima nam je s televizijom imati posla, poglavito kad ste izdavač, političar, zvijezda u usponu, ili već nešto slično.
   
Saborsko rešetanje

Goranu Radmanu valja poželjeti svaku sreću, baš kao što HRT-u valja poželjeti svaku sreću, da bude najbolji javni servis ne samo u regiji. Ostati bez javnog servisa, učiniti ga beznačajnim i nerelevantnim značilo bi gurnuti ionako izgubljen narod još dublje u ralje nekog Sulejmana i neke Lare. No, što nam to novog, drugačijeg, valjda boljeg, donosi Radman to nitko živ ne zna, pa ni oni koji su se tako lako odlučili za njega, puno lakše nego je to, tko zna čim tjeran, učinio predsjednik Vlade. Ako ništa prošlo je od onog »dobrog« Radmana dvadesetak godina. Jest, dali su kandidati pred zastupnike svoje programe, jest, u njima je svega pobrojano, no istina je i to da ih se za saborskog rešetanja nije pitalo ništa krucijalno, ali ih se pitalo što misle o tome što se »Lijepom našom« snima u Širokom i Ljubuškom, te koji politički pritisak smatraju prihvatljivim kao da prihvatljiva političkog pritiska uopće ima. Neslužbeni kanali vele kako je i sam Radman bio poprilično ojađen po završetku ispitivanja pred Odborom za medije, jer ga nisu pitali ništa iz njegova programa. Na sreću programa ima na saborskim internetskim stranicama, a u programu veliki planovi i zadani rokovi. Ali, vazda ima neki ali.
    Radman tako predviđa, dakako, novi ustroj HRT-a, a u njemu, osim funkcije glavnog tajnika odanom ravnatelju, ima i, primjerice, ravnatelj programa, pa ravnatelj produkcije, ravnatelj tehnologije, ravnatelj poslovanja. Ništa tu spornog nema, osim sitne činjenice da mu za provedbu spomenutog treba novi Statut kuće, kojeg mora iskordinirati s Nadzornim odborom, koji pak neće u funkciji biti bar još dva, tri tjedna. Nadalje, Statut mora na saborsku sjednicu, sabor ga mora i usvojiti, sve to traži vremena kojeg realno ni Radman ni HRT nemaju.     

Još je žešći potencijalni kamen svekolikog spoticanja Radmanova želja da Informativne redakcije Hrvatskog radija i Hrvatske televizije objedini u jedinstven Informativni medijski servis HRT-a koji bi osiguravao svim programskim kanalima odgovarajuće medijske informativne sadržaje. Dakako, uz to ide i obveza novinara da savladaju i preuzmu obvezu »simultanog multimedijalnog izražavanja i komuniciranja« i za radio i za televiziju i za web i za tako dalje. I to je plemenito, taj zajednički desk, no to su pokušavali i drugi, da bi samo kao žrtve završili na tom desku na kojem će se, nema sumnje, rješavati i lomiti sve, sve taštine, sve želje i sve ambicije, s pokrićem i bez njega.
    Doda li se ovome da Radman navodno kani kraj svog življa HRT-ova dovesti i štogod ljudi izvana, da mu treba i netko tko će mu pomoći u analizi stanja, da se već priča kako će povjerenje dati suradnicima koje je oko sebe imao prije dvadeset godina, da će štošta ovisiti o ljudstvu što danima dotjerani čekaju njegov silazak među puk da mu istračaju »one druge«, očito je da na svjetlom Radmanovom putu stoji stotine nagaznih mina. Javnost je, stoga, jedina koja Radmanu u ovom trenu može biti od pomoći, no na žalost prve neke reakcije novog ravnatelja na ono što javnost piše i govori, činjenica da je za početak izabrao šutnju, sugerira kako za Radmana javnost počinje i završava što u sabornici, što na zelenilu Pantovčaka.
   
Ne kani oprostiti

Goran Radman je, naime, od svega što mu se za kandidature dogodilo jedino zapamtio da mediji, slikovito rečeno, uglavnom nisu promptno skinuli gaće ushićeni jer dolazi spasitelj. Zapamtio je da su navijali za druge, baš kao što ne kani tako lako oprostiti tranširanje zbog izjave dane zastupnicima, a zabilježene kamerom HTV-a, kako mu je uzor Radio televizija Zagreb iz 60-ih i početka 70-ih, odnosno kako je ta kuća najuspješnije odrađivala svoju javnu funkciju. U Radmanovu pisanom programu, istinabog, stoji: »Vidljiv je diskontinuitet i zanemarivanje pozitivne profesionalne tradicije koja je odlikovala Hrvatsku televiziju, posebno krajem 1960-ih i početkom 1970-ih.« Na ekranu, pred zastupnicima je međutim zvučalo drugačije, taman tako da se svatko imao pravo s tim pozabaviti. A Radaman, umjesto da eventualno pojasni što je mislio i da demantira ako je krivo, čekao je da ga izaberu pa da na osnovu svega napisanog procijeni tko je to od novinara i novina, medija općenito, vrijedan njegova povjerenja, a tko ne. Jer, mediji su krivi za sve.
    Nije ta taktika nova, niti je on prvi koji se čudom čudi onima koji ne prepoznaju veličinu i mudrost u ravnatelja od politike izabranog. Samo, teško je genijalnost prepoznati u izabrana vatrogasca koji na požarište ide deset dana nakon što su ga za gašenje delegirali, umjesto da gasi vatru odmah. Radman će, naime, na posao tek ovaj ponedjeljak, makar je imenovan prošlog petka. S takvom startnom brzinom ni Bolt ne bi uspio, a jedina je sreća što je trka na duge staze, pa se možda sve po dobru završi.
   
Zabava je završila

U svakom slučaju, finila je i ova. Imamo glavnog ravnatelja i nek' mu je sa srećom. Njemu, onima koji će s njim surađivati i po njegovim zamislima raditi, te poglavito nama koji ćemo sve to uredno pristojbom plaćati. Neka uredi Informativni program, neka učini kupovinu izvana transparentnom, neka učini firmu solventnom, neka riješi HRT jarma poreznoga, neka strpa u zatvor lopuže ako ih je, neka digne gledanost, neka mu program pjeva, a djelatnici budu poput Crocopa spremni od jedne presice napraviti čuda. Zapravo, kad malo bolje čovjek razmisli, nisu v.d. rukovoditelji toliko dobili HRT da očiste situaciju, nego da se poigraju, s programom a ne upravljanjem, a onda igračku vrate. Zabava je završila i svi ćemo se sretni vratiti u stare, stroge forme i gabarite, u doba kad je svaki potez bio debelo promišljen i sa svih strana izvagan prije nego se, ako se, dogodio.
    A jesmo li samo pretjerano pesimistični kad nam se čini da smo dobili stoput oprezniju i ekvilibriranju između različitih opcija sklonu verziju Mirka Galića, moglo bi se makar naslutiti čim se glavni ravnatelj konačno razdruži i konačno objavi sastav svoga tima. Evo će se u ponedjeljak sastati s v.d. ljudstvom i s novinarima izvana. Taman da možda konačno čujemo zašto se uopće vratio tamo gdje je onomad rekao da se vratiti nikad neće, i kako to da mu smetao nije čak ni izostanak konsenzusa kojeg je toliko zazivao govoreći kako bez njega angažman nema smisla!? Bit će da ti konsenzus i ne treba kad te nosi vjetar s Pantovčaka.

U pobjedničkom timu
   
    Tko je u Radmanovu timu!? Eto pitanja svih pitanja – žešćeg nego onog kako će u novom sistemu završiti Hloverka – na kojeg još nema ni približno odgovora. Zato se priča; da je Radman već Domagoju Novokmetu ponudio savjetničko mjesto što je ovaj prihvatio pa će stolovati njih dvojica kancelariju do kancelarije, da na HTV-u neće biti većih promjena do daljnjeg osim što visi v.d. urednik programa Dean Šoša jer je stilski previše »razbarušen« za novo društvo, da će Radman udariti na Hrvatski Radio gdje je mijenjati lakše, da će urednik programa HTV-a biti Zoran Šprajc makar se Šprajca uvijek spominje kao kadrovsko rješenje kad god tko odlazio i dolazio, da će Radmanova desna ruka biti Marija Nemčić, da se svega zasitila šefica Informativnog programa Sanja Mikleušević Pavić... Elem, tko je u Radmanovom timu!? To, valjda, zna – Radman.

Siniša Pavić

Povratak