Nemaš plaće, jedi kolače

14.11.2012.

Četiri-pet neisplaćenih plaća i honorara i ponuda snova: radi za honorar od 1.500 kuna i prijavi se na burzu rada. Ako si bio zaposlen, na konju si! Imat ćeš i ekstra zaradu, jer će ti država određeno vrijeme isplaćivati naknadu za vrijeme nezaposlenosti. Naravno, naknadu valja »zaslužiti«, odnosno ispuniti određene kriterije. Da ne nabrajamo sve uvjete, tek da se zna da se naknada može primati od tri mjeseca pa do 450 dana, ovisno o stažu radnika. Najviši iznos novčane naknade za prvih 90 dana korišenja ne može biti viši od 70 posto, a za preostalo vrijeme korištenja ne može biti viši od 35 posto iznosa prosječne plaće u gospodarstvu u prethodnoj godini. Dakle, tijekom prva tri mjeseca nezaposlenosti radnik iz ove priče mogao bi od države dobiti nešto više od 3,8 tisuća kuna pa kad se tome pridoda i obećani honorar od 1,5 tisuća kuna, kud' će više. Ima da skače od sreće! Radit će kao zvijer, ukazivati na društvene i ine nepravde, nezakonitosti, malverzacije... I, usput se javljati na burzu, ići na individualna i grupna savjetovanja za nezaposlene, izraditi profesionalni plan zapošljavanja, a možda uleti i u kakvu poticajnu državnu mjeru.

Radnik je u ovom slučaju novinar, odnosno novinari bivšeg dnevnog lista Business.hr i tjednika Akutal. Ponuda se ne odnosi na svih 35 otpuštenih novinara već samo one koji su prije otkaza imali stalan posao. Honorarci mogu računati na figu u džepu, odnosno 1,5 tisuća kuna za koje je uopće upitno hoće li im ikada biti isplaćeni, kao i uostalom dugovanja prije stečaja. Na genijalnu ideju kako, s oproštenjem, shebat novinare-radnike i državu došli su novinari-biznismeni. Prije no što su je izrekli, ne i napisali jer bi to ipak bio čvrst materijalni dokaz, dobro su svoju ideju izbistrili s pravnom službom poduzeća. I, sve je čisto. Osim ako se stavi na papir.

Sva je sreća da je priča objavljena u javnosti pa se možemo nadati da će slijedom javno objavljene informacije postupiti nadležne inspekcijske službe, jer je od novinara, iako su ostali bez posla, teško očekivati da će okrenuti broj telefona i zazvati poreznu ili radnu inspekciju. Koliko god se dičili svojom slobodom teško progovaraju o sebi i svim nezakonitostima koje ih u svakodnevnom radu pogađaju. O zaštiti svojih ljudskih i radnih prava novinari otvoreno progovaraju, uglavnom, udah prije utapanja.

Gole stražnjice i prazna želudca malo tko može biti slobodan i neovisan. Golom stražnjicom, pak, Dino Geromella, vanjski suradnik Aktuala prije više od mjesec dana pokušao je prokazati medijsku scenu u Hrvatskoj. Pokušao, jer nekog odjeka i nije bilo. Neisplaćena dugovanja poslodavca (koje je on pokušao pretvoriti i u kompezaciju kolačima vrijednim 10 tisuća kuna) kompezirao je oglasnim prostorom. »Nisam Kate Middelton ni Nives Celzijus, niti je moja fotografija toliko ugodna za oči. Ali razni su mi mediji dužni novce, a neki mogu samo platiti kompenzacijom, kao što je ova stranica reklame«, među ostalim je poručio obnaženi novinar navodeći i kako bi bio odjeven da je za odrađeni posao plaćen.

Oglas je objavljen što dijelom pokazuje i koliko je uopće medijskim poslodavcima stalo do radnika. Ako će se i skinut do gola, neka im bude. Neće time ništa promijeniti.

Zbivanja i Businessu.hr i Aktualu nisu neka izolirana priča. Malo radikalnija, ali u osnovi to je slika stanja u domaćim medijima. Kojima neće pomoći nikakvo traženo spuštanje stope PDV. Koja je, usput, odavno snižena s posljedicama: satiranje novinarstva i novinara, ubrzna trivijalizacija, estradizacija, površnost... Sve u ime profita za uski krug. Kojeg više nema kao prije. Pa bi sada država trebala dati novi impuls. Trebala bi, doista. Ali, u nekom drugom smjeru i kakvim porezom na žutilo i oštrim kontrolama poslovanja. Onda se ni situacije poput pokušaja prevare novinara i države u Business.hr i Aktualu ne bi događale.

Gabrijela Galić

Povratak