Europa spašava svoje tiskane medije

15.12.2012.

I nedavni izvještaj lorda Briana Levesona o teškim kršenjima etičnih načela u britanskim medijima, u kojem se na skoro dvije tisuće stranica secira kriminalan odnos koji je godinama vladao između medija, politike, policije i javnosti, zapravo svjedoči o važnosti slobodnih medija u demokratskim društvima.
    Izvještaj nekadašnjeg suca Levesona uslijedio je nakon skoro jednoipolgodišnje istrage afere koja je potresla britansku medijsku i političku scenu, nakon Guardianovog otkrića da su novinari britanskog tabloida News of the World nezakonitim prisluškivanjem dolazili do privatnih i intimnih informacija iz života britanske estrade, potkupljujući pritom policajce i političare koji su svojom šutnjom kupovali povlašten tretman u medijima.
    Iako je lord Leveson u svom izvješću predložio temeljitu reformu jednog od najliberalnijih medijskih tržišta u svijetu, kao i uspostavu oštrijeg zakonodavnog nadzora nad medijima i stvaranje novog regulatornog tijela – po prvi put u protekla tri stoljeća – ne bi li se spriječile dosadašnje zloupotrebe u medijima, to se najvjerojatnije ipak neće dogoditi.
    Britanski mediji sasjekli su Levesonovo izvješće ocijenivši kako bi provedba njegovih preporuka dokinula istraživačko novinarstvo u Britaniji i uvelo državni nadzor nad medijima. I britanska politika podijelila se oko tog pitanja, no čak i oni koji podržavaju Levesonove zaključke plaše se da bi stvaranje vanjskog regulatornog tijela prije ili kasnije bilo iskorišteno za pritisak na medije, čime bi se ugrozila njihova sloboda.
    A to je u demokraciji nedopustivo.
   
Ugrožavanje slobode

Britanski premijer David Cameron, koji je i naredio osnivanje Levesonove komisije, poručio je kako ne želi biti političar koji je prešao Rubikon i za čijeg je mandata uspostavljena državna kontrola nad medijima. Iako se upravo u Britaniji iza slobode medija često skriva zloupotreba nereguliranog medijskog poslovanja, a britanskim političarima uoči izbora nije u interesu zaoštravanje odnosa s medijskim mogulima, takva je rasprava moguća samo u demokratskim društvima u kojima je uloga slobodnih medija neupitna.
    Međutim, duboka kriza koja je zahvatila tiskane medije u Europi ugrožava njihov opstanak, čime dovodi u pitanje obavljanje njihove ustavne i javne funkcije u budućnosti.
    Ozbiljne novine diljem Europe grcaju u problemima, ponajprije zahvaljujući padu tiskanih naklada i dramatičnom smanjenju prihoda od oglašavanja. Sve je više novina u Europi na prodaju, ali i sve je više novina koje se gase. Njemački Frankfurter Rundschau prvi je ozbiljni njemački dnevnik koji je nedavno objavio stečaj, a i Financial Times Deutschland je pred gašenjem. Ugledni britanski Financial Times prodaje se. Novine još nisu pronašle održiv način naplate sadržaja na internetu, a objavljivanjem besplatnog sadržaja na internetu novine konkuriraju same sebi.
U takvim okolnostima, svjesne važnosti tiskanih medija u demokratskim društvima, mnoge europske zemlje pokušavaju pomoći svojim novinama. Francuska pritom osobito prednjači, vjerojatno i zbog važne uloge koju su novine odigrale u francuskoj revoluciji, kao i u značajnoj ulozi medija u sazrijevanju građanskog društva.
    Smatrajući da mediji »značajno pridonose informiranju građana« i »širenju aktivnog mišljenja«, u Francuskoj je država uspostavila cijeli sustav potpora medijima, ne bi li se poboljšao položaj medija i potaknuo razvoj i distribucija medija, očuvao pluralizam i pospješio multimedijski razvoj medijskih kompanija.
   
Potpore medijima

Francuska je razradila tri vrste potpora svojim medijima: izravne, neizravne i potpore za poticanje pluralizma medija. Među izravne potpore spadaju strateški fond za razvoj medija, olakšice novinarima za prijevoz i pri korištenju brzih vlakova, potpore za modernizaciju medija i potpore za distribucija novina.
    Kad je riječ o potporama za održavanje pluralizma, Francuska ima poseban fond za oglašavanje u nacionalnim dnevnim novinama, doduše s ograničenim resursima, dok lokalni mediji mogu koristiti isti takav fond na lokalnim razinama. Francuska također poznaje i posebne potpore za regionalne i lokalne tjednike, a odvaja i sredstva za potporu modernizacije dnevnih novina, kao i fond za razvoj informativnih internetskih portala.
    No unatoč tome naklada konzervativnog Le Figaroa – najprodavanijeg francuskog dnevnika – konstantno pada. Kako nam je objasnio Cyrille Lachevre, urednik ekonomije u tom dnevniku, unatoč državnim potporama novine u Francuskoj imaju velik problem s distribucijom, jer se zbog krize kiosci diljem zemlje zatvaraju.
    Jednu trećinu svoje naklade Le Figaro prodaje putem pretplate, a drugu trećinu preko kolportaže. Jedan dio naklade odlazi izravno u državne institucije, koje su u Francuskoj dobar postojan kupac dnevnih novina. Za razliku od mnogih novina koje uslijed krize krešu većinu troškova, Le Figaro još uvijek ima respektabilnu dopisničku mrežu u sedam glavnih svjetskih centara, kao i mrežu slobodnih novinara koje koristi prema potrebi.
    No svejedno »Le Figaro godišnje gubi dva posto svoje naklade«, kaže Lachevre, objašnjavajući da pritom novine ne sjede skrštenih ruku, nego pokušavaju izgubljene prihode nadoknaditi prodajom informacija na internetu.
    Le Figaro je tako, pohvalio se Lachevre, prvi od francuskih listova napravio svoju internetsku stranicu, a danas ima veliku mrežu stranica različitog sadržaja, od stranice za oglašavanje stanova za iznajmljivanje, za vremensku prognozu, kulturne događaje...
   
Analize najvažnije

Sa sličnim se problemima suočavaju i u lijevo usmjerenom Le Mondeu, koji je po broju prodanih primjeraka odmah iza Le Figaroa. Kako objašnjavaju novinari tog dnevnika Claire Gatinois i Alain Faujas, Le Monde je još prije nekoliko godina prodavao 460 tisuća primjeraka novina dnevno, a danas prodaje oko 300 tisuća. U Le Mondeu pokušavaju povezati tiskano i internetsko izdanje, a počeli su i naplaćivati sadržaj na svojim web stranicama. Dosad su prikupili 30 tisuća pretplatnika koji plaćaju po 15 eura mjesečno. Pokušavaju se prilagoditi zahtjevima čitatelja kraćim i jednostavnijim tekstovima, no i dalje su analize najvažnije, jer su novinske analize jedan od razloga zbog kojeg čitatelji još kupuju novine.
    Francuska poznaje i neizravne potpore medijima, koje se dijele na fiskalne i društvene. U fiskalne se ubrajaju niža stopa PDV-a na novine, posebne povlastice za ulaganja u medije, kao i porezna oslobođenja za izdavače i novinske agencije.
    U društvene potpore spadaju niže stope za novinske distributere i kolportere, poseban obračun doprinosa za novinare, kao i povlastice za lokalne dopisnike novina, ali i povlaštene poštanske cijene za tisak.
    I mnoge druge države uvele su subvencije za medije, kako bi sačuvale tiskane medije. Većina europskih zemalja, posebno onih zapadnih, primjenjuje nultu ili nižu stopu PDV-a na tiskane medije.
    Primjerice, Finska, Danska, Belgija, Velika Britanija i Litva imaju nultu stopu PDV-a na novine, dok je još veći broj onih zemalja u kojima je ta stopa do pet posto: Francuska, Luksemburg, Švicarska, Španjolska, Malta, Cipar, Grčka, Italija, Portugal, Litva, Češka i Mađarska. Stopu PDV-a između pet i deset posto imaju Nizozemska, Slovenija, Poljska, Njemačka, Švedska i Estonija.
    Tiskani mediji nalaze se pred mnogim izazovima, a njihove uprave i uredništva moraju riješiti mnoga pitanja o kojima ovisi njihov opstanak, poput povećanja konkurentnosti i rezanja troškova poslovanja bez narušavanja kvalitete sadržaja, jer u protivnom novine rapidno gube čitatelje, te rješavanja problema besplatnog sadržaja na internetu.
    U sadašnjim okolnostima, međutim, kada produbljivanje gospodarske krize i porast broja nezaposlenih izravno ugrožavaju opstanak dnevnih novina, teško je povjerovati da će ta grana medijske industrije moći preživjeti bez aktivne potpore države. Iako ne i u Hrvatskoj, to su u Europi shvatili već odavno.

FRANCUZI I EUROPLJANI VOLE ČITATI TJEDNIKE
   
    Naši francuski medijski sugovornici naglašavaju posebnost francuskog medijskog tržišta, koje ima razmjerno slabe dnevnike, ali istodobno i vrlo snažne tjednike. »Francuzi vole čitati tjednike!«, kazao nam je urednik Lachevre, a čini se da je riječ i o europskom, a ne samo francuskom trendu.
    Naime, dok dnevne novine posvuda loše stoje, tjednicima ide bolje. Njihove naklade rastu. Britanski Economist samo je jedan od primjera uspješnog tjednika kojemu upravo zbog posvećenosti sadržaju, a ne isključivo prezentaciji, naklada već godinama sustavno raste.
    Slično je i s mnogim drugim tjednicima. Dobro stoji ugledni njemački Spiegel, zatim Die Zeit, zatim nedjeljno izdanje Frankfurter Allgemeine Zeitunga, američki New Yorker, kao i esejistički dvomjesečnik London Review of Books. Drugim riječima, ide dobro onima koji nude kvalitetno štivo čitateljima koji vole čitati i koji se ne boje dugih tekstova i ozbiljnih tema.

Denis Romac

Povratak