Program smijenjenog pomoćnika: Državno draže od privatnog

16.12.2012.

Večernji list posjeduje medijsku strategiju smijenjenog pomoćnika ministrice kulture, Milana F. Živkovića, a koja je zapravo interni dokument prema kojem bi Ministarstvo kulture počelo izradu smjernica za javnu raspravu.

Živkovićevo viđenje razvoja medija moglo bi se nazvati radikalnim, ili barem neuobičajenim za osobu koju je postavila politika, a “medijski porez??, zbog kojeg je Živković smijenjen, spomenut je kao dugoročni plan te, de facto, preimenovanje pristojbe za HRT i njezino prilagođavanje financijskoj situaciji svakog građanina. Kao alternativa, ili dopuna, spominje i oporezivanje profita telekomunikacijskih tvrtki.

Internet dostupan svima

Živković, koji je trenutačno “na ledu” i za kojega se priča da bi mogao ostati u Ministarstvu i nastaviti raditi započeto, trenutačnu situaciju u medijima ocjenjuje kao tabloidizaciju koju bi se moglo ispraviti ulaganjem javnog novca u javne medije.

– Masovna demokracija bez javnih medija može biti samo igra moći. Iz jedne perspektive cilj se vidi kao suradnja javnih, privatnih i zajedničkih medija u nastojanju da građanima ponude što potpuniju informaciju o društvu i politici – njegov je stav. Kritizira postojeći sustav vrednovanja vijesti jer i javni mediji svoje teme rade prema tome što je objavljeno u privatnim medijima, odnosno koriste ih za “prepoznavanje” tema. Drži da je napredak u odnosu na HRT postignut, no da se odnos Vlade i HRT-a moglo drugačije riješiti, a ne ugovorno. Pita se kako će HRT izvještavati o Vladi u godini obnove ugovora. Živković se zalaže za proširenje djelovanja sadašnjeg Fonda za pluralizam medija, koji dodjeljuje novac samo elektroničkim medijima. Nakana mu je da kroz fondove novac dobivaju kvalitetni projekti bez obzira na način medijskog izričaja, te upozorava na nedostupnost interneta svim građanima, što bi omogućio javnim novcem naknada za medije.

Hinu bi rekonstruirao u servis koji bi se tematski bavio pojedinim sektorima, a ne da izgleda kao servis za Vladina priopćenja. Protiv tabloidizacije bi se borio raznim mjerama i olakšicama prema privatnim nakladnicima, koje bi poticale javne sadržaje, između ostalog natječajima za istraživačke projekte u kojima bi novinari pobjednici mogli dulje raditi na temama i biti financijski osigurani.

Kriv je pristup

Predsjednik HND-a Zdenko Duka drži da se Živkovićeva reforma treba nastaviti s njim ili bez njega.

– Komercijalni listovi su u gubicima i u Europi je već uveden direktni ili indirektni poticaj javnim novcem. Intervencija javnim novcem treba i Hrvatskoj – kaže Duka naglašavajući da su neke zemlje ukinule PDV na novine, ali uz uvjete. Detalji se, kaže, trebaju dogovoriti s HND-om i vlasnicima medija. Profesor Stjepan Malović upozorava da je pitanje što je to “javni medij”, a onda je i pitanje što se želi postići strategijom.

– Krivi je pristup. Država ne razumije uvjete za stvaranje medija, ona ne treba tako detaljno i strogo regulirati medije, već treba stvoriti uvjete da tržište bude transparentno. Mi imamo dobrih medijskih propisa, ali što će nam kada se ne provode? Primjerice, zašto država ne provede svoje zakone i ne utvrdi prave vlasnike medija? Postoje okviri za položaj novinara i uređivačku politiku, ali država ne vodi brigu! Čemu nova strategija? – pita se Malović. Hrvatske javne medije naziva državnim medijima u kojima uređivanje nije neovisno, a predviđa da bi tako završili i Živkovićevi projekti koji bi pobijedili na natječajima. Uvijek bi, kaže, u komisijama sjedili ljudi koje bi instalirala politika.

– Živković nije o tome razmišljao već je pokušao nešto postići intervencionizmom države. Vidjeli smo kako je završio Vjesnik. Novinari mogu biti slobodni samo dobrim položajem, ne bi im prijetilo siromaštvo i bili bi neovisni o korupciji – kaže Malović.

Kontroverzni naglasci iz strategije

1. Za materijalna razmjenjiva dobra poput tiskovina, tržišni mehanizam može opstati kao dopunski u pojedinim dijelovima, ali glavni izvor financiranja javnih sadržaja trebaju biti javna sredstva. Hoće li se ona namaknuti porezom na profit telekomunikacijskih kompanija, ili pristojbom za javne medije, odnosno oboje, pitanje je provedbe koje ne treba podcjenjivati

2. Restauracija kapitalističkog načina proizvodnje potaknula je mnoge novinare na odlazak u privatnu sferu. Tako su mediji u vlasništvu države i ideološkoj matrici vlasti kadrovski osiromašeni za dio kreativnijih pripadnika naraštaja profesionalaca. Malotko je od njih svoje talente u slobodi tržišta ‘90-ih uspio ostvariti. Medijski projekti su se pokretali i, često, ubrzo propadali

3. Trebalo bi okupiti najbolje domaće novinare, omogućiti im stabilan i, o političkoj kao i ekonomskoj moći, neovisan izvor sredstava, uključiti mlade još neafirmirane autore, obrazovanje i - pustiti ih da rade. Budući da bi se većim dijelom financirale iz pristojbe, bilo bi razumno ove novine prodavati po nižoj, dostupnijoj cijeni (dvije ili tri kune), a opseg oglasa ograničiti

 
Piše: Velinka Knežević/VLM

Povratak