Laži jadnih medija o javnim medijima

18.12.2012.

– Jesi vidio, trafikant, kako Večernjak rehabilitira Vesnu Pusić? Čeka se još samo da se uredništvo lista u vlasništvu Privatne katoličke medijske zaklade javno ispriča ministrici vanjskih poslova zbog svega što je posljednjih dana o njoj napisano...
    – A šta je napisano?
    – Pa između ostaloga i to da se Vesna Pusić srozala na razinu madraca, odnosno na nivo Ante Kovačevića koji je nju osobno vrijeđao onom prostačkom doskočicom o mudracu i madracu.
    – A kako se uspjela toliko srozati?
    – Nisi valjda zaboravio onu njenu izjavu da je ministrica kulture Andrea Zlatar Violić »pogriješila samo utoliko što nije na vrijeme izbacila van iz ministarstva tog malog koji
    se istrčao«?
    – Misliš na »malog« Milana F. Živkovića?
    – A na koga drugog? Uglavnom, sad ti u Večernjak pjeva novu pjesmu: »Ispada da ministrica Vesna Pusić uopće nije pogriješila kad je rekla da 'tog malog' po hitnom postupku trebalo izbaciti van iz ministarstva.«
    – Otkud sad pa nova pjesma ta?
    – Otud što su »novinari iz komercijalnih medija koji su stali u obranu Milana F. Živkovića ostali šokirani kad su u ruke dobili njegovu viziju medijske strategije za Hrvatsku«.
    – I šta je to toliko šokantno u njegovoj viziji?
    – To što Živković, kako pjeva naslov u Večernjaku, »zaziva povratak u komunizam«.
    – Kakav komunizam? Onaj u kojem je Večernjak pokrenut?
    – Evo pa slušaj: »komunizam u kojem nije bilo privatnih komercijalnih medija niti konkurencije« i gdje se »sve financiralo iz javnih izvora«.
    – Znači: nije istina ono što je tvrdio Jakov Blažević, da je novinare u Jugoslaviji financirala CIA?
    – Ne zajebavaj, trafikant! Večernjak Živkoviću spočitava što je uspio »ne vidjeti desetljeća i desetljeća koja su dokazala da su zapadni komercijalni mediji bili temelji demokracije i napretka, a ne nekakva glasila u Sjevernoj Koreji ili SSSR-u«.
    – Odnosi li se to i na ono posljednje desetljeće prošloga stoljeća, dok je Večernjak bio skoro pa sovjetsko ili sjevernokorejsko glasilo mlade hrvatske države i stranke joj na vlasti?
    – Ne, jer se »uopće ne smije dvojiti o ulozi komercijalnih medija na hrvatskoj medijskoj sceni«, budući da su oni »otvorili sva ključna društvena pitanja zadnjih dvadeset godina tako što su pred hrvatske građane iznosili ključne činjenice«.
    – Pa tako i ključne činjenice o više nego transparentnom načinu na koji je država prodala, pa potom preprodala Večernjak, e kako bi ga učinila »zapadnim komercijalnim medijem«?
    – Ti si, trafikant, gori boljševik i od Živkovića!
    – A po čemu je Živković boljševik?
    – Po tome što je »zastrašujuće da netko pred pragom 2013. godine govori o nekakvom 'restauriranju kapitalističkog načina proizvodnje' kao nekom zlu te zaziva javna sredstva kao glavni izvor financiranja javnih sadržaja«.
    – A nije zastrašujuće što pred pragom 2013. godine najglasnije kukaju i zapomažu upravo kapitalisti? Kad čuješ tugovanke naših tajkuna i mogula, imaš osjećaj da bi svaki od njih najradije investirao u kontrapretvorbu i da već izrađuju feasibility studije o tranziciji privatnih katoličkih medijskih zaklada u socijalističke saveze radnog naroda...
    – I onda bi im Živković pomogao u njihovom kapitalističkom jadu i nevolji tako što bi oporezovao profit telekomunikacijskih kompanija sa ciljem da tako ubranom lovom učini da internetska veza postane svakome dostupna?
    – Baš svakome? Uh, to stvarno bazdi na komunizam! A gdje si pročitao te programske osnove Komunističke internetcionale?
    – U Jutarnjem listu, gdje su se – baš kao i Večernjak istoga dana – »jedini« domogli teksta Živkovićeve strategije, ali su ga, za razliku od Večernjaka, objavili u cijelosti.
    – Šta se Jutarnji opoštenio?
    – Ako misliš da je poštenje objavit tekst pod falsificiranim naslovom »Tajni dokument Ministarstva kulture kojim su pokušali uvesti porez na televiziju«.
    – A šta je tu falsifikat? To što se dokument više ne može nazvat tajnim, budući da su ga učinili javnim?
    – Falsifikat je ono što se u priči o Živkovićevoj medijskoj strategiji ponavlja od samog početka: uvođenje poreza na televiziju.
    – Šta se odustalo od poreza koji će se odrezat i onome tko ima i onome tko nema telku?
    – Ma nije Živković uopće smislio nikakav porez na televiziju, jer bi to bilo potpuno besmisleno, budući da RTV-pristojbu i ovako plaća 98 posto građana. On je predložio da javnost raspravi o poštenijim načinima ubiranja i distribuiranja te pristojbe: da najimućniji plaćaju najviše, a da oni socijalno ugroženi ne plaćaju ništa, ali da pritom javni mediji budu jednako dostupni svima, i bogatima i siromašnima. S tim da u javne i javno financirane medije ne bi spadali samo Hrvatska televizija i Hrvatski radio, nego i internet i javne novine...
    – Kakve javne novine? A šta su ove što ih ja prodajem na trafici: tajne?
    – Javne novine su ozbiljne i – vjerojatno će se naći kmetova kojima će i ovo zvučati kao zazivanje komunizma – društveno odgovorne novine u kojima bi radili vrhunski profesionalci i koje, zahvaljujući javnom financiranju, ne bi ovisile ni o diktatu oglašivača ni o vladajućem tabloidiotizmu tržišta...
    – Nego o diktatu države i vladajućih političkih struktura?
    – Ne, baš naprotiv. Zakonom bi se uredilo da vladajuće garniture ne mogu utjecat ni na njihovo financiranje, pa tako ni na uređivačku politiku. Osim toga, javnim novcem bi se financirali i lokalni mediji koji ne bi opsluživali lokalne vlasti i tajkunčiće, nego bi stvarali svoje programe i sadržaje, otvarali vrata mladim ljudima koje zanima pravo novinarstvo, a ne obavljanje trgovačko-uslužnih djelatnosti u medijima...
    – I onda se taj »mali« Živković čudi što ga žele izbacit van? Pa dobro da ga nisu hitili ne samo iz ministarstva nego i iz majke domovine, da ga nisu stjerali u tri Njemačke, gdje ga čekaju onaj Marx i onaj, kako se zove onaj drugi srbokomunist...
    – Misliš: Habermas?
    – Koji Habermas? Šta se tako zove predsjednik Komunističke partije Njemačke?
    – Filozof Jürgen Habermas koji je još prije pet godina od svih europskih vlada tražio da zaštite javne medije, na kojima je izgrađena suvremena europska civilizacija, od diktature profitarijata.

Predrag Lucić

Povratak