Javni izričaj na HTV-u polako gubi svaku vjerodostojnost

11.01.2013.

21. stoljeće

Ponekad se ulovim kako razmišljam o Davidu Ickeu. Kad sam jako umorna od života u Hrvatskoj, neki ljudi iznenada mi počinu nalikovati na humanoidne reptile, predatore koji nas žele pokoriti, neljudsku podvrstu koju je Icke otkrio u svojim knjigama.

Četiri javne osobe naročito me se tako doimaju - kod njih uočavam ono ubrzano zvjeranje, nagle pokrete glavom kao kod velociraptora iz Jurskog parka, nakežene zube, gušterske oči pretvorene u proreze, baš kao što to sve u britanskoj kraljevskoj obitelji ili kod Georgea W. Busha nalazi Icke, bivši sportski novinar kojemu je vidovnjak jednom prorokovao da će postati guru koji mora izliječiti svijet. Prihvatio je svoju tešku sudbinu iscjelitelja, napisao puno knjiga i često gostovao u emisiji "Na rubu znanosti" u znanstvenom programu naše javne televizije.Znanstvenici s naših različitih fakulteta pisali su i pišu peticije još od 2010. da se ta emisija izmjesti iz znanstvenog programa u zabavni, ili neznanstveni, ali im to nije uspjelo. Kod nas se više doista ne zna što je znanost i čemu služi. Biskupska konferencija svesrdno radi na tome da se vratimo u srednji vijek pa opet preuzmemo crkveni nauk o svijetu. Učenici se muče s matematikom koju svake godine znaju sve lošije, a teorije urote u znanstvenom programu objašnjavaju svijet jednostavnije i upečatljivije od prave znanosti.

Uvijek je lakše smisliti neku budalaštinu nego ponuditi pravo, složeno rješenje. To se ne događa samo u noćnom terminu znanstvenog programa. Neki dan čitala sam u dnevnim novinama o drogi - đavoljem prahu - koji vam može netko puhnuti u lice na ulici i doslovno vas pretvoriti u zombija koji pristaje na to da mu se odstrane organi, da poubija svoju djecu ili opljačka sam sebe. Doista me nervira kad se još jedna teorija urote prezentira kao činjenica zbog koje se svi moramo zabarikadirati u svoje stanove i živjeti u strahu. To je bit teorije urote. Netko vreba, treba se obraniti.

Skopolamina, što je stručno ime za đavolji prah, ima u različitim biljkama, između ostalog i u kod nas ‘popularnoj’ bunici (sjećate li se Hodaka, HDZ-ovca, šamana iz Saborskog koji ju je kuhao na proslavi Nove godine 2009. u svom ličkom vigvamu?). Ima jak halucinogen efekt, a u Bogoti, u Kolumbiji, veoma je rašireno trovanje tom drogom. No, mene ne muče oni koji kuhaju buniku - takvih je oduvijek bilo i bit će - nego oni koji vare neprovjerene informacije što se sad poput epidemije šire našim medijima.Na žalost, javna televizija koja bi trebala prednjačiti u promoviranju znanosti, izvrsnosti i javnog dobra, veoma često, ne samo u ‘znanstvene emisije’, već i u središnje dnevnike dovodi kvazistručnjake koji su kadri relativizirati i sam pojam znanosti, znanja uopće. Nikad o Plominu 3 nisu tu govorili stručnjaci koji nešto znaju o suvremenim pročišćivačima, o našoj potrebi za električ-nom energijom, o pravim problemima s kojima ćemo se suočiti ako ne riješimo energetske. Uvijek su gosti, kad je god neki veliki projekt u pitanju, isključivo alternativci koji nas plaše, koji ne vjeruju u industriju, u investicije,tehnološki progres i one koji ih donose.

Imali smo vilologa, stručnjaka za čarobnjačke vortekse u blizini Samobora u emisiji javne televizije koja je nekoć promicala ugledne javne osobe, a odnedavno je stalni gost ekonomski stručnjak Slavko Kulić, koji se zalaže za preuzimanje fiktivnog, internetskog ‘islandskog modela’ borbe protiv dugova, izmišljotine na koju više i ne treba trošiti riječi. Možda ipak treba spomenuti da je dr. Slavko Kulić bio ekonomski savjetnik velikog privrednika iz doba tuđmanizma, Miroslava Kutle.Javni izričaj tako polako gubi svaku vjerodostojnost, učenici srednjih škola vjeruju internetskim praznovjericama puno više nego profesorima. Po nekim anketama dvije trećine srednjoškolaca uvjereno je da su Twinse u Americi srušili Amerikanci sami da bi mogli zaratiti sa zemljama koje imaju naftu, mnogi ne vjeruju da su ljudi doista bili na Mjesecu i da nas suvremena medicina može izliječiti djelotvornije nego herbalisti i rukopolagači.Sve te odluke o gostima samostalno donose novinari i urednici HTV-a ili velikih dnevnih novina. Kao što odnedavno predlažu da samostalno, u skladu s vjerovanjima koja se propagiraju u emisiji javne televizije Peti dan, trebaju birati glavne urednike svojih medija. Neka vrsta suvremenog medijskog samoupravljanja. Za-što to ne može funkcionirati? Jer ni u jednoj ustanovi u kojoj tako nešto postoji (na sličan su način ustrojeni naši sudovi) nitko ne bira najbolje nego isključivo one koji se dodvoravaju svojoj ‘izbornoj bazi’.

Piše: Nada Mirković

Povratak