Novinarstvo rješenja protiv osjećaja beznađa

03.04.2013.

Nema dana da nas čitatelji ne upozore kako su nam novine tako “crne” da pažljivo biraju što će čitati i koliku dozu beznađa će danas uzeti iz medija. Sve same političke i gospodarske afere, informacije o nezaposlenima i siromašnima, ili kako je opet propala kapitalna investicija koju iščekujemo kao sunce ovog proljeća, koliko se država još zadužila, a koliko se mjeseci mora čekati na pregled u bolnici, žale se čitatelji.
Članak o uspjehu naše djece, kolektiva, znanstvenika, umjetnika i sportaša djeluje gotovo nestvarno, tek je iskrica, a nikako svjetlo.   
Staro pravilo da je vijest samo loša vijest, naši su mediji odavno kopirali od zapadnih medija i drže ga se tako strogo da pozitivne vijesti skrivaju pri dnu novinske stranice, emitiraju na kraju dnevnika, a u radijskim vijestima ili govornim emisijama za njih gotovo nema mjesta.
Točno je da većina političkih, gospodarskih i uopće društvenih zbivanja u nas nosi negativni predznak, ali mediji s druge strane ne čine baš ništa da, koliko je god to moguće, uravnoteže neuspjeh i uspjeh.
Svojedobno je agencija Associated Press provela istraživanje koje je dokazalo da negativne vijesti  – tragedije, kriza, rat, užas – pridonose “umoru od vijesti” koji čitatelje, gledatelje i slušatelje ostavlja s osjećajem da je sve loše i da je njihova sposobnost da išta promijene sve slabija ili nikakva. Taj osjećaj širi se u njihovu najneposrednijem okruženju, na zajednicu u kojoj žive i na njihovu percepciju svijeta uopće. To i te kako smanjuje izglede za bilo kakvim pozitivnim promjenama.   
Da mediji mogu i drukčije dokaz je i relativno novi model u svjetskom novinarstvu nazvan “novinarstvo rješenja”. Taj model negira praksu da su mediji samo prenositelji loših vijesti ili da samo upozoravaju na probleme, već se zalaže da novinari ponude primjere kreativnih ideja ili pozitivnih praktičnih primjera koji bi pomogli u pronalaženju izlaza.
Mediji bi morali biti zainteresirani da u svoj sadržaj uvrste ljude – iz poslovnih, neprofitnih, inovatorskih i drugih područja – s uspješnim idejama u praktičnoj primjeni. Obnovljiva energija, inovativna rješenja za poboljšanje gradnje, prijevoza, komunikacija i kvalitete života uopće, tek su neki primjeri pozitivnih tema. Kad bi izvještavali o pozitivnim primjerima s tih i sličnih područja, mediji bi svijet oko sebe predstavljali kroz okvir rješenja, a ne samo okvir problema.   
Istina, nekim je medijskim stručnjacima model novinarstva rješenja etički dvojben i pitaju je li novinarski posao pronalaziti načine kako doći do nekih promjena ili je njihov posao da informiraju javnost i tako bude društvenu svijest koja bi promjene trebala potaknuti? Pitaju i gdje je granica između novinarstva koje daje rješenja i tzv. zagovaračkog novinarstva u kojem se novinar neminovno opredjeljuje za neku stranu?
Takva pitanja postavljaju protivnici bilo kakvih promjena. Novinarstvo rješenja može se tumačiti kao oblik istraživačkog novinarstva jer i ono nastoji ispraviti neki društveni problem. Takvo novinarstvo ne zagovara konkretno rješenje, nego traži najbolje i kritički se odnosi prema njemu.
Kad novinari i sami ne bi uživali u bezizlaznosti, lakše bi našli primjere dobrih ideja i realizacija.

Ružica Cigler
 

Povratak