Vjesnik su namjerno ispraznili

13.04.2013.

Novosti

-Ako je netko vlasnik , onda se bori za svoje iz petnih žila., poruka je Marice Krivić, vlasnice 70 kvadrata poslovnog prostora na 14 katu Vjesnikova nebodera u sklopu kompleksa oko kojeg se upravo  raskusuravaju država i tri moćne korporacije.
-Kada je nešto državno, netko u sjeni ima namjeru dokopati se vrijedne imovine za malo novca. U slučaju podjele imovine i uknjiženja vlasništva nad nekretnininama i zemljištem Vjesnika  želim istaknuti – jedina sam platila prostor u gotovini i to 50 posto skuplje od drugih, a za što jedina dosad mogu i predočiti dokaz – kupoprodajni ugovor.  Budući da su me isključili iz dogovora suvlasnika, sama ću se uknjižiti kao vlasnik – nastavlja Marica Krivić
Naime, za  32.435 kvadrata najvrjednije građevinske parcele u Zagrebu procijenjene na čak 81,8 milijuna eura, postignut je dogovor o brisanju dosadašnjeg društvenog vlasništva i formiranju jedinstvene katastarske čestice  te uknjiženje vlasništva u zemljišne knjige.

Drugim riječima - podjela 'plijena' prema kojoj država preko Vjesnika , a kojem je većinski vlasnik, polaže prava na 60,96 posto vlasništva.  No, u 'igri' su i moćne korporacije , prije svega - Allegheny financial, nekretninska tvrtka medijskog tajkuna Ninoslava Pavića i partnera koja polaže prava na 11,94 posto, Tisak u vlasništvu Agrokora Ivice Todorića sa 10,96 posto i Večernji list, u sklopu austrijske Styrije sa 10,89 posto vlasništva.

Za te milijunske udjele  vodili su se dugotrajni pregovori. A nakon posljednjeg  – 19 sastanka očekivao se i rasplet, no ne i isključenje malih igrača  - naročito Marice Krivić, službene suvlasnce 0,2 posto Vjesnikova kompleksa.

-Nisu me pozvali, a niti moju odvjetnicu, na taj sastanak i dogovor o uknjiženju  vlasništva. Koliko sam shvatila, spominjao se i projekt za kojeg  ne mogu dokučiti čemu služi. Planira se, a čula sam to s više strana, rušenje kompleksa i gradnja poslovnog  centra.  Ostavljala sam poruke odvjetničkom uredu koji provodi dogovor suvlasnika, ali nisam dobila odgovor. Čini mi se da je to bilo namjerno jer trebalo bi se znati što ćemo s prostorom, a ne odugovlačiti. Imam osjećaj da netko namjerno izbacuje malog suvlasnika stvarajući mu nove troškove.  Oni koji su veliki plaćaju svoje troškove, a neboder namjerno drže praznim, poručuje Marica Krivić dodajući da je dosad s ostalim suvlasnicima, kako kaže, imala iznimno korektnu suradnju.

-Pokojni suprug i ja došli smo u posjed prostora u listopadu 1993. na natječaju  NIP Revije Vjesnika u stečaju.  Sklopili smo i ugovor na temelju kojeg smo za 70 četvornih metara na  14 katu platili čak 1750 tadašnjih njemačkih maraka po kvadratu. Kupili smo i inventar i prava na list Studio od kojeg smo odustali zbog suprugove bolesti.  Onda smo prostor izdavali Ninoslavu Paviću koji je redovito plaćao i nismo imali problema, a kada e njegova tvrtka odselila,  otkazao je zakup.  Nakon toga prostor smo iznajmili Večernjem listu, također bez problema.


No, prazan je od rujna 2011. I otada je teško naći zakupca. Svi se čude da u Vjesnikovu neboderu nema nikoga, a tek rijetki pitaju koliki su troškovi, poručuje gospođa Krivić dodajući i da tu vodi veliku bitku, naročito s Toplinarstvom HEP-a i Elektrom.
-Poslala sam nadležnima dopis u kojem sam navela da se ovdje događaju nerazumljive stvari. Primjerice, mogu li režije za  70 kvadrata koštati više od 4000 kuna, što je više od moje mirovine. Ima li mi netko pravo naplatiti ono što ne trošim? Zvala sam Državni inspektorat i rekli su mi da im hitno pošaljem sve dokumente, kaže gospođa Krivić i zaključuje:
- Od prvog sastanka suvlasnika u Vjesniku poručujem – ako nekome smetam, dajte mi zamjenski prostor.  Ovdje se igra neka čudna igra, je li to igra države ili nekoga drugoga, ne znam. O tome moraju odlučiti državne institucije. No, smatram da se Vjesnikov neboder ne treba rušiti, to je simbol Zagreba.  Netko to, ipak, namjerno uništava, zaključuje Marica Krivić.

Miroslav Edvin Habek

Povratak