hrvatsko novinarsko društvo croatian journalists' association
Perkovčeva 2 | 10 000 Zagreb | Tel: 482-8333 | Faks: 482-8332 | E-mail: hnd@hnd.hr

Arhiva "Iz medija"

NOVINARSTVO struka na raskrižju

04.05.2013.

Pomalo je teško vjerovati da je američka agencija CarrerCast, koja je specijalizirana za pomoć u zapošljavanju, ove godine svrstala zanimanje novinar u tiskanom mediju baš na najgore, posljednje 200. mjesto rang-liste u SAD-u. Agencija radi ljestvicu svake godine, procjenjujući prihode, stres i radnu okolinu. Sve to su razlozi najgore pozicije novinara u novinama – visoka razina stresa, vrlo rastezljivo radno vrijeme i slabi prihodi. I osim toga, redakcije se smanjuju sve više, režu se budžeti u novinama čemu i te kako doprinose internetski mediji. Inače je, prema tom istraživanju, najbolje, najmanje stresno zanimanje danas u SAD-u biti tzv. aktuar, analitičar koji interpretira statistiku kako bi procijenio vjerojatnost nesreća, bolesti, smrti i gubitka vlasništva uslijed krađa i prirodnih katastrofa.
    Ocjenjujući stanje tiska u Americi, londonski The Economist je prije mjesec dana prenio podatke o stanju informativnih medija u SAD-u koje je izradio Pew Research Centre prema kojem su se redakcije u novinama od 1989. godine do danas smanjile za tridesetak posto, a samo oko 40.000 novinara u Americi je u stalnom radnom odnosu, što je njihov najniži broj od sredine sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Zanimljivo je i to da je osamdesetih godina u Americi bio po prilici jednak broj PR-ovaca i novinara, a već 2008. PR-ovaca je bilo čak četiri puta više. A oglašivanje? Na svakih 16 dolara koje su »izgubile« u oglašivanju u tisku prošle godine, novine su u SAD-u zaradile samo dolar od digitalnih oglasa!
   
Sumorna situacija

    Prema prognozama Axel Springera, naklade njemačkih novina bi se u odnosu na danas do 2020. godine mogle čak prepoloviti.
    No, pustimo Ameriku, pustimo i Njemačku, ta za nas golema tržišta, a kako je kod nas? Što reći uz Dan slobode medija o hrvatskom novinarstvu?
    Situacija je sumorna, nemaju se baš čime pohvaliti niti vlasnici medija, nakladnici niti mi, novinari. I materijalno, financijski teško je posljednjih godina biti novinar u hrvatskim novinama, a loše se zarađuje i radeći u većini privatnih radijskih stanica. Dok su još prije 6-7 godina od oglašivanja u glavnim tiskanim medijima nakladnici zarađivali i više od pola prihoda, posljednjih se godina prihod od oglašivanja u pravilu ruši po 15-ak čak i 20 posto godišnje. Novinske naklade padale su po tek nešto nižim godišnjim stopama. U posljednjih godinu dana ugasio se jedini državni dnevnik Vjesnik, ali i tjednici Nacional, Forum te novopokrenuti dnevnik 21. stoljeće.
    U saborskoj proceduri je Zakon o PDV-u koji će od 1. srpnja sniziti PDV (barem) na dnevne novine s 10 na pet posto. To će ipak pomoći nakladnicima, a posredno i novinarima za koje je uredna isplata plaća u privatnim listovima sve više u pitanju. Bit će malo lakše, ali to nije znak da možemo očekivati bolje dane.
   
Privatno vlasništvo

    Privatno vlasništvo u medijima ima svoje jasne nedostatke i slobode mogu biti ugrožene, kao uostalom i u javnom servisu (kakav je Hrvatska radiotelevizija), samo na drukčiji način. Privatnim vlasnicima medija najbitniji su interesi profita. Ti se interesi često razlikuju od novinarskog poslanja i od javnog dobra koje bi novinarstvo trebalo promovirati. Pokrenuti medij je oblik poduzetništva. Nekad je mogao biti i vrlo profitabilan, danas više nije tako. Ali, nema toliko nesputanih novinarskih sloboda koje smiju ugroziti interesnu mrežu vlasnika. Čak ako možete pisati i izvještavati o svemu drugome, ipak ne smijete pisati loše o vlasniku u njegovim novinama.
    Javni servis, onaj na Hrvatskoj radioteleviziji u načelu je pod izvjesnim utjecajem politike. Najčešće je to jedna od vladajućih politika, valja priznati – taj je utjecaj u načelu sve manji. Ali, to »u načelu« vrlo je rastezljiv pojam. Sve ovisi kako padnu karte. Često postoji jedan koloplet interesa i moći koji korespondira s različitim političkim korisnicima i, naravno, poanta je da se sve to ne vidi. Tu je vrlo, vrlo realni javni novac i njegov je utjecaj ipak najvažniji jer je HRT i dalje baš jedini sigurni medij, on uvijek starta s gotovo milijardu i pol kuna u kešu, a dugova može biti koliko hoćeš, nije strogo ograničeno. A restrukturiranje ide polako, rok je uvijek najmanje na dvije godine, ne kraće.
    Svaka druga naša radiostanica još je uvijek u barem djelomičnom vlasništvu lokalnih vlasti. Ako vlasti već plaćaju, žele i program koji im je po volji. To je ozbiljni problem, jer bi se mnoge radijske stanice bez novca lokalne samouprave ugasile.
    Onda, bez čistog vlasništva nema slobodnog novinarstva. Zdrav kapital u privatnim medijima može jedini biti jamac nekoruptivnog i neovisnog novinarstva. Utjecaj na privatne medije može se locirati putem praćenja tko oglašava u mediju i putem praćenja kreditiranja tog medija. Ali je jedini pravni učinak protiv lažnog, prikrivenog vlasništva u medijima razbucavanje tajnih, ortačkih ugovora o vlasništvu. Njih sigurno još ima o-ho-ho...
   
Kazneni zakon

    Kolektivni ugovori onakvi kakvi su bili potpisani u bolja vremena, vrijede još jedino na Hrvatskoj radioteleviziji. U drugim su redakcijama nakladnici uglavnom jednostrano reducirali novinarska i zaposlenička prava. Prvi takvi kolektivni ugovori zaključeni su prije 17 godina, sve do prije dvije-tri godine poslodavci ih nisu dirali, ali su sada novinarska radna prava ozbiljno narušena.
    Novinarske redakcije su bez statuta medija iako ih je prije više od devet godina predvidio Zakon o medijima, jedino što nije propisao sankcije za neprovođenje. Statuti medija bi uredili odnose nakladnika i Uredništva te Uredništva i novinara i taj bi okvir mreže međusobne odgovornosti i oblika unutarredakcijske demokracije omogućio novinarima veću sigurnost u profesionalnom obavljanju posla.
    Novinare je dodatno ugrozio i novi Kazneni zakon koji je na snazi od početka godine. Uvedeno je novo kazneno djelo sramoćenja i prema toj novoj odredbi novinari mogu biti kažnjeni i onda ako sud ocijeni da je ono što su iznijeli istinito – ali da ta istina nije iznesena u javnom interesu! Osim toga, teret dokazivanja nevinosti prebacio se na novinara, dok je prema prijašnjem Kaznenom zakonu sud trebao dokazati da je isključivi cilj novinaru bio naškoditi časti tužitelja. I sam iznos novčanih kazni sada je osjetno viši. Novinari trebaju imati apsolutnu zaštitu kad iznose korupcijske i kriminalne priče. Stoga bi klevetu, uvredu i sramoćenje trebalo dekriminalizirati, ostaviti građanskim parnicama.
    Budućnost medija i novinarstva je multimedijalna. Otvoreno je pitanje održivih ekonomskih modela jer oni danas ne postoje u pravoj mjeri niti u razvijenijim medijskim industrijama, pa tako ne postoje niti u Hrvatskoj.
    Potreban nam je taj održiv ekonomski model za kvalitetno multimedijsko novinarstvo s novinarima koji će (opet) biti solidno plaćeni. Bez toga, naša će novinarska profesija biti ugrožena i iznimno nepoželjna, baš onakva kako o njoj sudi američki CarrerCast.

U PRVA TRI MJESECA 2013. 28 UBIJENIH NOVINARA
   

    Prema ženevskom Press Emblem Campaign (PEC) u prva tri mjeseca ove godine ubijeno je 28 novinara u 15 zemalja, a to je nasreću ipak 10 posto manje nego u istom razdoblju lani. Razlog tome je što je bilo manje ubijenih novinara u Siriji nego lani. U Pakistanu je ubijeno 7 novinara, u Siriji 4, u Somaliji i u Brazilu po troje. Po jedan novinar je u prva tri mjeseca 2013. ubijen i u Gvatemali, Indiji, Haitiju, Keniji, Maroku, Nigeriji, Paragvaju, Peruu, Tanzaniji, Jemenu i Centralnoj Afričkoj Republici.

Zdenko Duka

Povratak

AKTUALNO