Novinarstvo na koljenima

15.06.2013.

Želim jasno preuzeti odgovornost za izvjesni neuspjeh višegodišnje inicijative HUP - Udruge novinskih izdavača da se SVIM tiskanim medijima, bez razlike i diskriminacije, stopa PDV-a smanji sa sadašnjih deset na pet posto. Takvom intervencijom država bi izravno utjecala na očuvanje radnih mjesta u tiskanim medijima koji, kakvi god bili, imaju važnu ulogu u demokratskom društvu. Očito je da to ne razumiju svi.« Navedene rečenice dio su obrazloženja ostavke direktora hrvatske podružnice »Styria International« Borisa Trupčevića na mjesto predsjednika Udruge novinskih izdavača. Direktan povod za ostavku bio je kriterij koji propisuje da se mjera smanjenja PDV-a odnosi isključivo na dnevne novine koje objavljuju više od 25 tisuća riječi autorskog novinarskog teksta. O tom kriteriju govorit ćemo nešto kasnije. Za početak, osvrnut ćemo se na navedeni dio obrazloženja Trupčevićeve ostavke. Odmah nam valja reći da bi čovjek trebao biti naivan do gluposti da povjeruje direktoru Styrije International. Zaboravnima na znanje, Vlada je već jednom smanjivala PDV na dnevni, ali i na tjedni, odnosno periodični tisak. Dogodilo se to 2007. godine u mandatu Ive Sanadera.

Obrazloženje Sanaderove milosti glasilo je ovako: »Vlada vjeruje da će smanjenje PDV-a potaknuti razvoj izdavanja novina i časopisa. Smanjenje PDV-a trebalo bi pridonijeti i smanjenju cijena dnevnih novina i periodičkih časopisa, čime bi se povećala i čitanost...« Poslovni dnevnik tad je procijenio da je Sanader potezom pera izdavačima donirao od 250 do 300 milijuna kuna. Što se dogodilo nakon toga? Dogodilo se da su dnevne novine poskupjele na sedam kuna. Potom je uslijedila čistka u redakcijama, u kojoj su mnogi novinari izgubili radna mjesta. Mnogo ih je bez posla ostalo i u Trupčevićevom poduzeću. Upravo njegovo ime, u ne baš pohvalnom kontekstu, uzvikivali su onomad Styrijini novinari u štrajku. Imajući na umu sve navedeno, zašto bi Trupčeviću danas netko trebao vjerovati kad tvrdi da bi aktualnim smanjenjem PDV-a - »svim tiskanim medijima, bez razlike i diskriminacije« - država pomogla očuvanje radnih mjesta u tiskanim medijima? Trupčevićeva pak poruka da »mediji, kakvi god bili, imaju važnu ulogu u demokratskom društvu« naprosto je smiješna. Nemaju svi mediji važnu ulogu u demokratskom društvu. Naprotiv, uloga nekih medija može biti vrlo pogubna za društvo. O tome bi direktor Styrije mogao porazgovarati s Robertom Pauletićem, potpisnikom izmišljenih reportaža u objavljotini Marinka Božića što se nekoć tiskala pod imenom Slobodni tjednik.

Govoreći o kriterijima Vlade o uvjetima za smanjenje PDV-a, valja nam primijetiti da je Boris Trupčević u potpunosti u pravu. Kriterij o 25 tisuća riječi autorskog novinarskog teksta smiješan je, glup i štetan. Njime je, istina je, Vlada ciljala isključivo u smjeru tabloida 24 sata. Kao kolateralne žrtve pali su Poslovni dnevnik i Sportske novosti. Nije isključeno da će se pojaviti još kolateralnih žrtava, lokalnih listova koji ne tiskaju više od 25 tisuća riječi dnevno. Ovim kriterijem Milanovićeva Vlada nije naštetila samo spomenutom tabloidu, nego novinarstvu uopće. U pitanju je ponižavanje jedne struke, koja se ionako nalazi na vrlo niskim granama. Tim kriterijem između redova se poručuje da nije bitno što u novinama piše, nego je bitno u kojoj mjeri se piše. Kriterij bi, dakle, ispunjavala i dnevna porcija od 25 tisuća riječi koje kazuju notorne gluposti. Kriterij bi ispunjavale i novine koje objavljuju dovoljnu količinu izmišljenih reportaža, (s Pauletićevim potpisom ili bez njega).

U svemu ovom najbolnije je što od smanjenja PDV-a na dnevne novine novinarstvo neće niti minimalno profitirati. Izdavači će viškom novca raspolagati po svojoj volji, a ranije iskustvo iz slične situacije pokazalo nam je da njima ne pada na pamet novac uložiti u profesionalni pogon i dizanje struke na višu razinu. Da aktualna Vlada ima medijsku politiku, novcem koji daje u ruke izdavačima ona bi uistinu mogla poduprijeti dobro novinarstvo. Postoji niz načina na koje je to moguće učiniti.

U zaključku rezimirajmo: Jadikovke Borisa Trupčevića nisu novinarske jadikovke. Njegov je zadatak da izdavaču donese što više novca u džep, a dobro novinarstvo pritom je među zadnjim rupama na svirali. Kriterij koji propisuje obavezu više 25 tisuća riječi dnevno smušenjački je posao, koji novinarstvu nanosi više štete nego koristi. Kalvarija jedne profesije, koja ima prevažnu ulogu u demokratskom društvu, nastavlja se do daljnjeg.

 Piše: Ladislav Tomičić

Povratak