Novinari pišu članke, a ne autorska djela

19.06.2013.

Iako je puno toga napisano i rečeno uoči, a i poslije donošenja saborske odluke o plaćanju 5-postotnog i 10-postotnog PDV-a za novine koje dnevno objavljuju više ili manje od 25.000 riječi – a priči, što se medija tiče, zasigurno nije kraj – čitatelji imaju dodatna pitanja.

“Ova Vladina novotarija mislim da nije dovela u nedoumicu samo mene, pa vas molim da u sljedećoj kolumni objasnite što je to autorski članak. Nemojte, molim vas, reći da je to definirano u Zakonu o ... Objasnite čitateljima razliku između članaka/kolumni Ivkošića, Jajčinovića, Škegre, koji su vjerojatno autorski uradci, i članka sportskog novinara koji piše o razlozima našeg poraza od Škota. Kako će se određivati 10-postotni odnosno 5-postotni PDV, kako odagnati sumnju da se zapravo radi o ‘kupovini’ naklonosti tiska... A što je i s onom starom uzrečicom da jedna slika vrijedi više od tisuću riječi.” – piše čitatelj.

Krenimo s lakšim zadatkom: uzrečica ostaje samo uzrečica, istinita je, ali nije primjenjiva na svaku objavljenu novinsku fotografiju. Kako god, predlagač saborske odluke i zastupnici nisu imali pred očima fotografiju ili bilo koju drugu ilustraciju, premda su sadržaj.

Ne znam odgovor na pitanje tko će i kako brojiti riječi u novinama i časopisima, a čitatelj vjerojatno na to misli kad pita kako će se određivati 10-postotni odnosno 5-postotni PDV.

Na pitanje što je autorski tekst, jednostavan bi odgovor mogao biti – rukopis. No, je li se na rukopis mislilo u saborskoj odluci – “novine novinskog nakladnika koji ima statut medija, otisnute na papiru koje izlaze dnevno i kao opće-informativni tisak objavljuju novinarske autorske tekstove u opsegu od najmanje 25.000 riječi u primjerku dnevnog izdanja...” – ne znam. Sigurno je da to ne zna ni autor ovog zakonskog članka zato što rukopis podrazumijeva autorsko pravo (rukopis za knjigu), a novinarski rukopis, nazovimo ga tako, ne podliježe autorskom pravu koje imaju književnici, znanstvenici i umjetnici za svoja autorska djela.

Termin novinarski autorski tekst nepostojeći je u svjetskoj i domaćoj novinarskoj terminologiji. Nema ga ni u Zakonu o medijima u kojem se spominje, također vrlo nespretni, termin programski sadržaj, koji podrazumijeva “informacije svih vrsta (vijesti, mišljenja, obavijesti, poruke i ostale informacije)”.
Svijet poznaje termin novinarski tekst, koji se prezentira pomoću radija, tiska, televizije i online, te novinarski članak (article), a pod autorskim tekstom strani autori prepoznaju tekst stručnjaka s određenog područja (književno, znanstveno, umjetničko) koji podrazumijeva ekskluzivnost i jako visoku profesionalnost.
Konkretno, tragom čitateljeva primjera, 99 posto tekstova objavljenih u Večernjem listu i drugim novinama u kategoriji su novinarskih priloga i u tom smislu nema razlike između teksta kolumnista Milana Ivkošića i Roberta Junacija, novinara sportske rubrike. Nema razlike ni između ekonomista Borislava Škegre, sa stalnom kolumnom u Obzoru, i večernjakovca Marka Biočine, čija je uža specijalnost gospodarstvo. Kad bi Škegro napisao znanstveni članak, onda bi se razlikovao od Biočine.
Zato je u novoj sintagmi “novinarski autorski tekst” riječ autorski suvišna. Bolje bi bilo samo “novinarski tekst”, a može i univerzalno – “novinarski članak”. Budući da se u novinama objavljuju i fotografije i druge ilustracije, kad to treba, možemo govoriti i o “novinarskom prilogu”.

Ružica Cigler

Povratak