OBAVJEŠTAJNI desant na The Guardian

31.08.2013.

Sloboda medija sve više je na kušnji u cijeloj Europi, a SAD i Velika Britanija koje su nekad bile perjanice ljudskih prava i slobodnog novinarstva više to nisu. Ljudska prava u zapadnoj liberalnoj demokraciji nepovratno je uzdrmalo terorističko rušenje newyorških tornjeva 11. rujna 2001.
    Najviše je novinarske i medijske slobode u skandinavskim zemljama ali utjecaj njihovih medija, već zbog jezika, nije velik.
    Britanski obavještajci uhapsili su pretprošle nedjelje na aerodromu Heathrow Brazilca Davida Mirandu, partnera The Guardianovog dopisnika iz Brazila Glenna Greenwalda, i zatočili ga devet sati zbog pretresa i ispitivanja. Miranda je bio na proputovanju iz Berlina natrag u Brazil. Njegov partner Glenn Greenwald američki novinar, pravnik, bloger i autor četiriju knjiga, napisao je niz tekstova o američkoj špijunaži ne samo za The Guardian, nego i The New York Times i druge svjetske medije. Greenwald je u The Guardianu u lipnju objavio prve dokumente koje je prikupio »zviždač« Edward Snowden, bivši savjetnik američke obavještajne službe NSA koji trenutačno koristi politički azil u Rusiji, a putem kojih je svijet doznao da NSA prikuplja detaljne podatke o svim osobama koje kontaktiraju s američkim državljanima, da nadzire društvene mreže te surfanje internetom. Američkoj službi u tome pomažu i obavještajne službe iz savezničkih zemalja NATO-a. Dakle, zahvaljujući Snowdenu, Greenwaldu i novinarski hrabrom, neovisnom londonskom The Guardianu, svi mi danas znamo ono što smo ranije slutili ali nismo u to mogli biti potpuno sigurni - da je svijet usustavljene totalne kontrole kako ga je prikazao George Orwel u »1984.« danas realnost i to u opasnijem obliku od njegove fikcije.
    Još dok je boravio u Hong Kongu Snowden je navodno predao različitim osobama kopije tisuća američkih tajnih dokumenata koji se mogu otvoriti jedino uz pomoć lozinke. To je osiguranje da će priče ići u javnost, čak i ako Snowden strada.
   
Tužbe protiv Britanije

Mirandu su na Heathrowu britanske vlasti zatočile koristeći se sedmim člankom kontroverznog Zakona o borbi protiv terorizma iz 2000. godine, prema kojem mogu na granici zatočiti osobu do devet sati, i to bez kontaktiranja ili prisustva odvjetnika. Pripadnici Vladinog sjedišta za komunikacije (GCHQ - Goverment Communications Headquarters) oduzeli su mu laptope, mobitele, USB memorije i DVD-e i, kako je rekao u ekskluzivnom intervjuu za kinesku televiziju, psihički su ga mučili - nisu mu dali vodu u boci nego neku sumnjivu tekućinu koju on nije želio piti i stalno mu prijetili zatvorom. Mirandini odvjetnici podigli su tužbe protiv Britanije na Visokom sudu u Londonu.
    Samim tim što je bio zatočen prema antiterorističkom zakonu a zato što je eventualno prenosio neke dokumente za svog partnera novinara, britanske su vlasti praktički izjednačile novinarstvo i terorizam, zapravo na sličan način kao što to čine turske vlasti ili pak kineske i sve druge koje zatvaraju novinare. Ako kritizirate i prigovorite onima koji su u službi takvih vlasti da na najgori način krše novinarske slobode, onda će oni obično lakonski odgovoriti da ti koji su zatvoreni nisu novinari nego kriminalci, oni koji su plaćeni da rade protiv njihovog poretka.
    A nakon privođenja Greenwaldovog partnera, glavni urednik Guardiana Alan Rusbridger javno je iznio da su dvojica obavještajaca GCHQ-a bili u londonskim uredima The Guardiana i u podrumu zgrade uništavali njihove tvrde diskove i kompjutore. Doslovce su prepilili računalo električnom brusilicom(!). Bilo je to prije skoro mjesec dana, poslije objave tekstova o američkom špijuniranju, kada su rekli Rusbridgeru: »Zabavili ste se a sada materijale želimo natrag«.
    Zato je The Guardianov glavni urednik odlučio da ostale Snowdenove materijale objavljuje ubuduće zajedno s drugim izvanbritanskim medijima, prije svih zajedno sa The New York Timesom. Tamo u SAD-u, formalno, slobodu novinarstva štiti prvi amandman američkog Ustava. Glavni urednik Rusbridger ističe da ništa nije uništeno jer je The Guardian umnožio i na sigurnom pohranio dokumente. Njihova objava će biti nastavljena, obećava Rusbridger.
    Drugog srpnja avionu bolivijskog predsjednika Eva Moralesa koji je dolazio iz Moskve nakon razgovora s Putinom i vraćao se u Latinsku Ameriku, Francuska, Italija, Portugal a u početku i Španjolska uskratile su dozvolu preleta njihovog teritorija. Zato je avion sletio u Beču i tamo zadržan 14 sati dok nije riješeno pitanje tankanja goriva i preleta.
   
Slučaj Snowden

Španjolski ambasador u Beču nije htio dopustiti prelet aviona, želeći ga prije pregledati da se vidi prevozi li možda predsjednik Morales iz Moskve u Latinsku Ameriku i Edwarda Snowdena! Dakle, i avion predsjednika države izložen je gruboj policijsko-obavještajnoj kontroli. Zato Morales u svom tekstu u Le Monde Diplomatiqueu piše da su europske zemlje poslije 2001. u kolonijalnom odnosu prema Americi.
    – Prikupljanje i (zlo)uporaba osobnih podataka bez jasnoga i opravdanoga razloga te bez poštivanja procedure i strogoga nadzora nad onima koji podatke prikupljaju i koriste nedvojbeno je kršenje osnovnih ljudskih prava. Čak i kada to čine državne institucije i organizacije na temelju zakona i propisa koji su sačinjeni zbog toga da bi se to kršenje ljudskih prava legaliziralo. Sprječavanje novinara da objave istinu o takvim kršenjima ljudskih prava također je nedopustiva praksa. A pod izlikom globalne borbe protiv terorizma, a čija pravila određuju i po vlastitoj potrebi nasilno primjenjuju najmoćnije države, svakodnevno se krše i elementarna ljudska prava i prava novinara na rad a sada čak i donedavno neprikosnoveno pravo na diplomatski imunitet i nepovredivost teritorija. Najsvježiji primjer koji uključuje sve oblike ove nedopustive prakse jest »slučaj Snowden«, kaže nam istaknuti istraživački novinar Saša Leković, osnivač Centra za istraživačko novinarstvo.
    Leković hvali novinare The Guardiana kao istinske novinarske profesionalce koji vode sada već gerilsku borbu tako da važne podatke čuvaju i na mjestima na kojima nisu dostupni državnim siledžijama.
    No, kaže, nisu svi novinari i urednici vrhunski profesionalci pa se nerijetko događa da se u ime slobode javnoga govora bez provjere, neselektivno i neodgovorno objavljuju razotkrivene tajne informacije samo zbog toga što su iznimno zanimljivo štivo. Pri tome se ne razmišlja događa li se njihovom objavom također povreda ljudskih prava a ponekad čak i dovođenje nevinih ljudi u životnu opasnost, jer takvih je slučajeva bilo npr. u »aferi Wikileaks«.
    Brojne su međunarodne reakcije da se zaštite ljudska prava i sloboda medija u Britaniji, ali i da budu revidirani antiteroristički zakoni diljem svijeta. Generalni tajnik Vijeća Europe Thorbjorn Jagland pisao je Theresi May, ministrici unutarnjih poslova, da hapšenje partnera Guardianovog novinara te prijetnje The Guardianu i uništavanje diskova ima negativne posljedice na novinarske slobode, koje su zajamčene Europskom konvencijom o ljudskim pravima.
    Svjetska i Europska novinarska federacija (IFJ-a i EFJ-a) te brojne organizacije za zaštitu ljudskih prava zahtijevaju od europskih i drugih vlada da pošalju jasnu poruku da se protive zloporabi antiterorističkih zakona i da postojeće demokratske vrijednosti ne smiju doći u pitanje. Traži se od Europske komisije i od Europskog suda za ljudska prava da obave neovisnu reviziju antiterorističkih zakona.

NICK CLEGG ZA KRAĆI PRITVOR
   
    U The Guardianu ovih je dana objavio autorski komentar o cijelom slučaju i Nick Clegg, šef liberalnih demokrata i Cameronov zamjenik, njegov glavni koalicijski partner. On piše da britanska vlada mora vrlo pažljivo utrti finu liniju između individualne slobode i sigurnosti. Ali, zamjenik premijera Clegg potvrđuje da je bilo razumno Vladino uništavanje dokumenata koje je The Guardian dobio od Snowdena i zahtjev da se svi dokumenti dostave Vladi.
    No, Clegg bezrezervno ne podupire pritvaranje Davida Mirande. Sila protiv terorizma mora biti korištena proporcionalno. Clegg je u tekstu najavio za ovu jesen izmjenu zakonskog članka po kojem je pritvoren Miranda, skraćivanje mogućnosti pritvora na granici na maksimalno šest sati te dopuštenje da pritvorenik konzultira odvjetnika.

Zdenko Duka

Povratak