U Slatinama predstavljena knjiga Miljenka Smoje "Skitan i pitan" u izdanju Slobodne Dalmacije

06.09.2013.

Pitoreskna slatinska lučica u petak je navečer bila poprište uspješne promocije knjige Miljenka Smoje "Skitan i pitan" u izdanju "Slobodne Dalmacije". Staro i mlado sjatilo se u Slatine čuti beside legendarnog dalmatinskog kroničara,
reportera i zafrkanta. Domaći ljudi iz Slatina, pa i Splićani dovezeni na valovima brzog broda "Bura Pride". Smojine još uvijek svježe beside, ukoričene u knjizi izabranih reportaža iz malih i velikih mista, kolumni i humoreski
objavljivanih u "Slobodnoj" u njegovom plodnom 40-godišnjem novinarskom razdoblju (1953. - 1993.), čitale su se naglas i prisutne nasmijale životnim humorom iz svakodnevice malog čovjeka, zazvale
čaroliju nekih prošlh vremena.

Nego, zašto baš Slatine, Čiovo? Smojina mater bila je Slatinka. Mater koju je on slavio, veličao, u koju je bio "infišan".

- Uhvatija je od nje talenat olovke. Kad je Miljenko noći čitao i pisao, znala mu je reći: "Ma ajde, po cilu noć mi trošiš elektriku", računajući kako nema sreće od toga da piše. Kad su došle prve plaće, bila je to druga pjesma -
prisjetio se Feđa Klarić, Smojin fotoreporterski prisutan u knjizi nizom fotografija.

- Dok smo se urednik knjige Damir Šarac i ja pripremali za promociju, obično se vodi računa u kojem prostoru, je li to foaje, teatar, knjižnica, ali znajući da je Smoje bio protiv konvencija, odlučili smo da to budu Slatine. Smoje je
bija slatinsko dite. Kaže se da si otamo odakle su tvoji. A i 90 posto Splićana ne znaju da su Slatine otočni dio Splita. Dugo su vrimena Slatine bile dio mjesne zajednice Meje, a kako je gradonačelnik Baldasar dite Meja, ovdje je svoj
na svome - dobronamjerno se našalio Klarić na račun splitskog poteštata koji je nazočio promociji.

- Smoje je uvijek pogađao suštinu, mi malo stariji sjećamo se njega i njegovih batuda. Posebna čast mi je da sam ovdje - obratio se okupljenima Baldasar koji je prvi put u svom mandatu došao u ovaj "mirniji" dio svoga grada.

- Kad dođe ljeto i svi političari i estradnjaci odu na godišnje odmore, ta se sezona zove sezonom kiselih krastavaca. Kad ta sezona nastupi, u svakoj redakciji sazivaju se krizni stožeri. O čemu ćemo sad pisat, svi se razbižali, a triba napunit puste bile stranice... Smoji je ta sezona trajala 12 mjeseci u godini. Njega te važne osobe nisu zanimale, samo mali, obični ljudi od kojih je stvarao junake veće od života dokazujući da su priče na svakom kantunu, u svakoj ulici, kali malom mistu. Treba samo slušat i gledat. Ne treba ulazit u Banske dvore; u manjim mistima se mogu nać spektakularni junaci i njihove životne priče - rekao je novinar i Smojin biograf Ivica Ivanišević.

- Ova knjiga nije samo papirnati spomenik pisca, već i na novinarske žanrove koji ne postoje. Tekstovi ne otvaraju vidike u obavijesnom smislu, no dragocjeniji su od tomova sociološke i anropološke litetarure. Knjiga je neka vrsta malog privatnog vremeplova u povijest Dalmacije i novinarstva - dodao je Ivanišević, najavivši kako bi vrijednom Damiru Šarcu moglo prerasti u naviku da iskopa i neke druge čudesne kroničare malih ljudi koje povijest nije zabilježila.

Piše: Marko Njegić

Povratak