Liječnici specijalisti i poručnici kao kruške i jabuke

11.09.2013.

Usporedbe su čest i prilično jak novinarski alat. Novinari ih najčešće koriste kako bi kod čitatelja pojačali učinak osnovne teme svog članka ili kako bi čitateljima slikovitije objasnili važnost neke odluke, događaja, predmeta ili neki pojam.
Usporedbe nisu nikakva novinarska posebnost, koristimo se njima gotovo u svakom razgovoru – od izjave “ona je viša od njega”, “skupo je ko suho zlato”, „ljut je kao pas““ do “on ima plaću 8000, a ja samo 6000 kuna, a skupa smo studirali”.       
Po definiciji usporedba je figura koja povezuje, spaja i suprotstavlja pojmove iz dva različita područja ili dva različita svijeta sa zadatkom da ih se približi, objasni ili stilski pojača koje svojstvo, stanje ili djelovanje. Obje uspoređene strane moraju imati jedno zajedničko svojstvo.  

Kad je o novinarskom tekstu riječ, onda usporedba može razbiti jednoličnost priče i slikovitije pokazati onome o čemu novinar piše, jače naglasiti sličnosti i razlike.

Takva je namjera bila i u članku s naslovom “Argument: Plaća liječnika za 3000 kuna veća od plaće poručnika HV-a”. Kao argument protiv štrajka liječnika i drugog medicinskog osoblja dobro zvuči, ali...
Prekjučer je objavljeno pismo specijalista ORL koji je i uži specijalist audiologije u jednoj općoj bolnici, a on, među ostalim,  piše:

“Članak je s vaše strane korektno napisan, ali su vam prezentirali potpuno krive podatke o plaćama i razini stručne spreme zanimanja koja uspoređujete s liječnicima specijalistima, koji se nikako ne mogu uspoređivati. Naime, u članku se uspoređuju plaće liječnika specijalista koje su navodno 3000 kuna veće od plaća poručnika HV-a ili profesora u školi. To je, vjerujem, i točno. Međutim, ako zanemarimo razlike u odgovornosti, radi istinitog informiranja javnosti treba istaknuti da liječnik specijalist s deset godina staža nije u rangu poručnika HV-a, već u rangu bojnika ili pukovnika HV-a... Dakle, usporedba poručnika i liječnika specijalista s deset godina staža bila bi ista kao da usporedite plaću generala ili pukovnika s mladim liječnikom početnikom...”
Čitateljica, liječnica specijalistica nazvala je Večernjakov telefon 0800 85 85 i rekla: “Vaš je novinar u današnjem članku stavio pod isto specijaliste i tete u vrtiću. Pitanje je bi li se moglo uspoređivati “samo” liječnicu i odgojiteljicu, a kamoli specijaliste.”
Očito je da sličnosti i razlike u ovim Večernjakovim usporedbama nisu usporedive i argument, najvjerojatnije potpuno nepotrebno, pada u vodu. Predlažući novinarima teme, i čitatelji se često služe usporedbama. Poručuje nam nekolicina: “U Vukovaru ćirilično pismo ne, ali ćirilična pjesma da. Kako to objasniti? Pismo im smeta, a ‘pesma’ ne.”

Na razini nekog općeg dojma, uračunavši i posve određen cilj, moglo bi se reći da je usporedba na mjestu. No kako dojam nije dobar za donošenje zaključaka, ni ta usporedba nije dobra jer nemamo nikakvu kvantifikaciju “slušatelja ćirilice”, ni protivnika ćiriličnog pisma, a ne znamo ni jesu li isti ljudi u pitanju.

Da bismo izbjegli neprimjerene, pogrešne ili čak zlonamjerne usporedbe, uspoređujmo pretežno ono što je slično, ono što ima zajedničke osobine, a tek s potrebnom argumentacijom ono što je različito. Novinari neprimjerenom usporedbom mogu prekršiti i profesionalne etičke standarde.

Ružica Cigler 

Povratak