Mediji i dalje slijepo crijevo Ministarstva kulture

23.10.2013.

Ministarstvo kulture, inače nadležno za medije, u kojem se njima dosad nitko nije sustavno, tek samo sporadično, bavio, ispravlja tu nelogičnost. Tako misli Ministarstvo jer je Vladi predložilo, a ona usvojila, Uredbu o izmjenama i dopunama Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva kulture, koja uključuje promjene i u organizaciji Ministarstva.
Što se medija tiče, najznačajnija je vijest da napokon ima Službu za javnu komunikaciju koja se sastoji od dva odjela: Odjela za medije i Odjela za digitalizaciju. Dosad u Ministarstvu kulture nije postojala ni uprava, ni odjel, služba ili sektor koji bi u imenu imao medije.

Ministarstvo se nama bavilo uglavnom kad je za to imalo posve konkretan povod, a taj se zadatak, bez obzira na stručnost, povjeravao osobi ministričina maksimalnog povjerenja. Posljednji je takav slučaj, sjećate se, Zakon o PDV-u na dnevne novine, koji je propisao da će petpostotni PDV plaćati novine s više od 25.000 riječi, a one s manje riječi deset posto. Sve je završilo na Ustavnom sudu koji je do daljnjega odgodio njegovu primjenu. Očekivalo se da će konačna odluka pasti početkom jeseni, ali – očito s razlogom – još je nema.
Očito je baš tim povodom u Ministarstvu kulture shvaćeno da se netko ipak  mora sustavno baviti medijima i evo, pred Vladu je stigao prijedlog da se unutar Službe za javnu komunikaciju osnuje Odjel za medije. Narodne novine objavljuju da će Služba za javnu komunikaciju, među ostalim, pisati “izvješća o stanju medija”, zatim “medijske strategije” te “poboljšati područje medijske regulative”, “vrednovati provođenje regulative” i pratiti “promjene u medijskoj okolini” te “usklađivati javne politike u području institucionalne javne komunikacije”.  

Stepenicu niže Odjel za medije ima četiri zadatka od kojih samo prvi definira poslove u vezi s medijima (organizacija javnih rasprava, praćenje primjene strateških smjernica i medijske regulative te usklađivanje javnih politika u području institucionalne javne komunikacije). Ostala tri zadatka definiraju ulogu internetskog portala CultureNeta koji bi trebao biti mrežni centar hrvatske kulture. Mediji će biti tek djelić sadržaja tog portala, očito ne prevažan, jer na njemu Vjesnik još postoji kao hrvatske dnevne novine. U Odjelu će biti zaposleno pet osoba.

Ovaj pomak na papiru bez ijedne je naznake kako će biti ostvaren. Nejasno je na temelju čega će ocjenjivati stanje u medijima (Europa naručuje studije od nezavisnih stručnih agencija), nejasno je i je li “izrada medijske strategije” intervencija u medijsku scenu ili, kao u EU, traženje odgovora na pitanje kako pomoći medijima u krizi, novinama posebno. “Poboljšanje medijske regulative” najjasniji je zadatak jer se prepoznaje namjera promjene Zakona o medijima i Zakona o elektroničkim medijima, što je zaista nužno i hitno. A iza “praćenje regulative” valjda se krije i brojenje riječi u novinama. “Usklađivanja javnih politika u području institucionalne javne komunikacije” moglo bi značiti kontrolu javnih istupa svih državnih institucija.

Odluka je pala, a po opisu djelokruga rada Službe i Odjela, čini se da su mediji opet slijepo crijevo Ministarstva kulture. Ni ovaj put novinski izdavači nisu prepoznati kao sugovornici od kojih bi se sigurno čuo koji koristan prijedlog. Valjda neće takva sljepoća vladati i kad se krene u promjene medijskih zakona.  

Ružica Cigler

Povratak