SVLADAJMO ROBA U SEBI

08.12.2013.

Izjavom pisca Oskara Daviča iz 1949. godine da »svaki samoupravni intelektualac treba njegovati u sebi jednog policajca doprinoseći na taj način da policija postane izlišna«, na Sajmu knjiga u Istri otvoren je zanimljiv okrugli stol »Cenzura i autocenzura u socijalizmu i danas«.
    Uvodnu je izjavu moderator skupa Branimir Pofuk citirao iz odličnog rada Ane Hofman »Tko se boji šunda još? Muzička cenzura u Jugoslaviji«, objavljenog u vrijednom zborniku »Socijalizam na klupi« koji je baš jučer u Puli predstavljen javnosti. Kad je o glazbi i političkoj moći riječ, beogradski pisac i izdavač Vladislav Bajac podsjetio je da je Woddy Guthrie, »glazbeni otac« Boba Dylana, na svojoj gitari imao natpis »Ova mašina ubija fašiste«.
   
Zidovi su mjesto slobode

Uspoređujući cenzorska iskustva za vrijeme Sovjetskog Saveza i ona u današnjoj Rusiji, ruski esejist i kritičar Aleksandar Genis rekao je da se u SSSR-u nije mogao proživjeti niti jedan dan bez cenzure.
    – Kad sam se nedavno vraćao iz inozemstva u Moskvu, a najprije gledam zidove koji su mjesto slobode, prvo što sam vidio bio je grafit »Putin je lopov«. To govori o razini slobode u zemlji. Sloboda riječi postoji danas u svim ruskim medijima, ali ne i na glavnoj državnoj televiziji, koja je najjače propagandno oružje – istaknuo je on.

Istaknuta ruska novinarka i književna kritičarka Nadežda Ažgihina podsjetila je na puč za raspada SSSR-a u kolovozu 1991. i ubojstva 349 novinara, dodavši da su ljetos na obljetnici puča svi zapadni novinari pisali o »Pussy Riotu«, a ne o puču.
    – Da smo onda znali da će 20 godina kasnije biti sudski proces nekome tko je plesao u crkvi, a da će netko tko je u onom režimu bio gorljivi protivnik crkve danas biti glasnogovornik patrijaršije, mislim da bi izvršili samoubojstvo, rekla je ona. Nekad su na glavnoj ruskoj televiziji cenzorski zahtjevi stizali iz vana, iz komiteta, dok danas ljudi na televiziji sami po svom nahođenju provode cenzuru koja je vrlo stroga.
   
Spas je u našim rukama

Pisac i esejist Milan Rakovac ustvrdio da mlada hrvatska demokracija, koju on zove mlada hrvatska nacionalna revolucija, danas jednako prešućuje i falsificira »proljećare«:
    – Nakon Karađorđeva zavladala je autocenzura. Svi bi, pa i ja, prelazili cestu kad bi vidjeli denuncijante, a danas su ti ljudi, a nema ih puno, njih pet-šest, u vrhu hrvatskih medija. Jedva se suzdržavam da im ne otkrijem imena – poentirao je Rakovac, ali ipak ne navevši ni jedno ime.     
    Bajac je rekao da je Jugoslavija u odnosu na istočni blok bila neusporedivo slobodnija, ali je kao primjer prave cenzure naveo slučaj svog oca, izdavača koji je 1971. objavio novelu »Sve teče« Vasilija Grossmana, koja je potom zabranjena i čija je sva naklada uništena, osim jednog sačuvanog primjerka koju je jučer Bajac, s naslovnicom na kojoj su Staljin i Lenjin, pokazao publici.
    – Spas je u našim rukama. Cenzuru ipak rade ljudi, novinari i pisci, pa je isto tako mogu i nadvladati. Treba savladati roba u sebi – rekla je Nadežda Ažgihina, a njen je ruski kolega Genis zaključio skup optimistički:
    –Kolikogod se vlast trudila ograničiti je i cenzurirati, slobodna riječ uvijek nađe svoj put. Tako je uvijek bilo, i tako će uvijek biti.

Jergović: Ovaj je režim zastrašujuće nasilan
   
    Na Hrvatsku televiziju obrušio se pisac Miljenko Jergović, rekavši da je on uplašeniji kad vidi da je prema njemu uperena kamera HTV-a nego snajper.
    – Prije dvije godine na HTV-u sam višekratno nazvan četnikom i ljubiteljem Draže Mihajlovića. Tada se na mene nije obrušila država i policija već »narod«. Na poštanskom sandučiću vam osvane ustaški znak, vrata vam mažu govnima, upućuju vam manje ili više anonimne prijetnje. Narod ima svoj ekran i vjeruje da je tako. HTV je danas, osim što potiče autocenzuru, motivator nasilja nad pojedincem i nad manjinama – rekao je Jergović, a posebno je prozvao emisiju »Pola ure kulture« u kojoj je, kaže, izrečena monstruozna tvrdnja da Srbi ne mogu biti žrtve.
    – Ondašnji je režim bio koruptivan i tu je korupciju dijelio s piscima, intelektualcima i svojim narodom, dok je ovaj režim zastrašujuće nasilan i iz dana u dan sve nasilniji – zaključio je Jergović.

Zoran Angeleski

Povratak