Prstenova družina na Indexu

11.02.2014.

Nesvakidašnje je kako su se svi uzjogunili i uskomešali nakon nedavnog Styrijinog priopćenja koje ću, jer ne mogu ništa pretpostaviti, ponajprije citirati:

"Ne ulazeći u pitanja problematike poslovanja portala Index.hr, medijski koncern Styria pozdravlja svaki napor s ciljem poslovnog opstanka portala Index.hr, u interesu očuvanja pluralizma i slobode medija kao jednog od temelja demokratskog društva. Bez prejudiciranja odluka nadležnih institucija i želje da utječemo na iste, zagovaramo praksu da se svakoj medijskoj kući s poslovnim poteškoćama omogući postupak predstečajne nagodbe, upravo kako bi se omogućio jednaki tretman za sve sudionike industrije, ali prije svega odgovarajući okvir za iznalaženje rješenja koje omogućuje nesmetan nastavak rada i poslovanja. Gubitak bilo kojeg značajnijeg medija i svako "sužavanje" medijske scene, neovisno o platformi i vrsti medija, za nas predstavlja veliki gubitak za industriju, a još više za društvo u kojem živimo. Pluralizam medija za nas je presudno jamstvo demokratske zrelosti Hrvatske i adekvatne distribucije svakog oblika moći u našem društvu, osobito moći koja proizlazi iz politike i drugih oblika interesnog djelovanja, priopćili su iz Styrije."

Distribucija moći

Što je sad, skočila je na noge mala naša insajderska komuna: novinari & co. Što to znači? Jer, ovdje se ne vjeruje dobrim namjerama: podrška Indexu kao izraz načelne borbe za slobodu medija i medijski pluralizam u nas se shvaća zlonamjerno, kao demagogija, iako je nastavak rečenice u kojoj se u Styrijinom priopćenju apostrofira pluralizam medija silno signifikantan: adekvatna distribucija svakog oblika moći, osobiti moći koja proizlazi iz politike i drugih oblika interesnog djelovanja. Huh! Odjednom, stvar nije načelna. Jer, da je načelna, bila bi univerzalna, poopćiva: ovdje je pak riječ o partikularnim interesima, jer, kažu u Styriji, riječ je o moći koja proizlazi iz politike, njenoj distribuciji i interesnom djelovanju, a interesi su uvijek partikularni: općedruštveni je interes suma demokratske borbe partikularnih interesa u jednome društvu, i iako takvo razumijevanje demokracije dokazuje iskrenost Styrijina zalaganja za medijski pluralizam, ipak svjedoči i o svijesti o divergentnim partikularnim interesima koji bi, bez Indexa, bili narušeni. Bez obzira tko je pisao ovo priopćenje, vjerojatno Trupac, nije moglo bez Paterovog placeta, a on tu svakako ima interes rezonirati pro domo sua, čak i obvezu, jer unatoč tome što je Index silno nagazio Josipovića, Tolj ovdje naprosto s punim pravom štiti svoju kuću, dapače, iskreno dajući do znanja da braneći načela brani i "adekvatnu distribuciju svakog oblika moći u našem društvu", distribuciju koja bi očito bila neadekvatna da, kako je krenulo, Index ode u stečaj, pa - i tu sada počinje moja interpretacija - netko Index i kupi, a ne samo zagasi.

No, recimo da Index samo ugase: nije li to demonstracija svemoći vlade koja i sama ima partrikularan interes, umjesto da nastoji oko općedruštvenog interesa? Styrijin se iskaz solidarnost tako pretvorio ne samo u a) izraz kolegijalne potpore Indexu, b) svjedočanstvo načelnog opredjeljenja za pluralizam medija u RH, c) dokaz svijesti o tome da nema neke društvene instance koja posjeduje apriornu istinu nekog društvenog interesa, nego i d) zoran dokaz borbe protiv monopola u sferi digitalije, borbe koja bi narušila kakvo-takvo ravnovjesje i koja je, i tu je konačni akcent, politički posredovana: Styrija jasno govori "osobito (o) moći koja proizlazi iz politike i drugih oblika interesnog djelovanja".

U Hrvatskoj ipak nema veće "moći koja proizlazi iz politike" od one moći njene egzekutive, dakle: Styrija ovdje staje nasuprot vladi, njenoj tendenci da ugasi Index, i istovremenom paradoksalnom toleriranju procesa koji je najlakše ovako opisati: zamislite osobu koja dolazi po socijalnu pomoć, da bi istom otišla kupiti Patek Philippe - da ne morate zamišljati, Vlada tolerira predstečajnu nagodbu EPH, u kojoj se opraštaju šesteroznamenkaste cifre, a istovremeno EPH kupuje jedan od vodećih hrvatskih web portala, Net.hr. Doduše, velika su tramakavanja oko Mordora, također, no to je sasvim druga priča: za sada kažimo da je vrlo vjerojatno da EPH dospije u 90% vlasništvo grupacije koju je ukomponirao Marjan Hanžeković, što je, kako ja vidim stvari, nešto najbolje što se Paviću desilo zadnjih deset godina (zanimljiva je to kompozicija članova EPH, onih iz Raiffeisen i još pokoje banke, poznatih imena medijsko-oglašivačke scene, Klagenfurta itd., ali, pričekajmo još tjedan, dva. )

Otkuda novac?  

Protiv takvog narušavanja odnosa moći piše Styrija: EPH naprosto želi ovladati digitalnim medijima, otuda nedavni ponos, jer je Jutarnji postao drugi portal po posjećenosti, iako, istini za volju, to i nije tako, jer su tu u sumu klikova uračunati i klikovi inim izdanjima EPH na netu, kako svi tvrde, a EPH poriče, i bez obzira na 24 sata, Večernji i Njuškalo, EPH naprosto kani postati lider, što je u ambiciji sasvim legitimno, ali u provedbi silno dvojbeno. Jer, postavlja se pitanje: dobro, a odakle novac?
Otkud s jedne strane EPH u predstečajnoj, jer novca nema, da bi s druge strane EPH pucao od jedrine, jer novca za akvizicije kao što je Net.hr - ima? Jasno, to je naivno pitanje, ali, iako je to perspektiva sobarice, naprosto stoga jer je logično, moramo ga postaviti.

Tu sada, prije no što se zapitamo odakle, treba ipak upozoriti na bitno: kad se onomad kupovao 'Nacional', nije se to činilo zbog zarade, iz poslovnih rezona; tako i ovdje, ne narušava se ova ravnoteža zbog profita, zbog zarade, zato jer bi u digitaliji bilo novca - ma kakvi, nema tu love, iako me Trupac uvjerava da za pametne ima, nego tu svakako ima, kako Styrija upozorava, naprosto zgoljne moći. Tu se jedino i samo radi o tome da se uspostavi dominacija moći na vlasti, da se sve što se tom interesu kritički suprotstavlja dokine, bilo stečajnim gašenjem, bilo preuzimanjem (u tom smislu Severininu doskočicu s imenom i pečatom ne bih gledao naivno, kao proplamsaj mediteranske malicije), a kako su satelitski portali iz orbite Princa Valianta hrvatskih medija, Milana F. Živkovića ionako dobrano zbrinuti i utovljeni, to onda ovu političku dimenziju nikako ne treba brkati s onom ekonomskom. Kojom?

Rat s Karamarkom

Onom koju upravo prolazi EPH, za koji, kako rekoh, postoji interes da se stvari konačno konsolidiraju, da istovremeno Pavić ne bude više metežnik koji, ovoga časa, u sasvim nesigurna vremena, u ime pogodbe s vladom koja mu ide na ruku u predstečajnoj vodi apartni rat s Karamarkom, pa se stvar želi napokon izuzeti iz oblasti politike i primiriti u sigurnijim poslovnim vodama tako da Pavić zadrži 10% vlasništva, a u ime Zagrebačke i inih banaka, jer tu je i hrvatska domaća nilska kavalerija, dakako, bit će, onih koji bi izvana trebali novo vino utočiti u nove mješine, ili barem stvoriti privid da je tome tako, po onoj Lampedusinoj: Se vogliamo che tutto rimanga come è, bisogna che tutto cambi. Ako želimo da sve ostane kako jest, treba sve promijeniti.

Ta dva procesa paralelna su, ne treba ih miješati, i mada interferiraju, nisu sasvim podudarni: ovaj prvi posve je na strani Milanovićeva interesa, ovaj drugi ni na koji ga način ne uzima u obzir. Pater Tolj ima pravo kada se opire prvom: zaista, stvara se silan disbalans moći i ne samo da se Styrija tu javlja u podređenom položaju, nego se EPH iz predstečaje agonije obnoć pretvara u privilegirani ideološki relej ove vlasti koji dominira digitalnim pejzažem zemlje. Ako se EPH s druge strane i poslovno stabilizira spomenutom kupovinom, doživjet ćemo istinsko čudo Uskrsa, nekako upravo u to vrijeme: već sahranjeni Mordor uskrsnut će u svoj svojoj mračnoj slavi, i onda nas više ne može spasiti ni pojava Froda Bagginsa u Dnevniku Nove TV: jer, ovdje imamo posla s Prstenovom družinom koja je prešla na drugu stranu Sile.
Pričekajmo još nekoliko tjedana: kada nekolicina imena nadopuni - ne da mi se sve odmah isporučiti na pladnju - ovu skicu, priča će biti filmičnija od neočekivanog putovanja Hobita.

Romano Bolković

Povratak